Staklasta komora
Staklasta komora je očni prostor koji zauzima staklaste tečnost.
| Staklasta komora | |
|---|---|
 Shematski dikagram ljudskog okaski Staklasta komora obilježena je ispod sočiva) | |
 Staklasta komora omeđena je sivkastim lučnim slojem | |
| Detalji | |
| Identifikatori | |
| Latinski | 'Camera postrema; camera vitrea[1] |
| TA98 | A15.2.06.006 |
| TA2 | 6807 |
| FMA | 58848 |
| Anatomska terminologija | |
Struktura
urediUnutar oka kičmenjaka postoje tri komore: prednja, stražnja i staklasta. Važno je napomenuti da se oko također može klasificirati kao da ima dvije šupljine: prednju i stražnju. I prednja i stražnja komor nalaze se unutar prednje šupljine, dok se staklasta komora nalazi u prednjoj komori. Najbolji način za razlikovanje dvije šupljine je upotreba sočiva kao tačke razdvajanja. Staklovina je najveća od tri komore i nalazi se iza sočiva i ispred vidnog živca. Ova komora je ispunjena gustom, bistrom supstancom sličnom gelu koja se naziva staklasta tekućina (takođee staklasto tijelo). Tečnost ima presudnu ulogu u podupiranju stražnje strane sočiva.[2]
Funkcija
urediTečnost staklastog tijela, zajedno s potpornim lećama, također funkcionira u održavanju oblika cijele staklene komore i stražnje šupljine. Nužno je da oko ostane pravilnog oblika, kako bi se osiguralo da se svjetlost koja prolazi kroz sočivo i tečnost mogu pravilno usredotočiti na mrežnjaču. Sastav tečnosti je 99% vode i ne sadrži ćelije, pa svjetlost može efikasno proći bez odbijanja. Često se smatra da je tečnost vrsta tečne leće koja dalje fokusira svjetlost koja je već prošla kroz sočivo na putu prema mrežnjači.[3]
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Sobotta, Johannes (2011). Sobotta : atlas of human anatomy (15th izd.). München: Elsevier/Urban & Fischer. str. 124. ISBN 978-0-7234-3733-8.
- ^ "Eye (Vertebrate)". Gale Virtual Reference Library. McGraw-Hill Professional. Pristupljeno 26. 1. 2015.
- ^ Thomson, Marie. "Eye". Gale Virtual Reference Library. Gale. Pristupljeno 26. 1. 2015.