Roblje u srednjovjekovnoj Bosni
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Ljudi su od najstarijih vremena na različite načine postajali robovi. Na bosanskom tlu prate se procesi koji karakterišu i druge sredine. U Srednjovjekovnoj Bosni (6. - 15. vijek) egzistiralo je i ropstvo mada je robovlasništvo zamijenjeno feudalnim sistemom.
Robovi su ljudi sa kojima su se drugi ponašali kao sa uobičajenom trgovačkom robom, pa su ih kupovali ili prodavali i očekivali od njih korist. Ljudi su postajali robovi iz ekonomskih razloga. Robovima su postajali oni koji nisu mogli da vrate dugove ili izdrže ugovore na koje su se obavezali. Mada je to danas teško shvatljivo, ali tada su siromašnije, a brojnije porodice radi vlastitog opstanka, kako bi preživjele, prodavale neke od svojih članova. Robovima su postajali zarobljenici koji su hvatani u ratovima sa protivnicima ili u provalama, upadima na susjedna područja. Cijena roblja zavisila je od zdravlja roba (mladosti, fizičke izdržljivosti), pa su najviše cijene postizali mladići i djevojke.
Ipak, ropstvo i roblje nije imalo značajniji udio u društvenoj strukturi srednjovjekovne Bosne. Značajnije se Bosna pojavljuje kao bogato izvorište roblja za susjedne zemlje. Pod izgovorom da se radi o hereticima u Bosni su hvatani ljudi i prodavani u roblje. Vjerske prilike u srednjovjekovnoj Bosni bile su izgovor za djelatnost koja je u evropskim zemljama već odavno bila napuštena. Za inostrane trgovce u čijim zemljama je ropstvo bilo zabranjeno, kvalifikacija heretika bila je dozvoljena i dovoljna za pretvaranje čovjeka u roba, pa su Bosanci prepoznatljivi po egzistiranju crkve koja je smatrana heretičkom Crkva bosanska, bili dovoljan izgovor za legalno poslovanje. Na taj način su ljudi de genere Bosinensium završavali na trgovima širom Mediterana, u Veneciji, na sjeveru Afrike, u Španiji i na Levantu.
Ozloglašeni trg na kojem je prodavano bosansko roblje bio je u Drijevima. Bosanski vladari su nastojali da se ta djelatnost ukine, a početkom 15. vijeka to je bilo i zvanično zabranjeno u Drijevima.
Kasnije se institucija ropstva prikriva legalnom kupovinom radne snage putem ugovora obje strane. Ljudi koji su hvatali druge ljude i prodavali ih nazivaju se robcima. Pored prodaje ljudi oni su vršili i ucjenjivanje porodica i uz nadoknadu vraćali im zarobljene srodnike. Česta je bila situacija da su robci iskorištavali ratne meteže i preprodavali ljude suprotstavljenim stranama u sukobu i tako stjecali veliku zaradu. Od sredine 15. vijeka hvatajući Bosance i prodajući ih robci su sarađivali sa Osmanlijama. Najbolje su prolazili pri hvatanju značajnijih ljudi, predstavnika vlastele, za koje su kasnije Osmanlije tražile velike otkupe.
Literatura
uredi- Aleksandar Solovjev, Trgovina bosanskim robljem do godine 1661, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1, Nova serija, Sarajevo 1946.
- Vuk Vinaver, Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku, Anali 2, Dubrovnik 1953, 125-147.
- Tomislav Zdenko Tenšek, Krstjani i trgovina robljem na sredozemlju između 13. i 15. stoljeća, u: Fenomen "Krstjani" u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, Institut za istoriju u Sarajevu - Hrvatski institut za povijest Zagreb, Sarajevo-Zagreb 2005. 309-334