Razgovor:Zenica

Aktivne rasprave

Pozivam sve koji su horni da malo "poplavimo" ove "crvene" linkove na članku, jer ipak je to izabrani članak. -- Korisnik:Sirmelle 00:32, 14 novembar 2007 (CET)

Ako smijem privatizirati, molio bih Daria Slugu ako do sad nisi upoznat da se upoznas,ja sam proslijedio izvidjacku monografiju do tvojih roditelja u Zenici. Volio bih da dodje do tvojih ruku da se prisjetih i da ne zaboravis. Ja sam jedan od autora, moja je ideja i realizacija, al bez pomoci svih clanova koji su trenutnu tu i koji su zeljeli pomoci napravili smo vrlo respektabilnu monografiju. Puno pozdrava

Zeko

Javi se: www.sioz.ba, e-mail: sioz@sioz.ba, izvidjaci_zenica@yahoo.com

Malo o sportu u Zenici. Vec godinu dana, proslavili smo i prvi rodjendan, djeluje bowling club "Strike" Zenica, kojeg su osnovali clanovi izvidjaca Zenice, Sejo Mustafic, Nele Eminic, Eli i Edo Sinanovic, Zeko Avdic, Mladen Popovic. Tako bih molio da nas uvrstite u spisak sportskih klubova u Zenici. Posjetite nasu stranicu: www.strikezenica.com.ba/

Sportski direktor Zekerijah Avdic - Zeko

Hvala

Zahtjev za izmjenu, 6. juni 2012Uredi

U rubrici Zenicki nacelnici nije navedeno ime Konjikusic Bogoljuba,prof.koji je obavljao funkciju nacelnika Opstine Zenica 1985-86.god.Dokaz>Rjesenje o izboru Konjikusic Bogoljuba za predsjednika Skupstine opstine Zenica,objavljeno u < Sluzbenim novinama opstine Zenica,1985.god. Navedeni podaci postoje u arhivi Opstine te je neophodno navedenu rubriku dopuniti ovim podatkom.

Gospodo urednici rubrike ZENICKI NACELNICI, Neshvatljivo je da i pored moje intervencije vi mijenjate i izostavljate u navedenoj rubrici ime nacelnika Konjikusic Bogoljuba,prof.koji je obavljao funkciju nacelnika Opstine Zenica 1985/1986.god.Podsjecam vas da je prof. Konjikusic Bogoljub imenovan na navedenu funkciju na zajednickoj sjednici svih vijeca Skupstine opstine Zenica,1985.god,a da je od istih vijeca razrjesen navedene funkcije 1986.god.Navedene cinjenice postoje u arhivi Opstine,tadasnjim Sluzbenim novinama opstine Zenica i Busovaca,kao i personalnom dosijeu imenovanog. Znaci imenovani je bio legalno izabrani nacelnik Opstine,ne VD vrsilac duznosti. Zato je cudno da je neko,iz neznanja ili namjerno,izostavio navedeno ime,tim vise sto je imenovani obavljao i funkciju potpredsjednike Opstine Zenica 1983/1984.sto je najveci dio svog radnog vijeka proveo u obrazovnim ustanovama Zenice,i sto je citav period rata proveo u Zenici. Duboko vjerujem da ce uredjivaci navedene rubrike na osnovu navedenih podataka ispraviti ocigledni previd navedenog podatka.

