Rat i mir

Rat i mir (ruski:Война и мир) je roman Lava Nikolajeviča Tolstoja, čuven po svojoj obimnosti, koji je prvo izdat u Ruskom vesniku (ruski:Russkiй vestnik) u razdoblju između 1865. i 1869. godine, u kojem se opisuje rusko društvo tokom Napoleonove ere. Obično se karakteriše kao jedno od dva Tolstojeva najvažnija remek-djela (pored Ane Karenjine), kao i jedan od najboljih svjetskih romana.

Rat i mir
Autor	Lav Tolstoj
Originalni naziv	Война и мир (Voyna i mir)
Jezik	ruski, sa značajnim dijelovim na francuskom
Izdavač	Russkii Vestnik (serija)
Datum izdanja	1869
Broj stranica	1225
Glavni lik	Pjer Bezuhov, Nataša Rostova i drugi

Rat i mir je ponudio svježu fikciju, sa ogromnim brojem likova u zapletu koji nije pokrivao ništa manje teme od onih u naslovu, kao i teme poput mladosti, braka, ljubavi, godina, života i smrti. Iako se danas smatra za roman, u to vrijeme je oborio toliko veliki broj ubjeđenja o tome, kako roman treba da izgleda, da ga mnogi kritičari iz tog vremena uopšte i nisu tako posmatrali. I sam Tolstoj je smatrao Anu Karenjinu, napisanu desetak godina kasnije, kao svoj prvi roman, u evropskom smislu.

Naslov

Ruske riječi za "mir" (od prije 1918. - мир) i "svijet" (od prije 1918. - мiръ, što podrazumijeva i "društvo") su homonimi, i nakon reforme ruskog jezika 1918. godine su se pisale identično, što je dovelo do urbane legende u SSSR-u da je originalni naslov djela zapravo "Rat i svijet" ili "Rat i društvo". Međutim, sam Tolstoj je preveo naslov na francuski kao La Guerre et la Paix, što je trebalo da razriješi dilemu. Međutim, zbunjenost je trajala, pa je došlo dotle da je u popularnom ruskom kvizu Что? Где? Когда? kao tačan odgovor na pitanje u vezi sa djelom priznata varijanta "društvo", na osnovu štamparske greške iz 1913. Emisija je reprizirana 2000. godine, što je ponovo probudilo "legendu". Moguću zbrku je izazvala i pjesma Vladimira Majakovskog Война и міръ, koja je prevedena kao "Rat i društvo", a inače je u potpunosti nevezana sa romanom.

"Rat i mir" je također bio i naslov političkog djsela francuskog anarhiste Pjera Prudhona, a činjenice da je i Tolstoj bio vatreni anarhista, i da je spomenuto djelo iz 1864., godinu dana prije izlaska romana, dovelo je do spekulacija da je ovaj anarhistički manifest na neki način inspirisao pisanje jednog od najvećih romana u historiji.

Također, na samom početku, 1865., dok je postojao samo prvi dio, zvao se - "1805. godina". Još jedan od naslova bio je i "Sve je dobro, što se dobro svrši".

Porijeklo

Deveta verzija rukopisa

Tolstoj je prvobitno želio da napiše roman o Decembarskoj pobuni. Ipak, njegovo istraživanje radi određivanja uzroka dovela ga je unazad sve do Napoleonove invazije na Rusiju 1812. godine, i konačno do historije cijelog rata. Ipak, u prvom epilogu se pokazuju tendencije da će Pjer Bezuhov i sin kneza Andreje, Nikolaj, postati članovi Decembrista.

Jezik

Iako je Tolstoj napisao najveći dio romana, uključujući i svu naraciju, na ruskom, neki dijelovi dijaloga (uključujući i prvu rečenicu) napisani su na francuskom. Ovo je jedva prikazivalo realnost, s obzirom na to da su svi pripadnici ruskog aristokratskog društva devetnaestog vijeka znali francuski i pričali ga među sobom radije nego ruski. Zaista, Tolstoj i daje jednu referencu na ovu činjenicu, prikazujući odraslog ruskog aristokratu koji mora da ide na kurseve ruskog kako bi savladao maternji jezik. Još manje realistično, Francuzi iz romana, uključujući i Napoleona, ponekad pričaju na francuskom, ponekad na ruskom.

