Razlika između verzija stranice "Sorkočevići"
Nova stranica: {|align="right" border="1" cellpadding="2" cellspacing="0" style= !colspan="2" cellspacing="0" cellpadding="0" style=background-color:#efac98;color:#FFFFFF|Sorkočević |- |align="... |
(Nema razlike)
|
Verzija na dan 4 februar 2020 u 19:16
Sorkočevići (ital.: Sorgo), hrvatska plemićka porodica, jedna od starih patricijskih porodica iz Dubrovačke republike. Formirala se u 12. vijeku, kada su njeni članovi došli u Dubrovnik iz Kotora, a glavna porodična grana je izumrla u 19. vijeku. U tom periodu mnogo je njenih članova bilo na visokim državnim upravnim funkcijama, a bili su i umjetnici, privrednici, oficiri, pravnici, svećenici, diplomati i književnici.
Sorkočević | |
---|---|
hrvatska plemićka porodica | |
Država | Dubrovačka republika |
Etničko porijeklo | hrvatsko |
Matična kuća | |
Osnivanje | 12. vijek |
Osnivač | Dobroslav |
Sadašnji rodonačelnik |
izumrli u 19. vijeku sporedne grane postoje i danas |
Porodična historija
Ime su dobili po sirku, prosolikoj biljci koja se upotrebljavala kao hrana. Kada je u 12. vijeku došlo do velike nestašice hrane u Dubrovniku, oni su dovezli veću količinu sjemenaka sirka u grad, a zauzvrat dobili povlastice. Prvi član porodice čije se ime pominje, bio je Dobroslav, koji se rodio oko 1160. godine. Njegov sin Vid Dobroslavić bio je član Velikom vijeću Republike (koje u to doba još nije bilo zatvorenog tipa) i bio prisutan zaključenju ugovora između Dubrovnika i Bugarskog carstva 1253. godine.
Vid je imao sedam sinova pa se porodica razgranala, postavši jedna od četiriju najbogatijih i najuticajnijih u Dubrovniku u 14. vijeku (uz Menčetiće, Đurđeviće i Gučetiće). Iako u 15. vijeku više nisu bili tako visoko rangirani, jer su ih neki drugi prestigli (Gundulići, Bunići, Rastići), još uvijek je njihova moć među dubrovačkim patricijatom bila proporcionalno velika. Udio u njihovom obavljanju funkcija je tada prosječno iznosio oko 7% cjelokupnog plemstva. Kasnije je on smanjen, bez obzira što su u periodu između 1440. i 1640. godine imali preko 8,5% ukupnog broja članova u Velikom vijeću Republike (lat. Consilium maius), tijelu u kojem su bili svi punoljetni muški članovi plemstva i u kojem je u rasponu od 200 godina bilo ukupno preko 2.200 lica. Sa svojih 190 članova tog Velikog vijeća, Sorkočevići su u posmatranom periodu bili na trećem mjestu, iza Gučetića sa 267, te Bunića sa 240 članova svojih porodica.
Među Vidovim potomcima značajan je Stijepo Marinov (živio oko 1320-1388.), koji je bio najprije kapetan galije, a zatim postao komandant dubrovačke flote. Pasko Junijev (oko 1405-1454.) bio je neko vrijeme na dvoru srpskog despota Đurđa Brankovića, a njegov unuk Pjerko Junijev (oko 1472-1535.) poznat je po gradnji gotičko-renesansne vile, odnosno ljetnikovca na Lapadu 1521. godine. Osim ovog ljetnikovca, Sorkočevići su ih imali još četiri, među kojima i ljetnu rezidenciju u Komolcu.
Početkom 17. vijeka, kada je došlo do vrhunca unutarnjih konflikata i raskola među vlastelom (1609-1612. godine), Sorkočevići su imali 20 grana, odnosno kućanstava (casata), ali su imali proporcionalno malo učestvovanje u vlasti i malen uticaj na događaje. Jedna se grana familije tada ipak jače isticala, i to ona Gaudencija Nikolina, čijeg je sina Nikolu (oko 1601-1662.), člana Malog vijeća Republike, 1662. godine ubio nagao član suparničke porodice Marojica Kabužić. Nikola je imao mnogo potomaka, pa je zabilježeno da su u prvoj polovini 18. vijeka živjela sedmorica braće – Vladislav, Luka, Gaudencije, Junije, Mato, Šišmundo i Dživo. Nakon prestanka postojanja Dubrovačke Republike, Sorkočevići iz ove porodične grane preselili su iz grada u Luku Šipansku na ostrvu Šipanu.
Jedna druga grana Sorkočevića istaknula se tokom 18. vijeka naročito svojim umjetničkim radom. Luka Ignacije Antunov (1734-1789.) svjetski je poznati kompozitor, prvi hrvatski simfoničar iz perioda pretklasike, koji je jednovremeno kroz život vršio diplomatske, sudske i upravne funkcije za Republiku. Njegov brat Miho, kao i sestra Kata, bili su pjesnici. Lukina djeca Marina i Antun (1775-1841.) stekli su, kao i njihov otac, visoku muzičku naobrazbu, a Antun je bio i pisac i diplomat.
Porodica je kroz vjekove imala mnogo sporednih grana, od kojih sve nisu imale plemićki status, nego su pripadale bratovštinama (npr. antuninima). Takva je, na primjer, bila grana Sorkočević-Bobaljević, koja potječe od Mihovila (oko 1530-1613.). Njegov unuk Miho Ivanov (oko 1625.– ?) bavio se književnim, trgovačkim i diplomatskim radom, te je kao pouzdani predstavnik Republike u Veneciji, stekao uslove za dobivanje plemićke titule, što se i desilo 1666. godine. Ta grana se održala do kraja 18. vijeka, kada je smrću stonskog biskupa Frana (1721-1800) izumrla.
U dvjestogodišnjem periodu između 1440. i 1640. godine članovi porodice su 235 puta birani u Vijeće umoljenih, odnosno za senatore, 147 puta u Malo vijeće, a 62 puta za državne provizore, tj. čuvare pravde, odnosno pravnog poretka i zakonitosti. Za dubrovačkog kneza birani su 167 puta.
Također pogledajte
Vanjski linkovi
- Sorkočevići – dubrovački plemići i muzičari
- Nekretnine i posjedi Sorkočevića krajem 13. i početkom 14. vijeka
- Bogata i razgranata porodica Sorkočevića izgradila više ljetnikovaca u 15. i 16. vijeku
- Luka Sorkočević - diplomat i kompozitor
- Pjerko Sorkočević – pjesnik i prevodilac sa latinskog na hrvatski jezik