Poziv za doradu člankaUredi

Austro-ugarskom okupacijom Bosne i Hercegovine počinje nova etapa u historiji Zenice, jer je tada okončana četverovjekovna epoha orjentalno-balkanske i orjentalno-islamske urbanizacije, a započela je epoha modernizacije i oblikovanja po modelu evropskih urbanih cjelina. Ona je postala važno industrijsko središte i postepeno je dobijala oblike evropskog industrijskog grada i po socijalnoj strukturi i po vanjskom izgledu. Glavni razlog za ovako brzu transformaciju treba tražiti u jačem privrednom razvoju grada, koji je bio uvjetovan dobrim geografskim položajem i prirodnim bogatstvom. Odmah po dolasku nove vlasti započinju sa izgradnjom željeznica, pa je već početkom jula 1879. godine u saobračaj puštena pruga Bosanski Brod – Zenica, a tri godine kasnije (1882. godine) završena je i dionica do Sarajeva. Ova pruga je kroz Zenicu prolazila gotovo čitavo stoljeće, a vremenom su oko nje izgrađeni brojni stambeni objekti, uključujući i nebodere u kasnijem periodu. Ona je faktički presjecala grad na dva dijela i bila je smetnja njegovom daljem razvoju, što će na kraju dovesti do njenog uklanjanja. Međutim, u vremenu o kojem govorimo, pruga je imala presudnu ulogu u budućem razvoju grada i bila je pored bogatstva ovog područja ugljem, glavni razlog za otvaranje Rudnika mrkog uglja (1880. godine), prvog takve vrste u Bosni i Hercegovini. Rudnik je sve do kraja Drugog svjetskog rata bio najvažnije preduzeće u gradu, jer je zapošljavao najveći broj radne snage, a ostavio je i pečat na urbanizaciju grada izgradnjom stambenih objekata za svoje zaposlenike. Ti objekti izgrađeni su u neposrednoj blizini rudnika i činili su naselje, nazvano Rudarska kolonija, odvojeno od starog, osmanskog dijela grada, a činilo ju je pedesetak kuća sa nekoliko stanova u svakoj. Otvaranje prvog rudnika uglja u Bosni, povoljni uslovi za snadbjevanje sirovim željezom proizvedenim u Željezari Vareš, te povoljan saobračajni položaj zbog pruge Bosanski Brod-Sarajevo, bili su osnovni razlozi za otvaranje željezare u Zenici 1892. godine. Ovo je drugi veliki privredni objekat izgrađen u ovom gradu u vrlo kratkom periodu, ali će značaj Željezare porasti naročito nakon 1945. godine, kada ona postaje najveće preduzeće u cijeloj Jugoslaviji. U ovom periodu postrojenje je bilo dobro locirano u odnosu na gradsko naselje, jer je od njega bilo odvojeno širokim slobodnim prostorom i željezničkom prugom. I Željezara je imala svoju stambenu koloniju u blizini samih postrojenja, a sastojala se od 20 radničkih kuća sa 110 stanova i 15 kuća za činovnike sa 22 stana. Arhitektonski postojale su razlike između pojedinih objekata u Željezarinoj koloniji, jer su zgrade rađene po hijerarhiji tj. najveća zgrada je bila za direktora, manje za inžinjere i slabije za majstore strance, dok su najlošije bile za obične, uglavnom domaće radnike. Još dva objekta od velike važnosti za razvoj grada su bila izgrađena u austro – ugarsko doba, a to su Fabrika papira i Centralna kazniona za Bosnu i Hercegovinu. Fabrika papira izgrađena je 1885. godine, ali je već 1910. godine prestala sa radom. Međutim, manja stambena kolonija izgrađena oko preduzeća, koje je bilo locirano u istom dijelu gdje i Rudnik i Željezara, je ostala te je na kraju prešla u vlasništvo Rudnika i postala dio njegove kolonije. Gradnja Kaznione počela je 1886. godine, a izvođena je u etapama s tim da je poslednja završena 1904. godine. Za razliku od predhodnih objekata, Rudnika, Željezare i Fabrike papira, zatvor je izgrađen mnogo bližestarom dijelu grada, na slobodnom prostoru između starih zeničkih mahala Odmuta, Sejmena, Londže i Trgovišća. Oko Kaznione izgrađeni su kaznionička bolnica sa 50 kreveta, 29 kuća za stražare i 6 kuća za upravno osoblje, koje su činile malu stambenu koloniju, koja je izgledom i načinom izgradnje mnogo odudarala od osmanske čaršije. Za vrijeme austro – ugarske vladavine izgrađeni su i drugi objekti, ali oni nisu toliko promjenili izgled