Kooperacija (evolucija)
Kooperacija ili ko-operacija[1]) je proces ili pojava da grupa organizama rade ili djeluju zajednički za zajedničku / obostranu korist, za razliku od konkurencije – koja je natjecanje samo za sopstvene koristi. Mnoge životinjske i biljne vrste surađuju sa ostalim pripadnicima svoje vrste i sa pripadnicima drugih vrsta (simbioza ili mutualizam).[2][3][4][5]
Kod ljudi uredi
Jezik omogućuje ljudima da sarađuju u vrlo širokim razmjerima. Određene studije su pokazale da pravičnost utječe na ljudski suradnji; pojedinci su spremni da se kazne „o svom trošku“ (altruistički kazna) ako smatraju da se tretiraju nepravedno. Sprovedeni su eksperimenti u kojima je skenirano 19 osoba pomoću MR, dok igraju "ultimatum" u ulozi respondera. Oni su primali ponude od drugih ljudi-partnera i sa računarskog partnera. Neobično, responder je odbio nepravedne ponude od ljudskog partnera po znatno višoj stopi od onih računarskog partnera. Eksperiment je također pokazao da je altruistički kazna povezana sa negativnim emocijama koje se stvaraju u nepravednim situacijama u prednjoj insuli mozga.
Uočeno je da slika bodovanja promovira kooperativno ponašanje u situacijama kada je direktni reciprocitet malo vjerovatan. U situacijama u kojima su uključeni ugled i status, ljudi pokazuju tendenciju da više surađuju.[6].
Uvođenjem i globalnim širenjem postojećih ibformatičkih jezika i novih tehnologija, potencijali međupersonalne, međugrupne i međugeneracijske komunikacije su porasli do neslućenih razmjera.
Kod životinja uredi
Kooperacija ne postoji samo kod ljudi, nego i kod životinja. Pojava ovakvog ponašanja, međutim, se uglavnom uspostavlja između srodnika. Uobičajena pomoć u provođenju vremena u istom staništu i korištenju resursa povezanih individua može na prvi pogled izgledati kao destruktivna za preživljavanje pojedinačnih organizma, ali je zapravo dugoročno korisna. Sa srodnicima dijele dio njihovog genetičke konstitucije, a povećanje šanse za preživljavanje može zapravo povećati vjerojatnost da će se genetičke osobine pomagača prenijeti u genski fond budućih generacija.[4][7][8][9]
Neki istraživači tvrde da je kooperacija od toga složenija. Smatraju da pomagači mogu dobiti više direktne, a manje indirektne, prednosti od pomaganja drugima nego što se obično misli. Osim toga, oni insistiraju da saradnja ne može biti samo interakcija između dvije jedinke, već dio šireg cilja objedinjavanja populacije.
Izbor srodnika uredi
Specifičan oblik saradnje u životinja je izbor srodnika za kooperaciju, koji se može definirati kao da životinje pomažu zadnje srodničko potomstvo kako bi se poboljšao i vlastit fitnes.
Predložene su različite teorije koje objašnjavaju izbor srodnika, uključujući i hipoteze o "plaćanju boravka" (ili stanarine) i "nasljednoj teritoriji". Prva teorija ukazuje na to da jedinke pomažu zadnje potomstvo kako bi ostvarili korist koja će omogućiti da žive na svojoj zemlji. Teorija o "nasljednoj teritoriji" tvrdi da jedinke pomažu kako bi imale bolji pristup određenim područjima kada pomagani odstupe. Čini se da ove dvije hipoteze važe, barem u jednoj grupi riba.
Provedena istraživanja na crvenim vukovima podržavaju prethodne istraživače da pomagači od kooperacije dobijaju i neposredne i dugoročne koristi. Istraživači su ocijenili da su to posljedice odluke crvenih vukova da ostanu sa svojim čoporima u dužem periodu nakon rođenja. Utvrđeno je da je ovo "odgođeno širenje", uključeno tako da pomažu vukove njihovih zadnjim potomaka. Ovi rezultati ukazuju da srodnička selekcija ne može samo imati koristi pojedinca u dugoročno u smislu povećane fitnes ali u kratkom roku, kao i kroz pojačanu šanse za preživljavanje
Neka istraživanja čak ukazuju na to da određene vrste daju više pomoći pojedincima sa kojima su više usko povezane. Ovaj fenomen je poznat kao rodbinska diskriminacija. U svojoj meta-analizi, istraživači su sastavili podtke o selekciji srodnika kao posredovana genetička srodnost u 18 vrsta, uključujući i zapadne plave ptice, vodomare, australijsku svraku i patuljastog mungosa. Otkrili su da različite vrste izloženi različitim stepenima srodničke diskriminacije, s najvećim frekvencijama javlja među onima koji imaju najviše koristi od kooperativne interakcije.