Kontekst

Roman nam pripovijeda o četiri aristokratske porodice u Rusiji, sa akcentom na Bezuhove, Bolkonske i Rostove, i preplitanja njihovih ličnih života, sa ruskom historijom u periodu od 1805. do 1813. godine, principijelno sa Napoleonovom invazijom 1812, godine. Kako događaji slijede, Tolstoj sistematski poriče njegovim likovima bilo koji značajan slobodan izbor: dalja uloga historije određuje njihovu sreću ili tragediju.

Standardno rusko izdanje je podijeljeno u četiri toma (petnaest dijelova) i dva epiloga, od kojih je jedan uglavnom narativan, a drugi strogo tematski. Grubo rečeno, prva polovina romana (prva dva toma) bave se isključivo njegovim izmišljenim likovima, a drugi dio, kao i jedan od epiloga, se sastoji od nefikcionalnih eseja o prirodi rata, političkoj moći, historiji, i historiografiji. Tolstoj je implementirao ove dijelove u romanu suprotno ustaljenim normama fikcionalnog pripovijedanja. U izvjesnim skraćenim izdanjima ovi eseji su u potpunosti izbačeni, dok su u drugim izdanjima, od kojih su neka štampana i za Tolstojeva života, ti eseji spojeni u dodatak na kraju knjige.

Pregled radnje

Rat i mir sadrži veliki broj likova, i historijskih i izmišljenih, Rusa i ne-Rusa, od kojih je većina predstavljena već u prvoj knjizi. Polje posmatranja u knjizi je izuzetno široko, ali se naracija koncentriše uglavnom na pet ili šest likova, čije različite ličnosti i iskustva obezbjeđuju glavninu priče, uz njihova uzajamna djelovanja jednih na druge, u vrijeme Napoleonovih ratova.

Prvi tom

Na početku prve knjige, na proslavi u julu 1805. koju je organizovala Ana Pavlovna Šerer - počasna saradnica kraljice majke Marije Fjodorovne, upoznajemo se sa glavnim porodicama u romanu. Pjer Bezuhov je nepriznati sin imućnog seoskog kneza koji ubrzo umire od kapi, i neočekivano ga ostavlja kao jedinog naslednika njegovog velikog bogatstva. Obrazovan u Francuskoj, i označen smrću svoje majke, Pjer je u suštini dobrodušan, ali društveno neprilagođen zbog svoje otvorene prirode, i teško mu je da se uklopi u Petrogradsko društvo.

Pjerov prijatelj, inteligentni i ironični knez Andreja Bolkonski, je suprug šarmantne Lize, i tek počinje da pronalazi mir u svom bračnom životu. Smatrajući petrogradsko stanovništvo nezanimljivim, odlazi u pomoć Kutuzovu pred nadolazeći rat sa Napoleonom.

Tolstoj nas tada prebacuje u Moskvu, drevni ruski grad, kao kontrast Petrogradu. Tu upoznajemo porodicu Rostov, koja će postati jedan od vodećih elemenata u nastavku romana. Saznajemo o moskovskom knezu Ilji Rostovom, sa svoje četvoro djece, od kojih živahna Natalija i stariji brat Nikolaj privlače najviše pažnje u romanu. Mlada Nataša, u cvijetu rane mladosti, iskazuje svoju nezrelu ljubav Borisu, djetinjastom ali disciplinovanom oficiru, dok je Nikolaj zaljubljen u svoju stariju rođaku Sonju. Najstarije dijete u porodici Rostov je Vera, koja je hladna, ali u srećnom braku sa njemačkim oficirom. Peća je najmlađe dijete, i poput svog starijeg brata, želi da postane vojnik uprkos godinama. Glave porodice su Ilja i Natalija Rostov, voljeni par, uvijek zabrinuti oko svoje nemarne politike prema novcu.

U Golim Brdima, gde se nalazi imanje Bolkonskih, knez Andreja ostavlja svoju trudnu suprugu svom ekscentričnom ocu Nikolaju Andrejeviču i veoma religioznoj sestri, knjeginji Mariji Bolkonskoj, i odlazi u rat.

