Rektalna primjena
Rektalna primjena koristi rektum kao put primjene za lijekove i druge tečnosti koje apsorbuju rektalni krvni sudovi. Rektum ima brojne krvne sudove za apsorpciju lijeka koji teče u krvotok , distribuirajući lijek u organe i tjelesne sisteme . Organi i sistemi ga uključuju, ovisno o tome je li lijek sposoban proći krvno-moždanu barijeru (BBB) ili ne, centralni nervni sistem (CNS), periferni nervni sistem (PNS), kardiovaskularni sistem (CVS) itd.
Lijek koji se daje ovim putem, općenito će (ovisno o lijeku) imati brži početak djelovanja, veću bioraspoloživost, kraći vrhunac i kraće trajanje od oralneprimjene.[1][2] Još jedna prednost rektalne primjene lijeka je ta što on proizvodi manje mučnine u odnosu na oralnu primjenu i sprečava gubitak bilo koje količine lijeka uslijed povraćanja. Pored toga, ovaj put zaobilazi oko dvije trećine metabolizma prvog prolaza, jer je venska drenaža rektuma dvije trećine sistemskog (srednja i donja rektalna vena) i jedna trećina jetarni portni sistem (gornja rektalna vena). To znači da će lijek doći do cirkulacijskog sistema sa znatno manje promjena i u većim koncentracijama. Ostali ROA koji zaobilaze metabolizam prvog prolaza uključuju udisanje (pušenje, isparavanje, itd.), intravenska injekcija (IV), insuflacija ("šmrkanje"), itd., ali oralni put ne zaoblazi metabolizam prvog prolaza. Konačno, rektalna primjena može omogućiti pacijentima da ostanu u kući kad je oralni put ugrožen. Za razliku od intravenoznih linija koje obično treba smjestiti u stacionarno okruženje i zahtijevaju posebnu formulaciju sterilnih lijekova,[3] kliničar, poput medicinske sestre ili kućne zdravstvene sestre, može staviti specijalni rektalni kateter u kuću. Mnogi oralni oblici lijekova mogu se izlomiti i suspendirati u vodi dajući se rektalno kateterom.
Rektalni način primjene koristan je za pacijente s bilo kojim problemom motorike probavnog trakta, kao što je disfagija, ileus ili opstrukcija crijeva, koji bi ometali napredovanje lijeka kroz trakt. To često uključuje pacijente pred kraj života (procjenjuje se da 1,65 miliona ljudi svake godine boravi u hospiciju u SAD-u).[4] Budući da upotreba rektalne rute omogućava brzu, sigurnu i jeftiniju alternativu uzimanju lijekova,[5] također može olakšati brigu o pacijentima u dugotrajnoj ili palijativnoj njezi ili, kao alternativa, intravenskom ili potkožnom ubrizgavanju lijeka u drugim slučajevima.
Metodi
urediRektalna primjena lijekova može se izvoditi nabilo koji od sljedećih načina:
- Supozitorij, sistem za isporuku lijeka umetanjem u rektum;
- Mikro-klistir, mala količina (obično manje od 10 mililitara) tečnosti –rastvorenog lijeka ubrizgava se u rektum;
- Klistir velikog volumena, tečnost – rastvoreni lijek ubrizgava se u debelo crijevo;
- Specijalizirani kateter dizajniran za rektalnu primjenu lijekova i tekućina, koji se može sigurno smjestiti i ugodno ostati u rektumu za ponovljenu upotrebu.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ De Boer AG, Moolenaar F, de Leede LG, Breimer DD. (1982) "Rectal drug administration: clinical pharmacokinetic considerations." Clin Pharmacokinetics. 7(4):285–311
- ^ Moolenaar F, Koning B, Huizinga T. (1979) "Biopharmaceutics of rectal administration of drugs in man. Absorption rate and bioavailability of phenobarbital and its sodium salt from rectal dosage forms." International Journal of Pharmacaceutics, 4:99–109
- ^ Plumer AL. 2007. Plumer's Principles and Practices of Intravenous Therapy. Lippincott Williams & Wilkins. 753 pp.
- ^ "National Hospice and Palliative Care Organization's Facts and Figures: Hospice Care in America, 2013 Edition" (PDF) Arhivirano 13. 5. 2014. na Wayback Machine
- ^ "A Quality Improvement Study: Use of a Rectal Medication Administration Device Intervention to manage end-stage symptoms in hospice patients when the oral route fails. Poster Presentations. 6th Annual Hospice Palliative Nurses Association Clinical Practice Forum, Pittsburgh, PA, September 15-15, 2012". Arhivirano s originala, 11. 10. 2014. Pristupljeno 16. 2. 2021.
Vanjski linkovi
uredi