Proksimalni simfalangizam
Za razliku od potune sindaktilije, proksimalnni simfalagizam ili proksimalna sindaktilija, zahvata obično samo prvu, a često i drugu falangu zahvaćenog prsta.
Proksimakna sindaktilija
 
| |
|---|---|
| Klasifikacija i vanjski resursi |
Klinička obilježja
urediCenani i Lenz (1967) opisali su dva brata s oblikom sindaktilije koja liči na Apertov sindrom. Međutim, dodatne značajke bile su ozbiljno skraćivanje ulne i fuzijom radijusa, fuzijom metakarpusa i 'dezorganizacijom' falangnog razvoja. Stopala su bila manje ozbiljno pogođena. Identificirali su slične slučajeve koje su prijavili Liebenam (1938), Borsky (1958)[1]
Yelton (1962) je primijetio da su istospolni blizanci istovremeno podjednako pogođeni. Lenz i Cenani su kasnije prijavili još jedan par pogođene braće; njihovi su roditelji bili srodni. Drohm i et al. (1976) prijavili su pogođenu sedmogodišnju djevojčicu, a Pfeiffer i Meisel-Stosiek (1982) pogođenu braću; jedan od njih imao je dvije kćeri, a svaka ih je imala drugu majku.
Elcioglu et ak. (1997) opisali su ovaj poremećaj kod 4,5-godišnjeg dječaka iz srodničke turske porodice. Digitalne anomalije sastojale su se dijelom od sinostoze, a dijelom od malformacija falangi. Iako nije bilo radioulne sinostoze ili abnormalnosti kostiju stopala, nalazi su se smatrani uporedivima s onima opisanima u sindaktiliji tipa Cenani-Lenzove sindaktilije. Opisane su dermatoglifske karakteristike i korelirane sa koštanim malformacijama. Sedam et al. (2000) izvijestili su o djevojčici od 16 mjeseci koja je imala male kašikaste šake s potpunom sindaktilijom svih prstiju, fuzijom noktiju, odsutnim palcima, sindaktilijom drugog do petog prsta na desnoj šaci i drugog i trećeg lijevog dijela i skoliozu grudnih pršljenova. Radiografija je otkrila bilateralnu radioulnu sinostozu, sa samo dvije karpaln kostie na desnoj i tri s lijeve strane, i potpunu dezorganizaciju metakarpusa i falangi, s metakarpusima predstavljenim sa četiri koštane mase s desne i tri s lijeve strane. Desno stopalo imalo je sinostozu između četvrte i pete metatarzalne kosti i između treće i četvrte proksimalne falange, a lijevo stopalo imalo je samo četirti metatarzusne kosti, a četvrta metatarzusna bila je široka i kratka. Bilo je skolioze grudne kičme i hemipršljenova u T10, T11 i T12, kao i abnormalnosti rebara, uključujući peto rebro nalik vilici, zadebljano osmo rebro i široko razdvajanje između šestog i sedmog rebra. Na CT-snimanju dijastometamijelija je zabilježena na T12. Pacijent je takođe imao mješoviti gubitak sluha. Pregledom dermatoglifa utvrđeno je obostrano odsustvo aksijalnog triradiusa t i poprečno poravnanje grebena proksimalnog dijela dlana.
Bacchelli et al. (2001) opisali su Cenani-Lenz sindaktiliju u potomstvu srodnih roditelja iz Azije. Pored upečatljivih i karakterističnih promjena udova, ultrazvuk je pokazao i bilateralnu bubrežnu hipoplaziju. Nenormalnosti udova u Cenani-Lenzovoj sindaktiliji blisko podsjećaju na one pronađene u recesivnom mišjem mutantu, 'deformacija udova' (ld).[2] Hipoplazija bubrega ili ageneza pridružena su karakteristika mutatora miša, za koju se zna da je posljedica mutacija gena formin (FMN1). Nizvodna meta formina je gremlin (GREM1), koji kodira izlučeni antagonist BMP (koštani morfogenetski protein), čija se ekspresija gubi kod ld miševa. Formin je mapira na 15q13-q14, a gremlin leži u istoj hromosomskoj regiji. Budući da su roditelji bili prvi rođaci, dijete je vjerovatno bilo homozigotno porijeklo, zbog mutacije gena u osnovi Cenani-Lenzove sindaktilije. Stoga su sproveli su analizu haplotipa pacijentice i njenih roditelja koristeći devet polimorfnih markera iz intervala od 12 cM na 15q13-q14 koji sadrži i forminke i gremlinske gene. Pacijent je bio heterozigot za svih devet markera, čime je isključio recesivno djelujuću mutaciju naslijeđenu u bilo kojem od ova dva gena, kao uzrok abnormalnosti udova i bubrega.
Temtamy et al. (2003) izvijestili su o dva probanda s tipskim obilježjima Cenani-Lenzove sindaktilije, koji su također imali sličan blagi dismorfizam lica: visoko široko, istaknuto čelo, hipertelorizam, depresivni nosni most, spuštene palpebralne pukotine, kratak nos, kratki istaknuti filtrum i hipoplaziju mliječnih zuba. Oba sklopa roditelja bila su srodnička. U jednoj porodici proband je imao slično pogođene brata i oca; međutim, očevi roditelji su takođe bili srodnički, što sugerira kvazidominantno nasljeđivanje. U drugoj porodici bila su slično pogođena braća, koji su također imali genitalne anomalije i rascjep nepca.[3] Percin i Percin (2003) izvijestili su o 29-godišnjakinji kod koje je Cenani-Lenzova sindaktilija povezana s dupliranjem distalnih falanga prvog i drugog prsta desne noge i proksimalnom falangnom duplikacijom prvog prsta lijeve noge. Pored toga, pacijent je imao desni urođenu katarakt i sistemski eritematozni lupus. Majka pacijenta imala je hipoplazijskee srednje i distalne falange od drugog do petog prsta na obje noge; petnaestogodišnja nećakinja, rođena od srodničkih roditelja, imala je po četiri prsta na svakoj ruci sa sinostozom svih falangi trećeg i četvrtog prsta i djelimičnu sindaktiliju mehkog tkiva desnog drugog i trećeg prsta.
