Roko Arneri

Roko Arneri (3. juni 1865 – 5. mart 1948) bio je hrvatski političar, pravnik, javni radnik i saborski zastupnik. Od 1928. nosio je prezime Arnerić.

Rođen je u Korčuli 3. juna 1865. Pravne nauke je doktorirao u Grazu. Bio je zastupnik u Dalmatinskom saboru od 1901. do 1908. i gradonačelnik grada Korčule od 1897. do 1918. Kao i svi hrvatski i slovenski zastupnici iz Dalmacije, Istre i Trsta, potpisnik je manifesta iz 1903. protiv "nasilničkog režima bana Khuena Hedervarya". Potpisnik je Riječke rezolucije od 1905. godine. Do 1905. je u Stranci prava, a od tada je u Hrvatskoj stranci. Prvi je starosta Hrvatskog Sokola na Korčuli 1905. U septembru 1908. postaje dopredsjednikom Samostalne organizacije Hrvatske stranke, dok je Pero Čingrija bio predsjednik, a Milorad Medini sekretar. To je bila organizacija koja je okupila većinu bivših pristaša Hrvatske stranke iz dubrovačkog i korčulanskog kotara. Radilo se o organizaciji koja se suprotstavila novoj struji u Hrvatskoj stranci, zagađenu austrofilstvom zbog masovnog priliva članstva Narodne hrvatske stranke. Odvajanje ove skupine bio je jedan od razloga sloma politike novog kursa u Dalmaciji. Godine 1913. u Splitu je kao jedan od predstavnika Hrvatske stranke, učesnik sastanka predstavnika Hrvatske stranke, Srpske stranke na Primorju i Hrvatske pučke narodne stranke. Ova hrvatsko-srpska koalicija u Dalmaciji izdala je saopćenje u kojem je konstatovana potreba što užeg zajedničkog rada i zaključeno je iznijeti strankama konkretne prijedloge za zajedničku političku organizaciju. U Prvom svjetskom ratu jedno vrijeme je bio interniran u Zadru. Bio je član uprave "Narodne organizacije Srba, Hrvata i Slovenaca u Dalmaciji". Za vrijeme italijanske okupacije Korčule od 1918. do 1921. je protjeran. U predratnoj Jugoslaviji pripadao je Demokratskoj, Samostalno-demokratskoj stranci, pa Seljačko-demokratskoj koaliciji. Umro je u Korčuli 5. marta 1948.