Sančo VII, kralj Navare

Sančo VII (bas. Antso VII.a Nafarroakoa; latinski: Sanctius; španski: Sancho VII de Navarra; engleski: Sancho VII of Navarre) bio je kralj Navare.[1][2][3] Ovaj vladar je poznat i kao Sančo Snažni (španski: Sancho El Fuerte) ili Sančo Umni.

Sančo
Sančo
SupružnikKonstanca Tuluška
Klemencija, kraljica Navare
DjecaRamiro, biskup Pamplone
OtacSančo VI, kralj Navare
MajkaSanča od Kastilje (navarska kraljica)
Rođenje?

Porodica uredi

Njegovi roditelji su bili Sančo VI, kralj Navare[4] i njegova supruga, Sanča od Kastilje (navarska kraljica).[5]

Njegove najpoznatije sestre su bile Berengarija od Navare (kraljica Engleske, žena Rikarda I) i Blanka od Navare (grofica),[6] čiji sin je bio Teobald I, kralj Navare. Sančo i Rikard od Engleske bili su veoma dobri prijatelji. Berengarija je bila poznata po ljepoti, a udala se za Rikarda na Kipru.

Biografija uredi

Sančo je kao infant najvjerovatnije rođen 17. aprila 1154. u Tudeli. Vrlo vjerovatno je bio najstarije dijete svojih roditelja.

15. augusta 1194. Sančo je okrunjen za kralja (španski: rey) u Pamploni, nakon očeve smrti.

Danas je kralj Sančo najpoznatiji po tome šta je sudjelovao u bitci kod Las Navasa de Tolose (bitka kod Al-Uqaba) 16. jula 1212.[7] Kršćani, koje su vodili nadbiskup Rodrigo Jiménez de Rada, Alfonso VIII, kralj Kastilje, Petar II, kralj Aragonije i sam Sančo, sukobili su se sa muslimanima, koje je predvodio almohadski halifa Maroka, Muhammed El-Nasir.[8] Snage kršćana su pobijedile.

Sančo je nastavio izgradnju katedrale u Pamploni te je navodno dao sagraditi jedan gotički most.

Premda je u mladosti bio vitak, poslije je obolio te se udebljao, zbog čega se povukao u dvorac u Tudeli te je njegova sestra Blanka došla i de facto preuzela vlast u Navari.

Jevreji su uživali sva prava kao i kršćani tokom Sančove vladavine. Sančo je imao veliku biblioteku.[9]

Lični život uredi

Sančo je imao barem dvije supruge. Njegova prva supruga bila je Konstanca Tuluška, kćerka jednog grofa.[10] Vjenčali su se 1195, ali su se rastali 1200; nisu imali djece.[11] Konstanca se preudala za jednog plemića.

Druga Sančova žena možda je bila Klemencija (kći cara Fridrika I). Navodno je njihov sin bio infant Fernando.[12] On je umro u dobi od 15 godina.

Neki izvori spominju da je Sančo oženio i jednu muslimanku, kćerku halife Ebu Jusufa Jakuba Mensura, šta je malo vjerovatno.

Prema teorijama, Sančo je bio biseksualac te ga neki historičari pokušavaju seksualno povezati sa njegovim šogorom Rikardom.[13]

Sančo je imao barem jednu konkubinu te trojicu sinova rođenih izvan braka;[14] jedan od njih je bio Ramiro, biskup Pamplone.

Reference uredi

  1. ^ Javier Leralta (2008). A podos reales: historia y leyenda de los motes regios. Silex Ediciones. ISBN 978-84-7737-211-0.
  2. ^ Guggenberger, Anthony. A General History of the Christian Era: The Papacy and the Empire (B. Herder, 1913).
  3. ^ Elizari Huarte, Juan Francisco (1993). Tiempos de ruptura, tiempos de sosiego. Historia Ilustrada de Navarra. Pamplona: Diario de Navarra. ISBN 84-604-7413-5.
  4. ^ Biografija Sanča VII
  5. ^ Don Sančo VI
  6. ^ Moćne žene. "She was the youngest daughter of Sancho VI of Navarre (who died 1194) and Sancha of Castile."
  7. ^ Alvira Cabrer, Martín (2012). Las Navas de Tolosa, 1212: idea, liturgia y memoria de la batalla. Sílex Ediciones. Madrid.
  8. ^ Charles-André Julien. Histoire de l'Afrique du Nord, des origines à 1830. 1931.
  9. ^ Chronica Albrici Monachi Trium Fontium
  10. ^ Chronique de Guillaume de Puylaurens
  11. ^ Family of Peter Bermond
  12. ^ Hronike Karla IV
  13. ^ Jamie Frater. Listverse.com's ultimate book of bizarre lists: fascinating facts and shocking trivia on movies, music, crime, celebrities, history and more.
  14. ^ Biografija kralja Sanča VII