grada, mada su doprinijeli njegovoj transformaciji iz kasabskog u industrijsko naselje. Međutim, nisu samo privredni i stambeni objekti doveli do ove promjene, tehnička otkrića koja su uvedena možda su i više uticala na taj proces. Prvo u nizu takvih otkrića je bilo uvođenje telefona 1904. godine, a uskoro je izgrađen i moderni vodovod, čime su značajno izmjenjeni higijensko-sanitarni uslovi života, a 1908. godine u Zenici je izgrađena i električna centrala, za potrebe industrije, koja je omogućila uvođenje električne javne rasvjete. Ubrzana industrijalizacija i urbanizacija grada utjecala je i na brz porast broja stanovnika, koji je uvećan za tri i po puta, i promjenu etničke strukture izazvanu useljavanjem velikog broja stranaca. Nakon Prvog svjetskog rata formira se Kraljevina SHS, koja 1929. godine postaje Kraljevina Jugoslavija, u čiji sastav ulazi i Bosna i Hercegovina. Politički, privredni i društveni život BiH i Zenice od 1918. do 1941. godine bio je u fazi stagnacije, mada će se situacija malo promjeniti neposredno pre početak Drugog svjetskog rata, kada dolazi do određenih ulaganja u Željezaru Zenica, koja postaje najveće preduzeće u državi sa preko 4.000 radnika. Od ovog trenutka upravo Željezara postaje najvažnije preduzeće u gradu, koje će u narednom periodu odigrati najznačajniju ulogu u njegovom daljem razvoju. Nova ulaganja u njene pogone 1936. godine dala su novi podsticaj izgradnji grada, pa je do izbijanja Drugog svjetskog rata podignuto nekoliko objekata koji su postali simbol ovog vremena ( hoteli Balkan i Kasina, Sokolski dom, Prva osnovna škola na Sejmenu, Bahtijina kuća u čaršiji itd).Ono što je karakteristično za ovaj period je da se tada u gradu pojavljuju prvi školovani arhitekti poput Juraja Neidharta i Karla Kužatka, čija će graditeljska djelatnost u Zenici do izražaja doći nakon rata. U međuratnom periodu izvršena su dva popisa stanovništva, a prema prvom iz 1921. godine Zenica je imala 7.632 stanovnika, nešto više u odnosu na 1910. godinu. Glavni razlog za tako mali porast stanovnika treba tražiti u izbijanju Prvog svjetskog rata, čije su se negativne posljedice osjećale i u Zenici. Po drugom popisu iz 1931. godine broj stanovnika dostigao je cifru od 9.078 od čega 45% muslimana, 35% katolika, 15,4% pravoslavaca i 3,9% ostalih. U kratkom aprilskom ratu Kraljevina Jugoslavija je poražena, a već sredinom aprila 1941. godine 14. njemačka oklopna jedinica bez otpora ulazi u Zenicu, gdje su Nijemci za cijelo vrijeme okupacije, pored regularnih jedinica, imali i obavještajnu službu. Uz podršku njemačke vojne komande u gradu je ubrzo organizovana ustaška vlast i domobranske jedinice. Nova vlast uskoro počinje sa progonom stanovništva, naročito Jevreja, kojih je pred rat u Zenici bilo 172, a rat ih je preživjelo samo pet, a jedan od njih je bio i čuveni zenički doktor Adolf Goldberger. Oslobođenje Zenice izvršeno je u noći između 11. i 12. aprila 1945. godine, čime je završena četverogodišnja okupacija tokom koje je stradalo 346 partizanskih boraca i 857 civila. Tijekom četverogodišnjeg trajanja Drugog svjetskog rata bosanskohercegovački prostor bio je poprište najvećeg broja ratnih operacija jakog intenziteta pa je, i onako skroman, gospodarski, demografski i ekonomski potencijal potpuno razoren. Nakon iscrpljujućeg rata Bosna i Hercegovina je ušla u novu jugoslovensku državnu zajednicu kao jedna od šest federalnih jedinica sa svim svojim prirodnim i ljudskim resursima. Što se tiče Zenice sam grad nije pretrpio velika oštećenja, ali zato privredna postrojenja jesu, pa je njihova obnova bila prioritet. Međutim, u intezivnom procesu obnove ratom razorene privrede, a zatim i ubrzane industrijalizacije, Zenica je sa svojom Željezarom i Rudnikom zauzimala značajno mjesto. Takav položaj dodatno je učvršćen izgradnjom Omladinske pruge normalnog kolosjeka Šamac – Sarajevo, kojom je cijela Bosna povezana sa sjevernim, razvijenijem dijelom Jugoslavije, ali i sa glavnim