Sistemi kooperacije uredi
Kooperacija je proces u kojem komponente sistema rade zajedno kako bi postigli globalna svojstva i ciljeve. Drugim riječima, pojedinačne komponente koje se pojavljuju su u biti "sebične" i samostalne, ali radom zajedno stvaraju vrlo kompleksan učinak koji je veći od sume pojedinačnih doprinosa. Primeri:
- Komponente u ćeliji rade zajedno kako bi preživjele pojedinačno u u obliku ćeliježi.
- Neuroni stvaraju misli i svijest, druge ćelije rade zajedno i komuniciraju za proizvodnju višećelijskih organizama.
- Organizmi formirali lance i mreže ishrane u ekosistemu.
- Surađuju ljudi iz obitelji, plemena, gradova i naroda.
- Atomi surađivati na jednostavan način, kombinirajući se molekule.
Razumijevanje mehanizmi koji stvaraju sarađuju u sistemu je jedan od najvažnijih i najmanje dobro shvaćenih pojava u prirodi, iako napori nisu izostali.
Individualne akcije u ime većeg sistema mogu biti prisilne , dobrovoljni (slobodno odabranw) ili čak i nenamjerna, a samim tim i jedinka i grupa može djelovati usaglašeno, iako im gotovo ništa nije zajedničko što se tiče interesa ili ciljeva. Primjeri koji se mogu naći su u trgovini na tržištu, ratovima, oorodici, radnim grupama, školama i zatvorima, općenito bilo koje institucije ili organizacije u kojima su pojedinci dio (od vlastitog izbora, po zakonu, ili prisilno) ,
Također pogledajte uredi
Reference uredi
- ^ http://www.thewire.com/entertainment/2012/04/we-resist-further-cooperation-cooperation/51631/We[mrtav link] Resist Further Cooperation on 'Coöperation', The Wire (magazine).
- ^ Kohn A. (1992): No Contest: The case against competition. Houghton Mifflin Harcourt, ISBN 9780395631256. http://books.google.com/books?id=bLudHIk3gsMC&pg=PA19.
- ^ Dobzhansky T. (1970): Genetics of the evolutionary process. Columbia, New York, ISBN 0-231-02837-7.
- ^ a b Mayr E. (1970): Populatiomns, species, and evolution – An abridgment of Animal species and evolution. The Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, Massachussets and London, England, ISBN 0-674-69013-3.
- ^ Mayr E. (2000): The growth of biological thought – Diversity, evolution, and inheritance, 11th printing, first: Copyright © 1982. The Belknap Press of Harvard University Press Cambridge (Mass.), London (England) , ISBN 0-674-36445-7 ; ISBN 0-674-36446-5.
- ^ http://129.3.20.41/eps/mic/papers/0305/0305006.pdf Arhivirano 29. 9. 2011. na Wayback Machine, Macmillan Magazines Ltd, http://www.pni.princeton.edu/ncc/PDFs/Neural%20Economics/Sanfey%20et%20al%20(Science%2003).pdf, Science.
- ^ Dobzhansky T. (1973). Nothing in biology makes sense except in the light of evolution. American Biology Teacher, 35, 125–129.
- ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
- ^ Futuyma, D. J. (1998). Evolutionary Biology. Sunderland, MA: Sinauer Associates.
Vanjski linkovi uredi
- An Operation of Cooperation, A book about cooperation and the benefits of this path, as opposed to working alone.
- Rheingold.com, The Cooperation Project: Objectives, Accomplishments, and Proposals. Howard Rheingold's project with Institute for the Future.
- Etra.cc Arhivirano 11. 3. 2021. na Wayback Machine, Cooperation platform for transport research (scientific)
- Imprology.com, The Far Games, a list of games using theatrical improvisation to encourage collaboration and distributed leadership