Wikipedia

Razlika između verzija stranice "Musa Ćazim Ćatić"

Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m razne ispravke
m uklanjanje lasičjeg govora, nema grešaka s kodom
Red 1:
{{Wiki članak}}
{{Preuređivanje}}
{{lasica}}
{{Infokutija pisac
| ime = Musa Ćazim Ćatić
Line 23 ⟶ 22:
| potpis =
| web_stranica =
}}{{Standardi}}[[Datoteka:50km fe lice velika.gif|mini|desno|300px|Slika Muse Ćazima Ćatića na novčanici od 50 [[konvertibilna marka|konvertibilnih maraka]]]]▼
}}
'''Musa Ćazim Ćatić''' (12. mart 1878 – 6. april 1915) bio je bošnjački pjesnik, rođen u [[Odžak]]u gdje je pohađao mekteb i osnovnu školu, a nakon očeve smrti i majčine preudaje seli se u [[Tešanj]], uči brijački zanat, upisuje se u [[medresa|medresu]] i uči kod tešanjskog [[muftija|muftije]] Mesud efendije Smajlbegovića turski, arapski i perzijski jezik. Godine [[1898]]. odlazi u [[Carigrad]], gdje se upoznaje s [[Osman Đikić|Osmanom Đikićem]], a već slijedeće godine vraća se kući i potom tri godine služi vojsku u [[Tuzla|Tuzli]] i [[Budimpešta|Budimpešti]]. Otuda ponovo odlazi u Carigrad, gdje pohađa medresu Mektebi numuci terekki, a zatim prelazi u gimnaziju. Usljed imovinskih neprilika vraća se u [[Sarajevo]] i tu upisuje Šerijatsku sudačku školu. Već tada sarađuje u brojnim listovima, ponajviše u ''Beharu''. Nakon što je zbog bohemskog života isključen iz internata, preuzima uredništvo ''[[Behar (časopis)|Behara]]'', diplomira, odlazi u [[Zagreb]], upisuje Pravni fakultet, druži se s Matošem i Tinom i [[1910]]. godine vraća se u Bosnu, gdje u više mjesta ([[Bijeljina]], Tešanj, Sarajevo) službuje da bi napokon preuzeo časopis ''Biser'' u [[Mostar]]u i sav se posvetio spisateljskom radu: piše pjesme, eseje, kritike, prevodi brojne studije i knjige, za Kalajdžićevu Muslimansku biblioteku, među kojima je i ''Borba polumjeseca i krsta'' turskog autora Halila Halida (1913.). Ali, već 1914. ponovo biva mobilisan, prebačen u Tuzlu, pa u Örkény u [[Mađarska|Mađarskoj]]. Tada se razbolio od [[tuberkuloza|tuberkuloze]], pa je poslije kratkog liječenja vraćen u Tešanj gdje umire. Na njegovom mezaru u Tešnju stoji isklesano: "Ovdje leži pjesnik odličnoga dara, koji nije tražio časti ni šićara, već boemski živio i čuvenstveno pjevo, dok ga smrt ne doprati do ovog mezara." Mnoge škole u Bosni i Hercegovini nose njegovo ime među kojima je i tešanjska [[Gimnazija "Musa Ćazim Ćatić"]].▼
▲[[Datoteka:50km fe lice velika.gif|mini|desno|300px|Slika Muse Ćazima Ćatića na novčanici od 50 [[konvertibilna marka|konvertibilnih maraka]]]]
▲'''Musa Ćazim Ćatić''' (12. mart 1878 – 6. april 1915) bio je bošnjački pjesnik, rođen u [[Odžak]]u gdje je pohađao mekteb i osnovnu školu, a nakon očeve smrti i majčine preudaje seli se u [[Tešanj]], uči brijački zanat, upisuje se u [[medresa|medresu]] i uči kod tešanjskog [[muftija|muftije]] Mesud efendije Smajlbegovića turski, arapski i perzijski jezik. Godine [[1898]]. odlazi u [[Carigrad]], gdje se upoznaje s Osmanom Đikićem, a već slijedeće godine vraća se kući i potom tri godine služi vojsku u [[Tuzla|Tuzli]] i [[Budimpešta|Budimpešti]]. Otuda ponovo odlazi u Carigrad, gdje pohađa medresu Mektebi numuci terekki, a zatim prelazi u gimnaziju. Usljed imovinskih neprilika vraća se u [[Sarajevo]] i tu upisuje Šerijatsku sudačku školu. Već tada sarađuje u brojnim listovima, ponajviše u ''Beharu''. Nakon što je zbog bohemskog života isključen iz internata, preuzima uredništvo ''[[Behar (časopis)|Behara]]'', diplomira, odlazi u [[Zagreb]], upisuje Pravni fakultet, druži se s Matošem i Tinom i [[1910]]. godine vraća se u Bosnu, gdje u više mjesta ([[Bijeljina]], Tešanj, Sarajevo) službuje da bi napokon preuzeo časopis ''Biser'' u [[Mostar]]u i sav se posvetio spisateljskom radu: piše pjesme, eseje, kritike, prevodi brojne studije i knjige, za Kalajdžićevu Muslimansku biblioteku, među kojima je i ''Borba polumjeseca i krsta'' turskog autora Halila Halida (1913.). Ali, već 1914. ponovo biva mobilisan, prebačen u Tuzlu, pa u Örkény u [[Mađarska|Mađarskoj]]. Tada se razbolio od [[tuberkuloza|tuberkuloze]], pa je poslije kratkog liječenja vraćen u Tešanj gdje umire. Na njegovom mezaru u Tešnju stoji isklesano: "Ovdje leži pjesnik odličnoga dara, koji nije tražio časti ni šićara, već boemski živio i čuvenstveno pjevo, dok ga smrt ne doprati do ovog mezara." Mnoge škole u Bosni i Hercegovini nose njegovo ime među kojima je i tešanjska [[Gimnazija "Musa Ćazim Ćatić"]].
 