Drugi dio se otvara opisima priprema za neizbježni francusko-ruski rat. Na Holabrunskom ratištu, Nikolaj Rostov, sada u eskadronu husara, doživljava svoje vatreno krštenje na frontu. Sreće se sa knezom Andrejom, uz ne baš pozitivne utiske. Kao svi mlađi vojnici, očaran je carom Aleksandrom. Ipak, nekontrolisano se kocka, u društvu sa Denisovim i Dolohovim.

Za vrijeme kratkog boravka kući, on nalazi porodicu Rostov pred finansijskom propašću zbog lošeg upravljanja prihodima. Sa Denisovim provodi bogatu zimu kući, gde vidi Natašino sazrevanje u devojku. Iako ga majka ubeđuje da nađe sebi ženu sa dobrim finansijskim statusom, on odbija, uz želju da se oženi sa svojom dragom iz detinjstva, rođakom Sonjom.

Drugi tom

Ako postoji centralni lik u romanu Rat i mir, onda je to svakako Pjer Bezuhov, koji se, uz dobijeno nasledstvo, sada nalazi pred mukama jednog ruskog plemića. Veliki deo druge knjige nas upoznaje sa njegovim unutrašnjim borbama i težnjama da se bude bolji čovjek. Pošto je sada bogati aristokrata, njegovo bahato ponašanje od ranije je zaboravljeno, i on ulazi u filozofsku potragu svojstvenu za Tolstoja: kako osoba da živi moralan život u etički nesavršenom svijetu? Ovo pitanje stalno tišti Pjera. Njegov pokušaj da pomogne svojim kmetovima propada. Onda ulazi u brak sa nemoralnom ćerkom kneza Kuragina, Elen, suprotno svom rasuđivanju. Konačno, pridružuje se i Frimasonima, ali kasnije postaje uvučen u masonsku politiku, i postaje bespomoćan pred supruzinim aferama.

Pjer je neprestano kontrastiran u odnosu na kneza Andreju Bolkonskog, Tolstojevog inteligentnog i ambicioznog alter-ega. Tokom Austerličke bitke Andreja je inspirisan slavnom vizijom o predvođenju vojske, ali biva skoro smrtonosno ranjen. Pred licem smrti, on shvata kako su sve njegove prethodne ambicije bile besmislene, i da je njegov bivši heroj Napoleon, koji ga i spašava tokom jahanja po bojnom polju, tašt koliko i on sam. Nakon oporavka od povreda u vojnoj bolnici, Andreja se vraća kući kako bi ga dočekala ženina smrt tokom porođaja, i biva pogođen svojom grižom savesti zbog toga što se nije bolje ponašao prema njoj dok je još bila živa. Ophrvan nihilističkim zabludama, knez Andreja povučeno živi na svom imanju do Pjerove posjete i njihove filozofske rasprave: gdje je Bog u nemoralnom svijetu? Pjer pokušava da ukaže na paneteizam i život poslije smrti.

Mlada Nataša sreće Andreju tokom svog prvog bala, i brzo osvaja njegovu ljubav. Oni se čak i zaručuju, ali na rok od godinu dana. Kad knez Andreja odlazi radi vojnih obaveza, Elen i njen zgodni brat Anatol zajedno organizuju zaveru kako bi zaveli i obeščastili mladu, nezrelu i prelepu Natašu. Zahvaljujući Sonji i Pjeru, ovaj plan propada, ali za Pjera, to je uzrok ponovnog susretanja sa Natašom, i shvatanja da se u nju zaljubio. Nataša, posramljena zbog toga što je zamalo zavedena, raskida zaruke sa knezom Andrejom.

Treći tom

Ova knjiga je obojena izrazito ratnom tematikom, i fokus je uglavnom na ratu, a ne na sudbinama junaka, koji su delimično skrajnuti. I sam Napoleon uzima više učešća kao aktivan lik u ovoj knjizi.

Za vrijeme Velike Komete, koju Pjer posmatra, život poonvo počinje za njega, sa svežom verom u ljubav. Interesantna je scena u kojoj on kabalističkom numerologijom pokušava da poveže svoje ime sa Napoleonom, historijom, brojem 666. Najmlađi sin Rostovih, Peća, izgara od želje da postane vojnik, što ga odvodi u kraću avanturu u Kremlju.

