Prisilno pokrštavanje muslimana Španije

Prisilno pokrštavanje muslimana Španije predstavlja proces prinudne promjene vjere muslimana islamske Španije spovođen nizom edikata putem kojih se zabranjivan islam i njegovo praktikovanje u zemljama Španije. Ovaj proces se dešavao za vrijeme tri španske monarhije, tokom početka 16. vijeka: Krune Kastilje (1500–1502), zatim Kraljevine Navarre (1515–1516) i naposljetku krune Aragona (1523–1526).

Djelo Edwina Longa The Moorish Proselytes of Archbishop Ximenes, Granada, 1500, oslikava masovna pokrštavanja muslimana Španije u periodu oko 1500. godine

Nakon što su udružena kršćanska carstva završila sa osvajanjem islamske Španije 1492. godine, muslimansko stanovništvo na tom području je iznosilo između 500.000 i 600.000 stanovnika. U to vrijeme muslimani koji su živjeli pod kršćanskom vlašću dobili su status Mudéjara, i prvobitno su, u kratkom periodu, imali status u kojem su legalno praktikovali islam. Međutim, 1499. godine, nadbiskup Toleda, kardinal Francisco Jiménez de Cisneros je pokrenuo kampanju u gradu Granadi kako bi muslimane uz mučenje i zatvaranje privolio u kršćanstvo. Ovaj postupak je izazvao otpor muslimana i pobunu u Alpujarrasu koja je trajala u periodu od 1499. do 1501. godine.

Pobuna je ubrzana i isforsirana a zatim se iskoristila kao izgovor za ukidanje zakonske i ugovorne zaštite muslimana. Napori za pokrštavanjem muslimana su se udvostručili tako da već 1501. godine službeno nije bilo muslimana u Granadi. Podstaknuta uspjehom u Granadi, kraljica Kastilje Isabella I izdala je uredbu 1502. godine kojom se zabranjuje islam na područje cijele Kastilje. Sa španskim osvajanjem Navare 1515. godine, još veći broj muslimana se našao pod vlašću Kastilje a samim time i direktno pod kastiljanskom uredbom iz 1502. o zabrani praktikovanja islama.

Posljednja oblast koja je nametnula pokrštavanje muslimana bila je kruna Aragona, čiji su kraljevi prethodno bili dužni da garantuju slobodu vjeroispovijesti muslimanima koji su živjeli pod njihovom vlašću, zakletvom koju su dali pri krunisanju. Početkom 1520-ih, došlo je do antiislamskog ustanka poznatog kao Pobuna Bratstva, a muslimani koji su se našli na teritoriji koju je obuhvatila pobuna bili su prisiljeni da konvertuju u kršćanstvo. Kada su aragonske kraljevske snage, uz pomoć muslimana, ugušili pobunu, Karlo V (poznatiji kao Karlo V, car Svetog rimskog carstva) odlučio je da su te prisilne konverzije važeće tako da su prisilno konvertirani muslimani zvanično postali kršćani. Time su konvertiti stavljeni pod jurisdikciju španske inkvizicije. Konačno 1524. godine, Karlo V je uputio pismo papi Klementu VII da ga oslobodi zakletve kojom se obavezao da štiti slobodu vjeroispovesti muslimana. Ovim mu je omogućeno da i zvanično postupa protiv preostale muslimanske populacije i provodi prisilno pokrštavanje. Krajem 1525. godine izdao je zvanični edikt o pokrštavanju. Islam više nije zvanično postojao na teritoriji Španije.

Literatura uredi