Rinat Safin (ruski: Ринат Ибрагимович Сафин) rođen 29. augusta 1940. u Boljšijem Jaku, nekadašnji je sovjetski biatlonac, četverostruki svjetski prvak i olimpijski prvak u biatlonu. Umro je u Kirišiju 22. oktobra 2014.

Rinat Safin
Lični podaci
Puno imeRinat Ibrahimovič Safin
Državljanstvo Sovjetski Savez
Rusija
Rođenje (1940-08-29) 29. august 1940 (84 godine)
Boljšije Jaki, Tatarska ASSR, Sovjetski Savez
Smrt22. oktobar 2014(2014-10-22) (74 godine)
Kiriši, Rusija
Zanimanjebiatlonac
Visina170 cm
Težina68 kg
Karijera
Statusneaktivan
Kraj karijere1973.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)1 (1972.)
Medalje (b.)1 (1 zlatna)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)5 (1967, 1969, 1970, 1971, 1973.)
Medalje (b.)6 (4 zlatne)
Nagrade
Ordeni
Orden "Znak časti" Medalja "Za odlikovanje u radu"
Fusnote
  1. ^ Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.
  2. ^ Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. ^ Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
Aktualizirano18. 10. 2024.
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS

Karijera

uredi

Olimpijske igre

uredi
Olimpijske igre Poj. Spr. Šta.
  Sapporo 1972. (Biatlon) 19 1

Safin je nastupio samo jednom na olimpijskim igrama i to na ZOI 1972. Osvojio je jednu zlatnu medalju na ZOI 1972. u štafeti s Aleksandrom Tihonovim, Ivanom Bijakovim i Viktorom Mamatovim s 1:47.8 min prednošću ispred finske štafete u sastavu: Esko Saira, Juhani Suutarinen, Heikki Ikola i Mauri Röppänen.Najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama bilo mu je 19-o mjesto na ZOI 1972. u utrci na 20 km, kada je sa sedam promašaja i zaostatkom od 6:27.0 min bio sporiji od pobjednika norveškog biatlonca Magnara Solberga.

Svjetsko prvenstvo

uredi
Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Eki. Šta.
  1967. Altenberg 4 2
  1969. Zakopane 2 1
  1970. Östersund 15 1
  1971. Hämeenlinna 5 1
  1973. Lake Placid 1

Safin je od SP 1967. do SP 1973. nastupio pet puta na Svjetskim prvenstvima. Osvojio je četiri zlatne i dvije srebrne medalje. Prvu srebrnu medalju osvojio je na SP 1967. u štafeti s Viktorom Mamatovim, Aleksandrom Tihonovim i Nikolajom Puzanovim, zaostavši 10:30.3 min iza pobjedničke norveške štafete u sastavu: Jon Istad, Ragnar Tveiten, Ola Wærhaug i Olav Jordet. Drugu srebrnu osvojio je na SP 1969. u utrci na 20 km s dva promašaja i zaostatkom od 2.8 s u odnosu na pobjednika sovjetskog biatlonca Aleksandra Tihonova, koji je utrku završio s tri promašaja, a prvu zlatnu tri dana kasnije u štafeti s Viktorom Mamatovim, Aleksandrom Tihonovim i Vladimirom Gundarcevim, s prednošću od 6:03.5 min iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: Jon Istad, Ragnar Tveiten, Magnar Solberg i Esten Gjelten. Na SP 1970. ponovo je osvojio zlatnu medalje u štafeti s Viktorom Mamatovim, Aleksandrom Tihonovim i Aleksandrom Ušakovim, s prednošću od 5:36.0 min iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: Tor Svendsberget, Ragnar Tveiten, Magnar Solberg i Esten Gjelten. Treću zlatnu osvojio je na SP 197a. u štafeti s Viktorom Mamatovim, Aleksandrom Tihonovim i Nikolajem Mužitovim, s prednošću od 31.0 s iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: Tor Svendsberget, Ragnar Tveiten, Magnar Solberg i Ivar Norkild. Na SP 1973. je osvojio četvrtu zlatnu u štafeti s Jurijom Kolmakovim, Aleksandrom Tihonovim i Genadijem Kovaljovim, s prednošću od 5 s iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: Tor Svendsberget, Ragnar Tveiten, Esten Gjelten i Kjell Hovda.

Prestanak karijere

uredi

Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 1973.

Privatni život

uredi

Nagrade

uredi

Napomene

uredi


Reference

uredi


Vanjski linkovi

uredi