Prijezda I Kotromanić

bosanski ban
(Preusmjereno sa Prijezda I)

Ban Prijezda I Kotromanić (1211 - Slavonija 8. maj 1287.) je bio bosanski ban i sedmi poznati vladar samostalne bosanske države i osnivač bosanske dinastije koja je Bosnu dovela do njenog najvećeg uspona, ali i pada. Ovaj bosanski ban je prvi poznati Kotromanić o kojem se ujedno i ne zna mnogo. U dostupnim izvorima spominje se kao rođak velikog bana bosanskog Ninoslava, što znači da je porijeklo bosanske vladarske loze i starije.

Prijezda Kotromanić
Ban Bosne
Vladavina1250 - februar 1287
PrethodnikMatej Ninoslav
NasljednikPrijezda II
Porodica
Supružnikbanica Elizabeta
DjecaStjepan
Prijezda II
Stjepan
Vuk
Katarina
DinastijaKotromanići
OtacRadivoj?
Rođenje1211.
Ugarska
Smrt8. maj 1287.
Slavonija
Mjesto sahranenepoznato

Biografija

uredi

Ban Prijezda je bio bratić ili sestrić, a možda i brat bosanskog bana Mateja Ninoslava. Ako je bio brat Mateja Ninoslava onda Prijezdin otac je bio izvjesni Radivoje, a brat izvjesni Simeon Radivojević. Prijezda je rođen 1211, a bio je u srodstvu s Ninoslavom. Za vrijeme banovanja Mateja Ninoslava Prijezda je takođe ban. U tri pisma pape Grgura IX od 10. 10. 1234. upućena na tri različite adrese, Ninoslavu vladaru Bosne, ugarskom kralju Kolomanu i dominikancima Bosne spominje se i ban Prijezda. Nada Klaić detaljno analizira sadržaj pisma: "Očito je da je Ninoslav kao 'veliki ban' ili 'dux' zaštitnik svome rođaku Prijezdi koji je 'obični' ban." Pošto u Bosni ne mogu biti dva bana, Prijezda je tada usorski ban, a Ninoslav je veliki ban ili vladar (dux) Bosne. U to vrijeme se vladanje u dva banata bosanskom i usorskom smatralo bosanskom državnošću sve do Tvrtka koje je te dvije titule spojio u jednu bansku i kasnije kraljevsku.[1]

Bosanski ban Ninoslav 1233. izvještava papu Grgura IX da je njegov rođak, Prijezda, “nedavno vratio iz prljavštine heretičke stranputice na čistoću katoličke vjere”.[2]

Poslije smrti bana Ninoslava 1249. bansku titulu nasljeđuje Ninoslavov sin Stjepan. Dubrovčani pišu tekst nove zakletve prepisujući istu onu iz 1240. Međutim, nisu znali da je Ninoslav umro i da je vlast preuzeo jedan od Ninoslavovih sinova. Nada Klaić citira i tu povelju: "Tekst se zakletve jednostavno šalje u Bosnu, a ondje je dao novi vladar - veliki ban Stjepan, izbrisati očevo 'građansko' ime i staviti svoje. I dok se Ninoslav 1240. zaklinjao sa svojim boljarima, Stepan se zaklinje 's moiov bratiov' i s 'moimi bolarimi' također na vječni i tvrdi mir Dubrovniku. Na kraju zakletve dodana su imena bosanskih velikaša s upozorenjem 'si su se kleli'."

U to vrijeme Prijezda je i dalje ban Usore i Soli. Vjerovatno je došlo do previranja za vlast i smatra se da je ban Prijezda u tim previranjima došao na vlast. Ban Prijezda kao usorski ban je imao dobre odnose sa ugarskim kraljem Belom IV, koji ga nazivao fidelis noster i dao mu posjede na Dravi. Prijezda i ugarski kralj su bili i prvi susjedi, a Bela IV ga je očigledno smatrao saveznikom kao nekad što su smatrali bana Borića.[1] Vjerovatno je Bela IV pomogao svom savezniku Prijezdi da se popne i na bosansko bansko prijestolje.

Netačan je podatak da se u vrijeme bana Prijezde Bosna podijelila na dva dijela. Kako Klaićka navodi i kroz dostupne izvore dokazuje: "Nije naime točno da je Bosna tada podijeljena na dva dijela, a još manje da je Dragutin vladao i Usorom i Solima. Još 1290. papinsko pismo je adresirano na dvojicu banova - Stepana I i Prijezdu III (Stephano et Brisde banis Bosne) - pa je nakon svega što smo o Kotromanićima dosad doznali više nego jasno da braća dijele vlast tako da jedan vlada u Bosni, a drugi u Usori i da su tako 'popunjena' oba banata. Dragutin bi dakle morao povesti rat protiv svoga zeta i njegova brata da dođe do Usore!"

Brak i potomstvo

uredi

Ban Prijezda bio je oženjen slavonskom plemkinjom Elizabetom, s kojom je imao petero djece:

Ban Prijezda I je umro u Slavoniji na svom imanju 8. maja 1287.

Također pogledajte

uredi
Prethodnik:
Matej Ninoslav
Ban Bosne
1254 - 1287.
Nasljednik:
Prijezda II

Vanjski linkovi

uredi


  Nedovršeni članak Prijezda I Kotromanić koji govori o bosanskohercegovačkim biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

  1. ^ a b Klaić, Nada (1994). Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377.). Zagreb: Grafički Zavod Hrvatske. str. 95, 96, 131, 133. ISBN 9536112051.
  2. ^ Župarić, Nakaš, Kurtović, Lalić, Dautović, (2018), Codex diplomaticus regni bosnae, str. 46, Mladinska knjiga Sarajevo