Razlika između verzija stranice "Stjepan Dabiša, kralj Bosne"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
m ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke
Red 26:
Dabišino proijeklo nije sasvim razjašnjeno. Bio je vanbračno dijete, unuk bana [[Stjepan I Kotromanić|Stjepana I]], ali izvori se razilaze po pitanju kojeg od dva mlađa Stjepanova sina je Dabiša bio sin.
 
Jedna grupa izvora navodi da je Dabiša bio vanbračni sin kneza [[Ninoslav Kotromanić|Ninoslava]], dok drugi smatraju da je bio vanbračni sin [[Vladislav Kotromanić|kneza Vladislava]].<ref name="Draganović"> Krunoslav Draganović, ''Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine'', Hrvatsko kulturno društvo "Napredak", 1942. godine</ref> Važno je uzeti u obzir da je knez Ninoslav umro prije [[1315.]] godine a Dabiša je rođen nakon 1339. godine jer Dabiša je bio mlađi od kralja Tvrtka I.<ref>name="Stjepan Dabiša"Hrvatski biogarfski leksikon, ''Stjepan Dabiša''</ref>
 
Druga grupa izvora tvrdi da je da je bio mlađi vanbračni sin [[Vladislav Kotromanić|Vladislava Kotromanića]] i polubrat Tvrtka I, ako ne i zakoniti sin Vladislava i [[Jelena Šubić|Jelene Šubić]]. Kako je [[Tvrtko I]] rođen [[1338]]. ili najkasnije [[1339]]. godine, a Dabiša je po toj teoriji njegov mlađi (polu)brat, slijedi da je Dabiša rođen nakon [[1339]]. godine.<ref name="Mandić"> Dominik Mandić, ''Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića : Bosna i Hercegovina : Sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine'', Ziral, 1978.</ref>
 
Prema [[Mavro Orbini|Mavru Orbiniju]], Dabiša je podržavao [[Stjepan Vuk|Stjepana Vuka]] u njegovoj pobuni protiv Tvrtka I [[1366]]. godine. I imao posjede u dolini Neretve oko [[Konjic]]a.<ref name="Fine">Van Antwerp Fine, John: ''The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest'', University of Michigan Press, 1994, {{ISBN |0-472-08260-4}}</ref> Nakon pobune protiv Tvrtka I Dabiša je izgubio svoje posjede i nije se pojavljivao u političkom životu Bosne. Sa Tvrtkom se pomirio potraj 1380-ih, jer se na početku juna [[1390]]. nalazio na kraljevskom dvoru u [[Kraljeva Sutjeska|Sutjesci]].<ref name="Fine">< /ref>
 
== Vladavina ==
Red 38:
U prvim godinama svoje vladavine je uspio da sačuva neokrnjene granice bosanske države iz doba Tvrtka I. Najprije gradovi [[Split]], [[Trogir]], [[Šibenik]] podtaknuti od Dubrovčana su počeli pokazivati neposlušnost kralju Dabiši. Ovo stanje je odgovaralo mladom kralju [[Sigismund Luksemburški|Sigismundu Luksemburškom]]. Napuljski kralj [[Ladislav, kralj Napulja|Ladislav]] također je jače istaknuo svoja prava na Hrvatsku i Dalmaciju povjerivši u ljeto 1391. visoke službe Ivanišu Horvatu i [[Hrvatinići]]ma, Vuku i Hrvoju, a zaobišao je Dabišu, koji u Veneciji ne zastupa njegove interese, kao što je to činio Tvrtko I, nego Horvat. Ipak, Bosna je ostala u taboru pristaša napuljske stranke. U proljeće [[1392]]. godine odbio je jednu tursku provalu u Bosnu. Razdor između Dabiše i bosnanskih velikaša s jedne strane i vođa hrvatskog plemstva s druge strane iskoristio je ugarski kralj [[Sigismund, car Svetog Rimskog Carstva|Sigismund]] da ih slomije. Najprije Sigismund je želio pokrenuti križarski rat protiv Bosne, ali nije upsio. Zatim je razorio Dobor. Sigismund je u augustu 1394. pogubio veliki broj hrvatskih velikaša.<ref>Povijesni spomenici Zagrebačke biskupije, Svezak V., 1395.-1420., str. 341-342. broj dokumenta 259, 1410, siječanj 21, Čazma</ref> Pošto je razorio uporište hrvatskih velikaša [[Dobor]] [[1394]]. godine, a njih zarobio, ugarskom kralju potčinio se i Dabiša. Bosanski kralj se odrekao vlasti nad [[Hrvatska|Hrvatskom]] i [[Dalmacija|Dalmacijom]], primio vazalne odnose i zajedno s vlastelom složio se da poslije njegove smrti krunu Bosne preuzme Sigismund, muž [[Marija, kraljica Ugarske|unuke]] [[Stjepan II Kotromanić|Stjepana II Kotromanića]]. Tako su uništene tekovine moćne bosanske države iz perioda Tvrtka I i njen uticaj na [[Balkan]]u. Bilo je nemoguće da se u Bosni održi jedinstvo jer su stvarni problemi u Bosni dolazili iz unutrašnjosti zbog uticaja bosanskih [[Kosače|Kosača]], [[Pavlovići|Pavlovića]], [[Hrvatinići|Hrvatinića.]]
 
Dabiša je umro [[8. septembar|8. septembra]] [[1395]]. godine u [[Kraljeva Sutjeska|Kraljevoj Sutjesci]] i sahranjen je u [[Bobovac|Bobovcu]]. <ref name="Mandić"/> Budući da je nadživio svoju rodicu, ugarsku kraljicu Mariju, po čijem nasljednom pravu je Žigmund bio izabran za Dabišinog prijestolonasljednika, vlastela je odlučila da bosansko prijestolje neće pripasti Žigmundu. Nastupio je ''[[interregnum]]'' tokom kojeg je vladala Dabišina udovica, [[Jelena Gruba]].
==Povelja kralja Dabiše==
 
Red 78:
<ref>MAK DIZDAR: Stari bosanski tekstovi(Sarajevo 1971.)</ref>
 
== Porodica ==
 
Jedino preživjelo dijete rođeno iz braka Stjepana Dabiše i Jelene Grube bila je kćerka [[Stana Kotromanić|Stana]]. Stanina kćer, čije se ime navodi kao [[Vladava (Vladika)|Vladava]] <ref name="Mandić"/> i Vladika <ref name=Draganović> Draganović, Krunoslav: ''Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine'', 1942.</ref>, udala se za [[Juraj Radivojević|Juraja Radivojevića]] još za života svoga dede Dabiše i nane Grube, što potvrđuje Dabišina povelja iz [[1395]]. kojom kralj poklanja selo [[Velika (Veljaci)|Veljaci]] na upravu svojoj kćeri Stani, s tim da poslije njene smrti upravu nad selom naslijede Vladava (Vladika) i njen muž. <ref name="Mandić"/> Dabišina unuka Vladava (Vladika) je imala djecu još za vrijeme Dabišinog života i vladavine. Potomci kralja Dabiše su bili članovi iz porodice [[Bogavčići-Radivojevići-Jurjevići-Vlatkovići|Vlatkovića]] od kojih je bio istaknut [[Ivaniš Vlatković]], unuk Dabišine unuke Vladave. Dabiša je imao sina nepoznatog imena, kojeg je Dabiša nadživio.<ref name="Mandić"/>
 
== Reference ==