Razlika između verzija stranice "Vahid Halilhodžić"

Važi za jednog od najboljih [[Jugoslavija|jugoslovenskih]] igrača sedamdesetih i osamdesetih godina 20 vijeka. Halilhodžić je uspješno igrao za [[FK Velež Mostar|Velež]] iz [[Mostar|Mostara]]a, zatim [[Francuska|francuske]] klubove Nantes i [[Paris Saint-Germain FC|Paris Saint-Germain]] prije nego što se povukao sredinom 1980-ih. Za to vrijeme je odigrao 15 međunarodnih utakmica za [[Jugoslavija (SFRJ)|Jugoslaviju]] i bio je dio nacionalnih timova koji su 1978. godine osvojili [[Evropsko prvenstvo u nogometu|Evropsko prvenstvo]] u U21 kategoriji, te igrali na [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1982.|Svjetskom prvenstvu u fudbalu 1982. godine]]. Bio je najbolji strijelac [[Ligue 1|francuske lige]] 1983. i 1985. godine.

Dodijeljen mu je naslov Viteza Legije časti<ref name=":0">{{Cite web|url=https://www.legifrance.gouv.fr/jorf/id/JORFTEXT000000441435|title=Uredba od 13. jula 2004. o napredovanju i imenovanju|website=www.legifrance.gouv.fr|access-date=2021-10-14. 10. 2021}}</ref> (francuski: Ordre National de la Légion d’honneur) najvišeg francuskog odlikovanja koje je ustanovio [[Napoléon Bonaparte|Napoleon Bonaparta]].

Plasirao se na [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 2010.|Svjetsko prvenstvo]] 2010. sa [[Obala Slonovače|Obalom Slonovače]] (iako je dobio otkaz samo nekoliko mjeseci prije posljednjeg turnira) i [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 2014.|Svjetsko prvenstvo]] 2014. sa [[Alžir|Alžirom]]om, sa kojim je došao do osmine finala, što je najbolji rezultat Alžira u istoriji. Kasnije se s Japanom plasirao na [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 2018.|Svjetsko prvenstvo]] 2018., ali je opet dobio otkaz neposredno prije turnira. Nakon kratkog boravka u FC Nantesu 2018. godine, gdje je pomogao izbjeći ispadanje u Ligu 2, Halilhodžić je postao glavni trener reprezentacije [[Maroko|Maroka]].

Rođen je u [[Jablanica|Jablanici]], a fudbal je počeo trenirati u [[FK Turbina Jablanica]] kao tinejdžer, jer se teren kluba nalazio nekih 100 metara od njegove porodične kuće.<ref name=":1">{{Cite web|url=https://web.archive.org/web/20100817063909/http://www.bhdani.com/arhiva/258/t25811.shtml|title=Vahid Halilhodžić: Moja životna priča (I)|date=2010-08-17. 8. 2010|website=web.archive.org|access-date=2021-10-14. 10. 2021}}</ref> Prema njegovom priznanju, tada nije razmišljao da postane profesionalni fudbaler, već je odlučio nastaviti svoje formalno obrazovanje u srednjoj elektrotehničkoj školi u [[Mostar|Mostaru]]u, gdje je preselio sa 14 godina, a da nikada nije odigrao službenu utakmicu za FK [[FK Turbina Jablanica|Turbinu]].<ref name=":1" /> Ipak, u [[Mostar|Mostaru]]u je prvi put počeo ozbiljno shvaćati nogomet kada se sa 16 godina pridružio [[FK Velež Mostar|Veležovoj]] prvoligaškoj akademiji, dijelom na insistiranje svog brata Salema, koji je u to vrijeme igrao za klub kao napadač.<ref name=":1" /> Halilhodžić je zatim igrao na juniorskim nivoima sljedeće dvije i po godine, a nakon potpisivanja profesionalnog ugovora s Veležom poslan je na šestomjesečnu posudbu u drugoligaš Neretvu iz [[Metković|Metkovića]]a, kako bi stekao neko iskustvo.<ref name=":1" />

* 2004: Vitez Legije časti<ref name=":0" />