Sergej Rahmanjinov
Sergej Vasiljevič Rahmanjinov (ruski: Сергей Васильевич Рахманинов; 1. april 1873 – 28. mart 1943) bio je ruski pijanist, dirigent i kompozitor. Jedan od najvećih pijanističkih virtuoza[1] svog doba, a kao kompozitor bio je skoro posljednji veliki predstavnik na prijelazu iz vremena kasnog ruskog romantizma u klasičnu muziku. Rani utjecaji Petra Iljiča Čajkovskog, Nikolaja Rimskog-Korsakova i drugih ruskih kompozitora omogućili su temeljiti razvoj njegovog ličnog umjetničkog izraza koji je objedinjavao naglašenu liriku, izražajnu širinu, strukturalnu genijalnost i tonsku paletu bogatih, prepoznatljivih orkestralnih boja. Klavir je imao istaknuto mjesto u kompozicionom stvaralaštvu Sergeja Rahmanjinova. Iskoristio je svoju vještinu kao koncertni izvođač u potpunosti istražujući izražajne mogućnosti instrumenta. Čak i u njegovim najranijim radovima, pokazao je potpuno razumijevanje idiomatskog pisanja muzike za klavir i upečatljiv dar za melodiju.[2]
Sergej Rahmanjinov | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | Sergej Vasiljevič Rahmanjinov 1. april 1873. |
| Smrt | 28. mart 1943. |
| Era | Kasni romantizam, klasični period |
Značajna djela |
|
Djela
uredi- "Rapsodija na Paganinijevu temu"
- "Elegički trio"
- "Otok mrtvih"
- "Proljeće"
- "Zvona"
- "Četiri klavirska koncerta"
Reference
uredi- ^ Jean-Pierre Thiollet, 88 notes pour piano solo, "Solo nec plus ultra", Neva Editions, 2015, p.50. ISBN 978 2 3505 5192 0.
- ^ "Sergej Rahmanjinov, biografija". classic.net. Pristupljeno 31. 7. 2016.
Nedovršeni članak Sergej Rahmanjinov koji govori o biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.