putem u državi koji je išao dolinom Save. Možda i najveća prekretnica za budući razvoj razvoj grada dogodila se sukobom, a zatim i prekidom privrednih odnosa Jugoslavije i SSSR-a 1948. godine. Naime, iako je Prvim petogodišnjim planom iz 1947. godine Zenica trebala dobiti novu Željezaru, glavni metalurški centar cijele države trebao je biti Doboj, prvenstveno zbog povoljnijeg geografskog položaja. Međutim, prekidom veza sa SSSR-om nije bilo dovoljno sredstava za izgradnju potpuno novih postrojenja u Doboju, pa je donijeta odluka o izgradnji novog kombinata crne metalurgije pored postojeće Željezare u Zenici. Kombinat se gradio u nekoliko faza, a prva je trajala od 1948. godine do 12. oktobra 1958. godine, kada je Josip Broz Tito svečano otvorio novoizgrađeni kombinat. Iako je Zenica bila dom i drugih velikih privrednih cjelina (npr Rudnika mrkog uglja), Željezara je tokom čitavog razdoblja imala najveći i najznačajniji utjecaj na ukupan razvoj grada. Međutim, za vrijeme prve faze izgradnje kombinata, tokom koje je uloženo preko 100 milijardi dinara, zanemaren je razvoj grada koji je ostao u sjenci velikih investicija i radova na postrojenjima. Grad je na taj način došao u paradoksalnu situaciju, dok se na jednoj strani gradi veliko i moderno postrojenje, koje je Zenicu pretvorilo u jedno od najvećih gradilišta u Jugoslaviji, samo naselje nije imalo riješeno osnovne komunalne probleme poput nedostatka stambenog prostora, redovnog vodosnadbjevanja, odgovarajućih saobračajnica itd. Međutim, upravo je izgradnja Željezare, koja je izazvala ogroman priliv novog stanovništva, primorala na postepeno rješavanje ovih problema, a naročito pitanje smještaja radnika koji su učestvovali u izgradnji kombinata. Metode rješavanja tih problema možemo podijeliti u dvije faze, prvu od 1945. do 1955. godine, koju tretiramo u ovom poglavlju i drugu od 1956. do 1990. godine, koja i sama ima nekoliko različitih etapa. Prvu fazu karakteriše neplansko, gotovo stihijsko suočavanje sa problemima, koji se posmatraju samo kao popratna pojava izgradnje kombinata. Pitanje smještaja stanovnika se rješava izgradnjom jeftinih prizemnih zgrada sa malim stanovima, poput onih izgrađenih 1947. godine u A-naselju pored Željezare (23 jednospratne zgrade) i radničkom naselju Pehare (21 prizemna zgrada). Te iste godine završena je i izgradnja Omladinske pruge, ali su ostale brojne trošne barake koje su, također, iskorištene za smještaj radnika Željezare, a pored ovih do 1955. godine izgrađene su i nove u naseljima Blatuša i Radakovo, te uz dolinom rijeke Kočeve. Neke od ovih baraka su bile višedecenijski dom pojedinim porodicama i iako je dio njih srušen u kasnijem periodu, manji broj je preživio i nakon 1990. godine U vremenu od 1948. do 1950. godine izgrađeno je desetak trospratnica oko bivše Fabrike papira, a do 1955. godine izgrađeno je i nekoliko blokova višespratnice do Nove željezničke stanice, te radnička naselja na Kanalu, u Blatuši i Novom Tetovu. Sve u svemu u prvoj deceniji nakon Drugog svjetskog rata u Zenici su ukupno izgrađena 1893 stana(od 1945. do 1950. ukupno 1.325, a do 1955. još 568), što nije bilo dovoljno za rješavanje akutne stambene krize koja je vladala usljed velikog priliva stanovnika. Prema prvom posljeratnom popisu stanovnika, Zenica je 1948. godine imala 15.550 stanovnika, a prema slijedećem popisu, izvršenom samo pet godina poslije, 1953. u gradu je živio 28.961 stanovnik. Dakle, broj stanovnika se, u periodu između dva popisa, skoro udvostručio, a u gotovo istom periodu broj izgrađenih stanova se prepolovio. Glavni razlog za usporenu izgradnju stanova u periodu od 1950. do 1955. godine treba tražiti u činjenici da se u to vrijeme radilo na izradi prvog Generalnog urbanističkog plana za grad Zenicu, koji je trebao planski odrediti pravce budućeg širenja grada. Od usvajanja Urbanističkog plana 1955. godine prelazi se na plansku izgradnju grada. --Dzanan89ze (razgovor) 18:06, 24 april 2013 (CEST)