Jarbhou et al. (2008) opisali su djevojku sa Cenani-Lenzovom sindaktilijom sa dismorfimom lica, koji se sastojao od istaknutog čela, duboko postavljenih očiju, nisko postavljenih ušiju, retrognatije, uskog nepca visokog nosnog luka, kratkokljunastog i visokog nosnog mosta. Ultrazvuk abdomena pokazao je da je desni bubreg bio hipoplazijski i vankapsularan. Dodatne, ranije neprijavljene osobine ovog pacijenta uključivale su urođeni hipotiroidizam, laringomalaciju i urođenu iščašenje kukova. Jarbhou et. (2008) predložili su da se Cenani-Lenz sindaktilija reklasificira u sindromski oblik sindaktilije.[3][4]
Li et al. (2010) pregledali su pogođene osobe iz 14 porodica sa Cenani-Lenz-ovim sindromnom sindaktilijom (CLSS), od kojih je šest prethodno prijavljeno. U većini slučajeva CLS-a postojao je blagi dismorfizam lica, sa istaknutim čelom, hipertelorizmom, smanjenjem palpebralnih pukotina i mikrognatijom. Tipične malformacije udova obuhvatale su totalnu do djelomičnu sindaktiliju šaka i stopala, kao i distalne malformacije kostiju koje, pored metakarpusnih i falangnih kostiju, utiču na radijus i ulnu. Primijetili su da su anomalije bubrega, uključujući bubrežnu agenezu i hipoplaziju, bile prisutne u više od 50% porodica.
Molekulska genetika
urediU 14 nepovezanih srodničkih porodica sa sindromom Cenani-Lenz-ove sindaktilije, Li et al. (2010) sekvencirali su kandidatni gen LRP4 i identificirali homozigotne i složene heterozigotne misens mutacije mjesta spajanja, koje su korelirale sa bolestima u 12 porodica, uključujući porodice koje su prethodno prijavili Elcioglu i sur. (1997), Seven et al. (2000), Bacchelli et al. (2001), Temtamy et al. (2003), Percin i Percin (2003) i Jarbhou et al. (2008). Činjenica da mutacije LRP4 nisu pronađene u dvije porodice CLSS sugerirala je dalju heterogenost lokusa.[5][6][7][8][9][10]
Reference
uredi- ^ Borsky, A. J. Congenital Anomalies of the Hand and Their Surgical Treatment. Springfield, Ill.: Charles C Thomas (pub.) 1958.
- ^ Bacchelli, C., Goodman, F. R., Scambler, P. J., Winter, R. M. Cenani-Lenz syndrome with renal hypoplasia is not linked to FORMIN or GREMLIN. (Letter) Clin. Genet. 59: 203-205, 2001. PubMed: 11260233
- ^ a b Cenani, A., Lenz, W. Totale Syndaktylie und totale radioulnare Synostose bie zwei Bruedern. Ein Beitrag zur Genetik der Syndaktylien. Ztschr. Kinderheilk. 101: 181-190, 1967.
- ^ Jarbhou, H., Hamamy, H., Al-Hadidy, A., Ajlouni, K. Cenani-Lenz syndactyly with facial dysmorphism, hypothyroidism, and renal hypoplasia: a case report. Clin. Dysmorph. 17: 269-270, 2008. [PubMed: 18978656
- ^ Li, Y., Pawlik, B., Elcioglu, N., Aglan, M., Kayserili, H., Yigit, G., Percin, F., Goodman, F., Nurnberg, G., Cenani, A., Urquhart, J., Chung, B.-D., and 14 others. LRP4 mutations alter Wnt/beta-catenin signaling and cause limb and kidney malformations in Cenani-Lenz syndrome. Am. J. Hum. Genet. 86: 696-706, 2010. PubMed: 20381006
- ^ Liebenam, L. Ueber gleichzeitiges Vorkommen von Gliedmassendefekten und osteosklerotischer Systemerkrunkung. Ztschr. Mensch. Vererbungs-und Konstitutionslehre 21: 697-703, 1938.
- ^ Percin, E. F., Percin, S. Two unusual types of syndactyly in the same family: Cenani-Lenz type and 'new' type versus severe type I syndactyly? Genet. Counsel. 14: 313-319, 2003. PubMed: 14577675.
- ^ Pfeiffer, R. A., Meisel-Stosiek, M. Present nosology of the Cenani-Lenz type of syndactyly. Clin. Genet. 21: 74-79, 1982. [PubMed: 6279340
- ^ Seven, M., Yuksel, A., Ozkilic, A., Elcioglu, N. A variant of Cenani-Lenz type syndactyly. Genet. Counsel. 11: 41-47, 2000. [PubMed]: 10756427
- ^ Drohm, D., Lenz, W., Yang, T. S. Totale Syndaktylie mit mesomeler Armverkerzung, radioulnaeren und metacarpalen Synostosen und Disorganisation der Phalangen ('Cenani-Syndaktylie'). Klin. Paediat. 188: 359-365, 1976.