U međuvremenu, Nikolaj se iznenadno pojavljuje kao junak koji pomaže ožalošćenoj Mariji Bolkonskoj, koja je nakon smrti oca ostavljena u nemilosti svojih pobunjenih kmetova sa imanja. Očaran Marijom, koju prvi put vidi, Nikolaj ponovo razmišlja o braku, smatrajući Marijinu posvećenost, brigu, ali i nasleđe veoma privlačnim. Ipak, ono što ga sprečava u prošenju Marijine ruke je njegovo ranije obećanje rođaci Sonji.

Scena iz filma "War and Peace" iz 1956.

Dok se Napoleon probija kroz Rusiju, Pjer odlučuje da posmatra Borodinsku bitku sa dobre pozicije, među ruskim artiljerijskim borcima. Nakon nekog vremena aktivnog posmatranja, i on sam se uključuje, praktično postavši jedan od njih. Tu, on konačno iz prve ruke shvata sve užase rata, i nemilosrdnost ubijanja zdravih i mladih ljudi. Bitka je duga i užasna, ali se iznenađujuće završava neočekivan pobedom Rusa, uprkos brojčano inferiornoj ruskoj vojsci; ipak, general Kutuzov se naoko ne okorišćava ovom činjenicom, već se povlači, dopuštajući Napoleonu da nastavi i izvrši invaziju na prestonicu Moskvu. Stanovništvo masovno beži, i nastaju veliki požari širom grada.

Kada Napoleonova velika vojska okupira napuštenu Moskvu u plamenu, Pjer se odlučuje na kihotovsku misiju atentata na Napoleona. Postaje anonimni čovjek u svom tom haosu, lišavajući se svojih odgovornosti nošenjem kmetske odeće i ostavljajući svoje dužnosti i stil života. Jedina poznata osoba koju sreće u ovom periodu je Nataša, koja ga prepoznaje, i iznenada on shvata koliko je voli. Njegov plan propada, i on završava kao jedan od Napoleonovih ratnih zarobljenika, nakon spašavanja jednog djeteta u požaru i napada na francuskog legionara zbog nasrtanja na ženu.

Četvrti tom

Princ Andrej (Mel Ferrer) i Nataša Rostova (Audrey Hepburn) u filmskoj adaptaciji romana, iz 1956. godine.

Nakon što je prisustvovao uništavanju Moskve od strane francuskih vojnika, kao i streljanju ruskih civila, Pjer je osuđen da maršira sa Velikom Armijom u teškom povlačenju iz Moskve u užasnim zimskim uslovima. Ubrzo se sprijateljuje sa svojim saputnikom iz ćelije, Platonom Karatejevim, nenametljivim i prijatnim kmetom. U Karatajevu Petar nalazi sve ono što je želio od ljudi: poštenje i totalnu nepretencioznost, za razliku od petrogradskog društva, i očigledno pripadnika radničke klase, sa kojim pronalazi smisao životu u prostom radu i saživotu sa njim. Nakon mjeseci obrta i događaja - i nakon Karatajevljeve smrti nakon što ga je hirovito upucao jedan francuski vojnik - Pjer biva oslobođen od strane Rusa.

Za to vrijeme, Andreja, nakon ranjavanja u Napoleonovoj invaziji, biva zbrinut od strane Rostovih, koji su u bijegu, ponovo je sjedinjen sa Natašom i sestrom Marijom, negdje pred kraj rata. Izgubivši svu volju za životom, i oprostivši Nataši, on umire, ostavljajući sina Nikolu kao siroče. Ubrzo, Rostove sustiže i tragedija smrti najmlađeg sina Peće.

Pred sam kraj romana, Pjerova supruga Elen umire, i Pjer se ponovo sastaje sa Natašom, dok Rusi pobjedonosno obnavljaju Moskvu. Pjer konačno nalazi ljubav, i "oslobođen" nakon smrti Elen, uzima Natašu za suprugu, dok se Nikolajeva dilema oko izbora između Marije i Sonje završava na Mariji, nakon što ga je Sonja oslobodila od obećanja koje joj je dao. Ženi se Marijom, ali nastavlja da obezbjeđuje Sonju do kraja života. Nikolaj i Marija odlučuju da usvoje sina kneza Andreje, i uprkos sitnim nesuglasicama, ostaju vjerni jedno drugom. Postoje naznake o budućem učešću Nikolaja Bolkonskog i Pjera u budućoj Decembarskoj pobuni, koja je promijenila historiju Rusije, ali to su tek naznake i ništa više.