Zahtjev za izmjenu, 23. maj 2015Uredi

Historija Zenice

Potrebno je proširiti rubriku historija Zenice naročito period nakon 1945. godine

Historija ZeniceUredi

Evo ja se nudim da sredim historiju Zenice i Demografiju, ne znam ko je zadužen za ovu stranicu, poslao sam već nekoliko priloga, poslaću jos koliko god treba. Uradio bih rado i verziju na engleskom jeziku, ali mi treba dozvola ili odobrenje za sve te izmjene. Hajde da ovo uradimo kako treba. Moze li neki odgovor od osobe koja uredjeuje ovu stranicu?

Vaši prilozi koje ste dodavali nekoliko puta krše pravila Wikipedije. Kopirano između ostalih sa stranice http://zenica.ba/index.php?id=84 i drugih. Time kršite Zakon o autorskim pravima. --سلام - C3r4r2d2 15:18, 6 juni 2015 (CEST)

To je tekst koji sam uradio za tu stranicu, ali evo postavio sam nove priloge koji su u potpunosti originalni

Bez obzira ko je pisao, vlasnik tog teksta je općina Zenica pa stoga moramo poštovati tuđa autorska prava. --سلام - C3r4r2d2 18:15, 6 juni 2015 (CEST)

OK, nije problem. Ukoliko se usvoje ovi prilozi, rado cu napraviti i nove, originalne.

Dopuna straniceUredi

Zdravo,

vidim da je stranica o Zenici poprilično siromašna, manje više o svim poljima su navedeni samo osnovni podaci. Vrlo rado bih napisao nekoliko tekstova u narednom periodu, pa me interesuje kojim putem se to može uraditi? Vidio sam da postoje određena pravila i to mi je ok, ali ono čisto da znam gdje da pošaljem te članke na recenziju :D

Pozz

Sonic89Ze (razgovor) 19:13, 22 juni 2020 (CEST)

Pozdrav @Sonic89Ze! Možete krenuti s uređivanjem odmah, Wikipedija je otvoren projekt. Ako bude potrebe za ispravljanjem, neko od iskusnijih kolega će sigurno priskočiti i pokazati na primjeru. U svakom slučaju bitno je da tekst ima enciklopedični ton i da poštuje osnovne principe toga šta Wikipedija nije|. Možda vam i ovo pomogne: Wikipedia:Vaš prvi članak. Hvala što nam želite pomoći! --Haris (razgovor) 19:20, 22 juni 2020 (CEST)
Nazad na stranicu "Zenica".