Johann Bernhard Fischer von Erlach
Johann Bernhard Fischer von Erlach (20. jula 1656 - 5. aprila 1723) bio je najslavniji arhitekt i kipar barokne Austrije. Jedan je od najutjecajnih umjetnika baroknog doba u Evropi koji je objedinio ideje italijanskog baroka sa francuskim klasicizmom, stvorivši arhitekturu dovoljno veličanstvenu da izrazi imperijalnu vlast i raskoš. Autor je djela Plan za historiju arhitekture (njemački: Entwurf Einer Historischen Architektur) koje je predstavio caru Karlu VI u vidu rukopisa tokom njegovog stupanju na tron 1712. godine. Ovo djelo je bilo objavljeno 1721. godine kao jedno od prvih i najpopularnijih uporednih studija svjetske arhitekture. Na osnovu opisa i njegovih vlastitih zapažanja rekonstruisane su takve građevine kao što su: Trajanov forum u Rimu, carska palata u Persepolisu, Porculanska pagoda u Nankingu, i Stonehenge u Engleskoj. [1]
Johann Bernhard Fischer von Erlach | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 20. juli 1656. Graz, Austrija |
| Smrt | 5. april 1723 (66 godina) Beč, |
Školovanje u Italiji uredi
Rođen je u Grazu. Prvo se školovao u radionici svog oca, provincijskog obrtnika, a u šesnaestoj godini krenuo je na školovanje u Rim, gdje je proveo sljedećih šesnaest godina. U Rimu se pridružio radionici Johanna Paula Schora i velikog Berninija, kod kojih je imao prilike proučavati antička i moderna djela kiparstva i arhitekture. Djelovao je neko vrijeme i u Napulju.
Povratkom u Austriju 1687. godine, postao je ugledni arhitekt. Mnogobrojne narudžbe dobijao je od plemića, ali jednako tako i od carskog dvora. Stekao je položaj dvorskog arhitekta, koji će vršiti u doba vladavine triju austrijskih careva.
U službi cara Josipa I. uredi
Tokom 1790-ih, koje se smatraju najplodnijim periodom njegovog djelovanja, u svojim radovima je nastojao prilagoditi tradiciju italijanskog baroka u savremeni srednjoevropski izražaj. Godine 1690. dobio je narudžbu za izvedbu slavoluka povodom krunidbe Josipa I. Također su ga nadahnuli francuski dvorci Mansarta, Paladijeve klasične vile, te mnogobrojni drugi radovi na putovanjima u Prusiju, Holandiju, Englesku i drugdje. Vladar ga je kasnije uzdignuo na status plemstva. Među najznačajnijim radovima za cara Josipa I, ističe se obnova dvorca Schönbrunn.
Fischer von Erlach je naročito značajan kao arhitekt bečkih palača na prijelazu 17. u 18. stoljeće. Projekt za Zimsku palaču kneza Eugena Savojskog je njegovo amblematsko djelo iz devedesetih godina 17. stoljeća.[2] Prema Hansu Aurenhammeru, ova građevina je predstavljala "novi tip gradske palače koju karakterizira impresivna forma, strukturna jastoća i dinamička napetost plastične dekoracije". U Beču je tih godina također sagradio velebnu palaču Batthyany-Schönborn (1698.), za hrvatskog bana Adama Batthyanyja.
Salzburg i kasni radovi uredi
Fischerovo iskustvo u urbanističkom planiranju došlo je do izražaja tokom njegovog angažmana u Salzburgu. Ondje je sagradio tri crkve, među ostalim Dreifaltigkeitskirche (1694-1702), građevinu s kupolom, tornjevima i konveksnim pročeljem, kao i nadbiskupovu ljetnu rezidenciju Dvorac Klessheim (1700.-09.).
Fischerovo putovanje u Dalmaciju donijelo je u zapadnu Evropu utjecaj antičkog remek-djela Dioklecijanove palače, čijim je crtežima po prvi put dao uvid u ovaj svjetovni spomenik rimskog doba.[3]
Nakon smrti Josipa I. 1711. godine, Fischer von Erlach je rjeđe dobijao narudžbe, čemu je pridonio i uspon novog arhitekta, njegovog rivala Johanna Lucasa von Hildebrandta. Godine 1721. objavio je zbirku crteža Entwurf Einer Historischen Architektur. Zanimljivo je da se dio tih crteža danas čuva u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Zagrebu.[4]
Palača Clam-Gallas u Pragu, započeta 1713., jedno je od njegovih posljednjih gradskih palača. U Beču je 1715. započeo i Karlskirche koja na najbolji način objedinjuje njegova dotadašnja iskustva. Ovu je građevinu završio njegov sin, također poznati arhitekt Joseph Emanuel Fischer von Erlach.
Spisak djela uredi
- Schönbrunn, Beč
- Karlskirche, Beč (od 1715.)
- Zimska palača Eugena Savojskog, Beč (1695.)
- Palača Batthyany-Schönborn, Beč (1698.)
- Palača Češke kancelarije (Böhmische Hofkanzlei), Beč (1709.-14.)
- Mauzolej Ferdinanda II., Graz
- Dreifaltigkeitskirche, Salzburg
- Kollegienkirche, Salzburg
- Dvorac Klessheim, Salzburg
- Palača Clam-Gallas, Prag
Literatura uredi
- Hans Aurenhammer, J.B. Fischer von Erlach, 1973.
- Hans Sedlmayr, Johann Bernhard Fischer von Erlach, Wien, 1956.
Reference uredi
- ^ "Johann Bernhard Fischer von Erlach". encyclopedia.com. Pristupljeno 22. 2. 2016.
- ^ [1] Encyclopedia Brittanica on line
- ^ [2] C. Michael Hogan, Diocletian's Palace, The Megalithic Portal, Andy Burnham ed., 2007
- ^ "Zbirka crteža J. B. Fischera von Erlacha u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu". Arhivirano s originala, 24. 12. 2011. Pristupljeno 21. 7. 2013.
Vanjski linkovi uredi
| Commons ima datoteke na temu: Johann Bernhard Fischer von Erlach |