RTV-taksa
RTV taksa ili RTV pretplata (engleski: TV Tax, Television licence) poznata je i kao dozvola za prijem radio-televizijskog programa. Taksa je svojevrsna forma poreza kojim se finansiraju javnih emitera radio-televizijske kuće, čime im se dopušta da emitiraju program bez ili sa dopunom finansiranja, npr. putem marketinga.
RTV taksa je prvobitno bila poznata kao radio dozvola i korištena je za finansiranje radio emitera. Sa dolaskom televizije neke evropske države su kreirale odvojene televizijske dozvole, dok su druge jednostavno preimenovale radio dozvolu u TV dozvolu ili dozvolu za prijem radio-televizijskog programa. Oko dvije trećine evropskih zemalja i polovina azijskih i afričkih koriste RTV taksu kao način finansiranja javnih televizija, dok je to rijetkost u Americi.
Visina i način naplaćivanja televizijske takse razlikuju se od zemlje do zemlje. U mnogim zemljama RTV taksa važi za sve građane tj. vlasnike televizijskih i radio prijemnika putem kojih se može primati radijski i televizijski program. Mnoge države daju određene popuste starijoj populaciji i npr. invalidima, odnosno hendikepiranim osobama.
Bosna i Hercegovina
urediVisina mjesečne RTV takse u Bosni i Hercegovini iznosi 7,50 konvertibilnih maraka (oko 46 eura godišnje) i sva domaćinstva i pravne osobe, koje posjeduju radio ili televizijski prijemnik na teritoriji BiH obavezni su je plaćati kao posebnu stavku na računu za fiksnu telefoniju.
Prema Zakonu o javnom radiotelevizijskom sistemu Bosne i Hercegovine RTV taksa definisana je kao "taksa za posjedovanje radio ili TV prijemnika u domaćinstvu i kod pravnog lica" [1]. Svako domaćinstvo dužno je plaćati RTV taksu za samo jedan prijemnik bez obzira na njihov ukupan broj u domaćinstvu. Samo jedan član domaćinstva može biti evidentiran kao obaveznik plaćanja RTV takse. Na taj način građani omogućuju postojanje i rad javnog RTV servisa, a koji u isto vrijeme prema njima ima posebnu zakonsku obavezu.
Za razliku od komercijalnih radio-televizija, javni emiteri imaju obavezu zastupati interese javnosti i emitirati i proizvoditi program za različite populacije (poput npr. obrazovnih, dječijih, dokumentarnih, religijskih emisija).
RTV taksa u Bosni i Hercegovini naplaćuje se na području oba entiteta i Brčko Distrikta BiH, s tim što se uplata vrši na jedinstveni račun. Ukupni neto dohodak od prodaje marketinškog oglašavanja također se uplaćuje na jedinstveni račun.
Od prikupljenog novca phirodi se dijele između tri javna emitera:[2]
- BHRT - Radio Televiziji Bosne i Hercegovine kao glavnom nacionalnom radio-televizijskom emiteru Bosne i Hercegovine i članici EBU-a pripada 50% netoprihoda od marketinškog oglašavanja i 50% od ukupnog iznosa RTV takse naplaćene na teritoriji Bosne i Hercegovine.
- RTVFBiH - Radio Televiziji Federacije Bosne i Hercegovine kao entitetskom javnom emiteru, pripada 25% netoprihoda od marketinškog oglašavanja i 25% od ukupnog iznosa RTV takse naplaćene na teritoriji Bosne i Hercegovine.
- RTRS - Radio Televiziji Republike Srpske kao entitetskom javnom emiteru, pripada 25% netoprihoda od marketinškog oglašavanja i 25% od ukupnog iznosa RTV takse naplaćene na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Planirana je uspostava korporacije svih javnih emitera u BiH.[3]
Reference
uredi- ^ Parlament BiH[mrtav link], Prečišćeni tekst Zakona.
- ^ Ovi omjeri raspodjele primjenjuju se bez obzira na način prikupljanja. Organizacije koje naplaćuju RTV taksu i vrše marketinško oglašavanje u ime javnih RTV servisa dužne su uplatiti naplaćeni iznos RTV takse i netoprihod od marketinškog oglašavanja na jedinstveni račun bez odgađanja.
- ^ "Potreba za uspostavljanjem korporacije". www.teve.ba. www.teve.ba. 30. 10. 2015. Arhivirano s originala, 7. 12. 2015. Pristupljeno 25. 12. 2015.