Nigdje ja ne iznosim svoje vlastito mišljenje. Sve moje izmjene ja temeljim na podacima koje pronalazim u raznim historijski knjigama. Idemo redom
Jakov Baltić u svojoj knjizi "Godišnjak od Dogadjajah Cerkvenih, Svetskih, i promine vrimenah u Bosni” je zapisao sljedeće: "Nas je Bošnjake Bog Slavljanim hotijo biti, ne Osmanlijam" (str. 312); "Mi Bošnjaci što drugo imamo nego još ovo Države" (str. 210). Iz ovoga vidimo da se Baltić izjašnjavao kao Bošnjak. Mujo Demirović u svojoj knjizi "Bosna i Bošnjaci u srpskoj politici", izdatoj 1999. godine, na str. 27, kaže sljedeće: "Filip Lastrić, Antun Knežević i Jako Baltić, ovdje su tretirani kao paradigmatični likovi katoličko-franjevačke koncepsije bošnjaštva... Istovremeno, bosanski franjevci, kao etnički Bošnjaci, njeguju tradicije srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva".
Što se tiče Martina Nedića, on je u svojim djelima potpisivao pod imenima "Žalovan Bošnjak", "Bošnjak", "Bošnjačanin" itd. Marko Pejić u knjizi "Doprinos bosanskih franjevaca društveno-kulturnom identitetu bosanskohercegovačkog društva u periodu 1878-1918", na str. 182, za Nedića ističe da je on bio jedan od ideologa bošnjaštva tj. bošnjačke tradicije zajedništva iz redova bosanskih franjevaca polovinom 19. stoljeća. Pored njega Pejić u ovu listu ubraja i Matiju Divkovića, Stjepana Matijevića, Miju Radnića, Filipa Laštrića, Antuna Kneževića i Ivana Franju Jukića. Nekoliko drugih priznatih historičara (E.Imamović, A. Zulfikarpašić, M. Hadžijahić) spominju Nedićevo bošnjaštvo što sam već citirao u članku.
Posljednji, Antun Knežević (koji se potpisivao kao Bošnjak iz Varcara) je sigurno najpoznatiji među njima. O njemu i njegovom bošnjaštvu su pisali mnogi historičari, pa i moja profesorica historije koja je prije 15 godina na Filozofskom fakultskom pisala diplomski rad na temu "Fra Antun Knežević i njegovo bošnjaštvo" (od koje sam koristio neke podatke). Na primjer, Dubravko Lovrenović, koji je priredio njegovo djelo "Kratka povjest kralja bosanskih", za njega u predgovoru kaže da je on bio "rodonačelnik modernog bošnjaštva". Franjevački bibliograf Jako Matković njega naziva, također, "ocem modernog bošnjaštva". U članku sam citirao ukupno 13 različitih izvora koji govore o ovoj temi.
Naravno, možemo pogledati njihove osobne spise:
- "Vaša preuzvišenost! Sila može svašta učiniti, ali sila silniku nigda nikakvo pravo ne daje; zato Bošnjaci nigda dopustiti neće, da se tako od njih i od njihove dične Kraljevine učini, to će se boriti za svoja prava, dok jedan živ bude! Mi bolnim srcem gledamo u dvoličnost naše visoke Vlade, koja naš jezik zove Zemaljskim i dopušta da se njeki zovu Srbi a njeki Hrvati umjesto da pravedno, i iskreno rekne zemlja Bosna, žitelji Bošnjaci, a njihov jezik bosanski. A zar ćemo dopustiti da se spomen nas, i naše kraljevine uništi! Nigda! To nigda dopustiti nećemo! Nek se naš Sbor sazove, i na njem će Bošnjaci slobodnom svojom voljom izjaviti šta žele, i s kim hoće da budu; uvijek prije osiguravši prava svoja, i svoje Kraljevine." - Fra Antun Knežević, 1885
- "Ali uvijek ostajemo Bošnjaci, kao što su nam bili i pradjedovi i ništa drugo" - Fra Antun Knežević ("Bosanski prijatelj"), 1870. god.
- „... mnogo nam je žalije na njeku – čast i poštenje pravednim! – jednokrvnu bratju Srbe i Hrvate. Od ovih jedni nam razciepiše Bosnu i Bošnjake te rekoše da je Bosna do Vrbasa Srbija, a Bošnjaci Srbi; od Vrbasa pako Hrvatska i Hrvati; drugi da su u cieloj Bosni svi Srbikoji pišu ćirilicom, a Hrvati koji pišu latinicom; treći da su u ovoj Bosni sami Srbi; dočim četvrti proglasiše da su zgoljni Hrvati. Ovako dakle Bosna ponosna i Bošnjaci na glasu junaci kod ovakvih sama su prazna imena, izmišljena od nekih zanešenjakah.“ - Fra Antun Knežević, Pad Bosne (1463); u Hadžijahić 1974, str. 35
Iz svega navedenog, možemo zaključiti da su se spomenuti franjevci osjećali kao Bošnjaci i da se ova tema mnogo pisala u raznim historijskim knjigama koje Antoni uporno ignoriše i briše. Pored toga, izmjene koje sam napravio u članku o Kneževićevom bošnjaštvu on je izmijenio tako da ne odgovara izvorima koje sam stavio. On je pojam "bošnjaštvo" zamijenio sa pojmom "zajedništvo". Uz to je počeo iznositi izmišljotine o meni da sam "iznosio vlastite teorije", što je apsurdno. On smatra da se bosanski fratri nikada nisu nazivali Bošnjacima.
Ja pišem onako kako su pisali razni historičari i sami franjevci. Nigdje ne iznosim vlastite teorije niti svoje mišljenje.