Epilozi

Prvi epilog završava se izjavom Nikolaja Bolkonskog da će učiniti nešto, zbog čega bi njegov pokojni otac "bio zadovoljan" (vjerovatno kao revolucionar u Decembarskoj pobuni). Drugi epilog nam pokazuje Tolstojevo viđenje historije, slobodne volje i opisa načina na koji interakcija dvije osobe može da utiče na čovječanstvo. U dugim, djelimično historijskim, delimično filozofskim esejima, on diskutuje o pitanju slobode, kao i nepotrebnosti vlasti, koju suptilno napada, zbog svojih jasnih anarhističkih stavova.

Tolstojevo viđenje historije

Tolstoj ne piše o historiji formiranoj od strane "velikih ljudi", i konstataciji da je historija priča o jakim ličnostima koje pokreću događaje, i oblikuju društvo. On vjeruje da događaji oblikuju sami sebe, uzrokovani društvenim i drugim silama, i veliki ljudi ih samo koriste, mijenjajući ih, ali ne i stvarajući ih. Kao primjer, on poredi Kutuzova i Napoleona. Napoleon, Veliki Čovjek, je mislio da je on stvorio Francusku revoluciju, ali prije će biti da se jednostavno zadesio u pravo vrijeme. Kutuzov je bio mnogo skromniji i efektivniji.

Napoleon je vjerovao da je mogao da kontroliše tok bitke slanjem odreda, dok je Kutuzov priznavao da je sve što je mogao da da prvobitni plan, i onda da pusti tok bitke. Napoleon bi frenetično slao svoje odrede, dok bi Kutuzov mirno sjedio, a čak i spavao za vrijeme nekih bitaka. Konačno, Napoleon je napravio najveću grešku kobnom petonedjeljnom okupacijom Moskve, umjesto da u jednoj ogromnoj bici uništi rusku vojsku. Umjesto toga, njegova vojska se rasula, zbog nedostatka organizacije pravca djelovanja. General Kutuzov je vjerovao da je vrijeme njegov najbolji saveznik, i tako se i ispostavilo. On je povukao svoju vojsku iz Moskve, ostavivši je Francuzima, uz plemstvo i kmetove koji su bježeći ponijeli sve dragocjenosti iz kuća i sa imanja. Francuzi su je imali tek toliko da je slučajno zapale, pa zatim napuste krajem jeseni, da bi ih u nemilosrdnom maršu ka Francuskoj dočekala još nemilosrdnija zima. Konačno, vojska je uništena od strane Kozaka. Tolstoj primjećuje da Kutuzov nije spalio Moskvu kako ne bi ostavio neprijatelju ništa korisno, ali to nije učinio ni Napoleon. To je jednostavno bila slučajnost. U gradu od drveta, Napoleon nije dovoljno obratio pažnju na pažljivost sa kojom su Rusi brinuli o lampama i pećima, i logično je bilo da će francuskim nemarom doći do požara, a u nedostatku organizovane vatrogasne službe, požari su se proširili.

Glavni likovi u romanu

Glavni članak: Spisak likova u romanu Rat i mir

• Pjer Bezuhov - slobodoumni mason, često zbunjen i nemaran, koji je često sposoban za odlučno djelanje i pokazuje veliku snagu volje u teškim trenucima. Smatra se kao jedan od dva Tolstojeva alter ega (drugi je knez Andreja)
• Nataša Rostova - Iako je upoznajemo kao romantičku djevojčicu, sa vremenom se njena ličnost razvija, i nakon proživljenih patnji, nalazi sreću sa Pjerom.
• Andreja Bolkonski - cinični i hrabri borac u Napoleonovim ratovima, Pjerov prijatelj, i drugi, nedostižni alter ego samog Tolstoja
• Nikolaj Rostov - vojnik kroz veliki dio romana, na kraju se ženi Marijom
• Marija Bolkonska - sestra kneza Andreje, u borbi između svojih duboko religioznih stavova i svoje ljubavi
• Sonja Rostova - 'sterilni cvijet', kako je nazvana u knjizi, usvojenica porodice Rostov, i u većem dijelu romana vjerenica svog rođaka Nikolaja
• Napoleon Bonaparta - Veliki Čovjek, upropašćen velikim brljotinama
• general Kutuzov - skromni general, čija umjerenost i skromnost na kraju spašavaju Rusiju od Velikog Čovjeka
• car Aleksandar Pavlovič - ruski car, potpisnik mirovne povelje sa Napoleonom 1807.
• Peća Rostov - 16-godišnji oficir, koji junački gine 1812. godine

