Planinska arnika

Planinska arnika (lat. Arnica montana, Köhler), poznata i kao brđanka, veprovac ili vučji zub, je planinska, aromatska biljka iz roda Arnica, porodica Asteraceae (glavočike) visine od 20 do 60 centimetara iz roda arnika i porodice glavočika. Raste širom Evrope, na suhim brdskim livadama, planinskim padinama.

Planinska arnika
Arnica montana
Sistematika
CarstvoPlantae
(nesvrstani)Eudicots
(nesvrstani)Asterids
RedAsterales
PorodicaAsteraceae
RodArnica
VrstaA. montana
Dvojno ime
Arnica montana
L.
Sinonimi
  • Doronicum montanum Lam.
  • Doronicum arnica Desf.
  • Doronicum arnica Garsault
  • Doronicum oppositifolium Lam.
  • Arnica helvetica Loudon
  • Arnica petiolata Schur
  • Arnica plantaginisfolia Gilib.
Rasprostranjenje arnike
Arnica montana sa planine Ozren kod Sarajeva

Stabljika brđanke je uspravna, malo razgranata sa jednom cvjetnom glavicom na vrhu stabljike. Naraste do visine od oko 20 do 60 cm. Listovi su sitni, debeli, nasuprotni i malo nazubljeni, a pri dnu stabla okupljeni u rozetu. Cvijet arnike je glavica sa jezičastim vjenčićem na vrhu i proširenim cvjetovima sa pricvjetnim listićima. Latice su žute ili narandžastocrvene, promjera oko 6 do 8 cm.

Ekologija i rasprostranjenje

uredi

Arnika naseljava područja do nadmorskih visina od oko 3.000 metara. U Evropi su njene populacije sve manje, a posebno na sjeveru njenog areala, najčešće zbog širenja poljoprivrednih površina.

Zato je ova biljka uvrštena u kategoriju zaštićena vrsta. Od 18. stoljeća, kada se počela koristiti u oficijelnoj medicini, njena popularnost je značajno porasla. Nekontroliranim branjem je svedena na mjeru da je postala dosta rijetka, pa se pristupilo njenoj zaštiti. Danas se uzgaja za pripravljanje ljekovitih preparata.

Planinska arnika je biljka koja raste u Europi, od juga Pirinejskog poluotoka do juga Skandinavije.[1][2][3][4][5][6]

Upotreba

uredi

Ova biljka se odavno ubraja u ljekovite. Za pripravke tipa čajeva i sirupa koristi se cvijet, korijen i listovi. Cvjetovi se beru u sezoni cvjetanja, a korijenje se suši u proljeće.

Planinska arnika se upotrebljava za liječenje rana, jer je uočeno da ublažava bolove i pospješuje njihovo zacjeljivanje. Također se koristi i u liječenju grla, a u kombinaciji sa nekim drugim ljekovitim biljkama i u liječenju upale pluća, tifusa, slabosti srca, te za pospješivanje cirkulacije krvi i izlučivanje znoja i izmokravanje.

U srednjem vijeku arnika je služila za liječenje svih rana i ozljeda tijela, a ponekad i embolije i tromboze.[7][8]

Reference

uredi
  1. ^ Ilustration from Franz Eugen Köhler, Köhler's Medizinal-Pflanzen, 1897 The Plant List Arnica montana L.
  2. ^ Ladner J. (2010): "Arnica montana". Food and Agriculture Organization. Archived from the original on February 13, 2010.
  3. ^ Altervista Flora Italiana, Arnica montana L. includes photos and European distribution map "Arnica".
  4. ^ Flora of North America. efloras.org.
  5. ^ Butiuc-Keul A. L., C. Deliu C. D. (2001). Clonal propagation of Arnica montana L., a medicinal plant. In Vitro Cellular and Development Biology – Plant 37 (5): 581–585. doi:10.1007/s11627-001-0102-2. JSTOR 4293517.
  6. ^ Knuesel O., Weber M., Suter A. (2002): Arnica montana gel in osteoarthritis of the knee: An open, multicenter clinical trial". Advances in Therapy 19 (5): 209–218. doi:10.1007/BF02850361. PMID 12539881.
  7. ^ Gregory L. T. (1997). Edible and Medicinal Plants of the West. Mountain Press. ISBN 0-87842-359-1.
  8. ^ "Poisonous Plants: Arnica montana". North Carolina State University. Arhivirano s originala, 17. 10. 2013. Pristupljeno 4. 6. 2015.

Također pogledajte

uredi