Sva njegova djela su naknadno sabrana u dvije knjige: Izvorna poezija i Izvorna i prevedena proza, pod nazivom ''Sabrana djela''.
 
== Ezoterik ==
M. Ć. Ćatić je bio pjesnik po vokaciji i emotivnoj strukturi, koji je poetski doživljavao i maštovito sublimirao sve ono sa čim je dolazio u dodir. Ćatiću je poezija bila život, smisao egzistiranja, atmosfera stvarnosti, medijum u kome se neprekidno kretao njegov duh.
 
== Erotik ==
Iz njega je izlazio osjećaj tuge, kao naličje osjećanja goleme životne radosti. Tu su počeci, možda i čitavo objašnjenje najgore tragedije, u ovoj tuzi koja rastvara i razara. Ćatić nikad ne odstupa od jedne tradicije islama – najbliže sufizmu. I kad pjeva mehanu nije daleko od Hafiza. Njegova erotika veže ga uz grupu madrigalista i viteških memestrela koji su oponašanje Hajnea, ovdje oplođena žarom Istoka paoma i kasida, dotjerali do stepena savjesti jedne nacionalne škole, koja se postepeno otrcala. Hajne i drugi učitelji oponašali su Istok, domaći oponašatelji Hajnea živjeli su u okviru gdje su istočnu imaginaciju mogli bolje razumjeti; a što je kod drugih bila učenost i izučenost, kod Ćatića je bilo sasvim na vrelu, razumljivo, kod njega je to bilo živo učenje.
 
== Mistik ==
Pjesnička tematika Ćatićeva situirana je, uglavnom, između dva pola, na relaciji između erotike i mistike. Erotici je pjesnika vukao nagon, mistici duhovno nastojanje. Kombinacija ovih motiva ponekad se javljala sa osjećanjem izvjesne duhovne nelagodnosti, ponekad opet sublimirana u vidu epikurejsko-hajjamovske vizije grijeha, života i pokajanja. Misticizam, Ćatića ne udaljava od stvarnosti i života – on je unekoliko aktivističke određenosti – taj misticizam koji se oslanja na misticizam i turskih i persijskih pjesnika, gdje mu treba tražiti i izvirišta, ne znači pesimističko bjekstvo duha, ponesenosti, sličnog onom kod Bodlera na koga se, isto tako, po mnogo čemu oslanja.
 
== Literatura srca ==
M. Ć. Ćatić je počeo u stilu svog prethodnika [[Safvet-beg Bašagić|Bašagića]], prigoničarski, standardno, sa konvencionalnim instrumentarijem versifikacija i metrika, ograničenim fondom metafora iz narodne ženske pjesme i istočnjačkih poetskih simbola. On je međutim ubrzo napravio otvor u nevelikom i nedovoljno razvijenom poetskom naslijeđu, sačinivši jednu malu školu književnih sljedbenika, koja je predstavljala drugu etapu u razvoju bosanskohercegovačke moderne lirike.
 
