Izotop

Izotopi su atomi istog elementa koji imaju isti broj protona i elektrona, a različit broj neutrona,imaju ista hemijska ali različita fizička svojstva. Oni stoje na istom mjestu (grčki. ισο [izo] – isti, τόπος [top] – mjesto) u periodnom sistemu elemenata, ali na različitim mjestima na karti nukleotida. Izotopi nekog hemijskog elementa imaju isti atomski broj, a različit maseni broj.

Tri prirodna izotopa vodika. Činjenica da svaki izotop ima jedan proton čini sve varijante vodonika : identitet izotopa je dat brojem protona i neutrona. S lijeva na desno, izotopi su protij (¹H) sa nula neutrona, deuterij (²H) sa jednim neutronom i tricij (³H) sa dva neutrona.

U donjem desnom uglu fotografske ploče JJ Thomsona nalaze se odvojene oznake udara za dva izotopa neona: neon-20 i neon-22.

Poluživot izotopa. Z = broj protona. N = broj neutrona. Grafikon za stabilne izotope divergira od linije Z = N kako broj elementa Z postaje veći

Na primjer, ugljik-12, ugljik-13 i ugljik-14 su tri izotopa elementa ugljika s masenim brojevima 12, 13, odnosno 14. Atomski broj ugljika je 6, što znači da svaki atom ugljika ima 6 protona, tako da su neutronski brojevi ovih izotopa 6, 7, odnosno 8.

Pojam izotop je prvi upotrijebio Frederick Soddy, engleski naučnik, koji je za svoj rad i istraživanje u oblasti izotopa i radioaktivnih elemenata dobio Nobelovu nagradu za hemiju 1921. godine.

U pravilu, svaki prirodni element ima jedan ili više stabilnih izotopa, dok su mu ostali radioaktivni, a samim tim i nestabilni, te se prije ili kasnije raspadaju. Također, postoje hemijski elementi kod kojih su svi izotopi nestabilni, poput urana, plutonija i drugih elemenata.

Također pogledajte

• Atom

Reference

Nedovršeni članak Izotop koji govori o hemiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.