Sigurnosne studije
Sigurnosne studije, poznate i kao studije međunarodne sigurnosti, su akademska podoblast u okviru šire discipline međunarodnih odnosa, koja proučava organizirano nasilje, vojni sukob i nacionalnu sigurnost.[1][2]
Dok je polje (slično kao i njegovo matično polje međunarodnih odnosa) često namijenjeno obrazovanju studenata koji teže profesionalnim karijerama u konsultacijama, odbrambenim ugovaračima, nevladinim organizacijama za ljudska prava ili na pozicijama u državnim službama fokusiranim na diplomatiju, vanjsku politiku, rješavanje sukoba i prevenciju, upravljanje vanrednim situacijama i katastrofama, obavještajne službe i odbranu, također može biti prilagođen studentima koji žele da profesionalno sprovode akademska istraživanja u okviru akademske zajednice, ili kao javni intelektualci, stručnjaci ili novinari koji pišu o sigurnosnoj politici.
Historija uredi
Porijeklo savremenog područja sigurnosnih studija datira iz perioda između Prvog i Drugog svjetskog rata.[3] Knjiga Quincyja Wrighta iz 1942. godine, Studija rata, bila je kulminacija velikog zajedničkog istraživačkog projekta koji datira iz 1926. godine [3]. U projekat su bili uključeni naučnici kao što su William TR Fox, Bernard Brodie, Harold Lasswell, Eugene Staley, Jacob Viner i Vernon Van Dyke.[3] Predmeti sigurnosnih studija uvedeni su na Univerzitetu Kolumbija, Princeton, Univerzitetu Sjeverne Karoline, Northwestern, Yaleu i Univerzitetu Pennsylvania 1940-ih.[3] Istraživački centri, kao što je RAND Corporation, igrali su utjecajnu ulogu u sigurnosnim studijama nakon Drugog svjetskog rata u Sjedinjenim Državama.[1] Ovo polje se brzo razvilo u međunarodnim odnosima tokom Hladnog rata, a primjeri iz tog doba uključuju akademske radove politologa iz sredine 20. stoljeća kao što su Thomas Schelling [4] i Henry Kissinger,[5] koji su se prvenstveno fokusirali na nuklearno odvraćanje.
Neki naučnici su zagovarali proširenje sigurnosnih studija kako bi uključili teme kao što su ekonomska sigurnost, sigurnost životne sredine i javno zdravlje. Stephen Walt se usprotivio ovoj ekspanziji, rekavši da bi to narušilo intelektualnu koherentnost polja.[1] Dok je ova oblast uglavnom sadržana u programima političkih nauka i javnih politika, sve je češći interdisciplinarni pristup, koji uključuje znanja iz oblasti historije, geografije (naglašavajući klasičnu geopolitiku), vojnih nauka i kriminologije.
Oblast sigurnosnih studija se odnosi na strateške studije i vojnu nauku, koje se često objavljuju u časopisima o sigurnosnim studijama.[6]
Časopisi uredi
Međunarodne sigurnosne i Sigurnosne studije su najistaknutiji časopisi posebno posvećeni sigurnosnim studijama.[7] Ostali časopisi o sigurnosnim studijama uključuju:
- Afrička sigurnost (African Security)
- Oružane snage i društvo (Armed Forces & Society)
- Azijska sigurnost (Asian Security)
- Građanski ratovi (Civil Wars)
- Komparativna strategija (Comparative Strategy)
- Konflikt, sigurnost i razvoj (Conflict, Security and Development)
- Savremena sigurnosna politika (Contemporary Security Policy)
- Odbrambene studije (Defence Studies)
- Analiza odbrane i sigurnosti (Defense & Security Analysis)
- Evropska sigurnost (European Security)
- Evropski časopis međunarodne sigurnosti (European Journal of International Security)
- Globalne promjene, mir i sigurnost (Global Change, Peace & Security)
- Obavještajne službe i nacionalna sigurnost (Intelligence and National Security)
- Međunarodno očuvanje mira (International Peacekeeping)
- Časopis konfliktne rezolucije (Journal of Conflict Resolution)
- Časopis globalnih sigurnosnih studija (Journal of Global Security Studies)
- Časopis za policiju, obavještajne službe i borbu protiv terorizma (Journal of Policing, Intelligence and Counter Terrorism)
- Časopis za strateške studije (Journal of Strategic Studies)
- Mediji, rat i sukobi (Media, War & Conflict)
- Parametri (Parameters)
- Nauka i globalna sigurnost (Science and Global Security)
- Sigurnosni dijalog (Security Dialogue)
- Mali ratovi i pobune (Small Wars & Insurgencies)
- Strateške studije Quarterly (Strategic Studies Quarterly)
- Studije o sukobu i terorizmu (Studies in Conflict and Terrorism)
- Preživljavanje (Survival)
- Terorizam i političko nasilje (Terrorism and Political Violence)
- Texas National Security Review
- Časopis RUSI (The RUSI Journal)
Vidi također uredi
Reference uredi
- ^ a b c Walt, Stephen M. (1991). "The Renaissance of Security Studies". International Studies Quarterly. 35 (2): 211–239. doi:10.2307/2600471. ISSN 0020-8833. JSTOR 2600471. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka
<ref>; naziv ":1" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem - ^ Williams, Paul (2012) Security Studies: An Introduction, Abingdon: Routledge
- ^ a b c d Baldwin, David A. (1995). "Security Studies and the End of the Cold War". World Politics. 48 (1): 117–141. doi:10.1353/wp.1995.0001. ISSN 0043-8871. JSTOR 25053954.
- ^ "War and Peace in the Nuclear Age; At the Brink; Interview with Thomas Schelling, 1986". openvault.wgbh.org.
- ^ Buzan, Barry; Hansen, Lene (27. 8. 2009). The Evolution of International Security Studies. ISBN 9781139480765.
- ^ Betts, Richard K. (1997). "Should Strategic Studies Survive?". World Politics. 50 (1): 7–33. doi:10.1017/S0043887100014702. ISSN 0043-8871. JSTOR 25054025.
- ^ Hoagland, Jack; Oakes, Amy; Parajon, Eric; Peterson, Susan (13. 5. 2020). "The Blind Men and the Elephant: Comparing the Study of International Security Across Journals". Security Studies. 29 (3): 393–433. doi:10.1080/09636412.2020.1761439. ISSN 0963-6412.
Izvori uredi
- Williams, Paul (2008) Sigurnosne studije: Uvod, Abingdon: Routledge