Mnogi likovi u romanu Rat i mir bili su inspirisani ljudima iz Tolstojevog života. Nikolaj Rostov i Marija Bolkonska su bazirani na Tolstojevim roditeljima, dok je Nataša oblikovana prema njegovoj sestri. Pjer i knez Andreja podsjećaju u mnogome na Tolstoja samog, i mnogi ih smatraju njegovim alter egoima. (U to vrijeme bilo je krajnje inovativno imati i jednog, a kamoli dva alter ega u romanu, koji su uz to sukobljeni po pitanju stavova, ali se dopunjuju.)

Postoji i veliki broj manjih likova, koji se doslovno pojavljuju samo u jednom poglavlju. Ali neki zaista nisu tako minorni, poput Platona Karatejeva, koji ima krucijalnu ulogu u sazrijevanju Pjera Bezuhova.

Porodice

Bezuhovi

• Kiril Vladimirovič Bezuhov - Pjerov imućni otac
• Petar (Pjer) Kirilovič Bezuhov - glavni protagonist romana
• Elen Kuragina (Bezuhova) - Pjerova prva supruga
• Nataša Rostova (Bezuhova) - Pjerova druga supruga

Rostovi

• Ilja Andrejevič Rostov - glava porodice
• Natalija Rostova - njegova supruga
• Vera Iljinična Rostova - najstarija kćerka
• Nikolaj Iljič Rostov - stariji sin
• Natalija (Nataša) Iljinična Rostov - mlađa kćerka
• Petar (Peća) Iljič Rostov - najmlađe dijete
• Sonja (Sofi) - usvojenica, rođaka Rostovih

Bolkonski

• Nikolaj Andrejevič Bolkonski - otac kneza Andreje
• Andreja Nikolajevič Bolkonski - drugi glavni junak romana
• Marija Nikolajevna Bolkonska - Andrejina sestra
• Liza - Andrejina pokojna supruga, majka malog Nikolaja
• Nikolaj Andrejevič Bolkonski - sin kneza Andreje, koji je dobio ime po djedu

Kuragini

• Vasilije Kuragin - glava porodice
• Elen Vasiljevna Kuragina - Pjerova prva supruga, raspusnica
• Anatol Vasiljevič Kuragin - bludnik koji je pokušao da zavede Natašu
• Ipolit Vasiljevič Kuragin - drugi sin kneza Vasilija
• Aljina Kuragina - supruga kneza Vasilija

Filmske, TV, pozorišne i druge adaptacije

• Voyna i mir iz 1915. godine, ruska adaptacija (Vladimir Gardin)
• Istoimena opera iz 1940ih, koju je komponovao Sergej Prokofjev
• Prva pozorišna adaptacija, 1942., Alfred Njuman i Ervin Piskator
• Druga pozorišna adaptacija, 1947. F. Kamej (Japan)
• "Rat i mir", 208-minutni holivudski film iz 1956., u kome su glumili Audrey Hepburn kao Nataša i Henry Fonda kao Pjer.
• "Rat i mir", sovjetska četvorodjelna filmska adaptacija iz 1967. godine. Film je zapažen po svom sedmosatnom trajanju. Osvojio je i Oskara kao najbolji strani film.
• 1970. radio stanica WBAI je emitovala cjelokupni roman, uz mnoge poznate ličnosti i obične ljude kao glumce.
• "Rat i mir", BBC-jeva kratka TV serija
• Nova pozorišna adaptacija, iz 1996., London
• La Guerre et la paix, francuska TV adaptacija iz 2000. godine
• "Rat i mir" (2007), najskorija adaptacija u vidu serije, snimana u Rusiji, Poljskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Italiji.

Također pogledajte

• Spisak likova u romanu Rat i mir

Vanjski linkovi

• Rat i mir na Wikimedia Commonsu