== Razvoj ==
U svom razvoju od prvih do zrelih stihova, Ćatić je pjevao o nedjeljivosti intimnog i univerzalnog, sebe i prirode, čovjeka i svijeta. U prvoj pjesničkoj fazi (do [[1907]].) taj se panteistički misticizam ostvaraju [[simbol]]ikom i [[metafora|metaforikom]], doživljenošću i atmosferom bosansko-muslimanske usmene i umjetničke pjesničke tradicije, s vidljivim zračenjem orijentalnih pjesničkih uzora. Ćatić je dobro poznavao poeziju i poetiku [[sufizam|sufizma]] (istočnjačkog misticizma) o čemu svjedoči njegova kraća studija Misticizam i uticaj Perzijanaca na tursko pjesništvo. Međutim, početkom 20. vijeka moderna evropska književnost je donijela sasvim novi pjesniči senzibilitet, čijem je zračenju u drugoj pjesničkoj fazi izložena poezija Muse Ćazima Ćatića. To je osobito vidljivo u načinu konstituisanju pjesničke slike, u posvuda prisutnom nastojanju da se prirodom izabranih detalja, potom spojenih čulnih dojmova ili pretežnoću jutarnjih i sutonskih osvjetljenja i preliva sugerira utisak iz naslikanih [[pejsaž]]a. U većem broju pjesama iz njegove druge pjesničke faze nesumnjivo su prisutne slike sličnosti sa lirikom hrvatskih modernista.
 
== Književni motivi ==
Musa Ćazim Ćatić je pjevao o sebi, ženi, prirodi, svijetu – jednom riječju, pjevao je život. A on je za njega značio ljubav, ljubav kao spiritualis, kao mistični put ekstaze i iznesenja, kao božansku ljubav i sl. Ona je u prvom planu, ona je praktično dominantan motiv. Sva druga, tako brojna i različita raspoloženja pjesnikova, samo su posljedice neostvarene ljubavi, u najširem smislu te riječi: bol, tuga, patnja, očaj, nesreća, krik. Ćatić je naspram plača i jecaja postavio "bolnost". Svaki neuspjeh u ljubavi, u potrazi za srećom, za ljepotom, za trenutačnim mirom, za materijalnom sigurnošću, strašno je zabolio M. Ć. Ćatića. Svi njegovi soneti ispjevani nesrećama i porazima, nedosezima ljubavi i nezagrljajem sreće, i svom čistotom doživljaja ispisane su tuge i jadi.
 
No, zanimljivo je osvrnuti se na pjesničko rodoljublje, najneostvarenije, kao i pjesnikovo nacionalno lutanje, traženje neke svoje moguće okvirne odredbe. Zavičajni okvir je bio njegov domet i granica i od njega je ostalo samo vrijedno intimno viđenje BiH, upravo njenog osebujnog senzibilnog, čežnjom prodahnutog tlocrta, prosjeklog vodenom vertikalom Bosna – Neretva, pošavši od Savske ravnine.
 
Ljubav prema ženi u Ćatićevom pjesništvu opjevana je u širokom dijapazonu, od platonskog drhata i naslućivanja do gotovo posve erotskih slika koje su po svom položaju u pjesmama u različitoj funkciji: simboličkoj, čak mističnoj, s jedne strane i gotovo socijalnoj, s druge.
 
Naporedo sa pjesmama u kojima se čulna ljubav slavi bez zazora ili mističke dvosmislenosti, u Ćatićevoj poeziji se javio i čitav niz pjesama u kojima je lirski subjekt izražavao bolno osjećanje pokajanja i obraćanja, tražeći azil u okrilju religijskog autoriteta. U takvim bi se pjesmama opći ton religijske poruke i pouke pretvarao u duboko lični doživljaj nadmoćnosti duhovnog nad prolaznim strastima i zabludama svakodnevice. Pjesma Teubei nesuh po mišljenju A. Isakovića ova pjesma ne spada u krug religiozne poezije: "Ona je bolno iskrena i dirljiva čovjekova ispovjest - čovjeku, mada priziva Gospoda; a mogla bi tako pozivati i sotonu i ne biti bogohulna."
 
== Vanjski linkovi ==
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Musa_Ćazim_Ćatić"