Etta James
Etta James (rođena kao Jamesetta Hawkins, 25. januar 1938. godine Los Angeles, 20. januar 2012. Riverside, California) bila je američka pjevačica čiji muzički repertoar se sastojao od različitih žanrova, uključujući: blues, R&B, soul, rock and roll, jazz i gospel. Godine 1954. započela je muzičku karijeru preselivši se u Los Angeles, gdje je snimila njen veoma uspješan album At Last!, sa kojeg su urađene četiri singl ploče: All I Could Do Was Cry", "Trust in Me", "At Last" i "My Dearest Darling." Do 1960. njena muzička karijera je bila u velikom usponu. Pored već navedenih pjesama, Etta James se proslavila i sa pjesmama: "The Wallflower (Dance with Me, Henry)", "Tell Mama", "Something's Got a Hold on Me" i "I'd Rather Go Blind." Tokom svoje duge i plodne karijere imala je stalne probleme sa ovisnošću o heroinu, teškim fizičkim zlostavljanjem i zatvorskim kaznama. Unatoč svemu ostvarila je uspješan muzički povratak krajem 1980-ih sa albumom Seven Year Itch. Njen moćni i duboki glas premošćavao je jaz između ritma i bluesa (r&b) i rock and roll-a. Osvojila je šest prestižnih nagrada Grammy i 17 nagrada u kategoriji blues muzike, Blues Music Awards. Bila je primljena u Rock and Roll Hall of Fame (bos. Kuća slavnih rock and roll-a) 1993. godine, Blues Hall of Fame 2001. i Grammy Hall of Fame 1999. godine. Po mišljenju muzičkih kritičara, Etta James je jedna od najdinamičnijih pjevačica u ovoj vrsti muzike.
Etta James | |
|---|---|
 američka pjevačica | |
| Rođenje | 25. januar 1938. Los Angeles, California, SAD |
| Smrt | 20. januar 2012 (73 godine) Riverside, California, SAD |
Biografija i muzička karijera uredi
Rane godine uredi
Kao dijete u dobi od pet godina, Etta James je dobila prve profesionalne časove pjevanja od Jamesa Earle Hinesa, muzičkog direktora hora Echoes of Eden u crkvi St. Paul Baptist Church u južnom Los Angelesu. Malo kasnije nastavila je da pjeva u crkvenom horu i na radiju, a ljudi iz njenog okruženja često su je nazivali čudo od djeteta. Kada je napunila 12 godina preselila se na sjever u San Francisco gdje je osnovala trio. Ubrzo zatim je počela pjevati za Johhnny Otis-a, u to vrijeme veoma utjecajnog muzičara i kompozitora na američkoj R&B i rock and roll sceni. Godine 1954. preselila se u Los Angeles kako bi snimila album "The Wallflower" zajedno sa Johnny Otis Band-om. To je bila godina kada je mlada pjevačica postala Etta James (kraća verzija njenog pravog imena), a nastupala je sa njenom pratećom muzičkom grupom pod nazivom The Peaches. Ubrzo nakon toga, Etta James je pokrenula svoju solo karijeru sa hitom "Good Rockin Daddy".
Proboj na muzičkoj sceni uredi
Nakon potpisivanja ugovora sa izdavačkom kućom iz Chicago-a Chess Records 1960. godine, njena muzička karijera je bila u velikom usponu. Snimila je dvije singl ploče pjevajući u dueta sa Harvey Fuqua pod nazivima "If I Can't Have You" i "Spoonful". Njen prvi uspješni hit bila je pjesma u doo-wop i R&B stilu pod nazivom "All I Could Do Was Cry."
Njen debi album, At Last !, snimljen je krajem 1960. godine i bio je poznat po raznovrsnom muzičkom izboru, od jazz standarda preko bluesa do doo-wop-a i ritma i bluesa (R & B). Na ovom albumu se nalaze i pjesme koje su postale muzički klasici poput "At Last" i "Trust in Me". Nastavila je raditi sa Chess Records Početkom 1961. Etta James je objavila pjesmu "At Last", koja je dostigla drugo mjesto na R & B listi najpopularnijih i broj 47 na "Billboard Hot 100". Kasnije iste godine, izašao je njen drugi studijski album pod nazivom The Second Time Around, na kojem je Etta James pjevala jazz i pop standarde i sa gudačima na većini pjesama. Sa ovog albuma su izvedene dvije hit singl ploče: "Fool That I Am" i "Do not Cry Baby". Naredne godine počela je da ubacuje elemente gospel muzike u njen repertoar, objavljujući pjesme "Something's Hold on Me" i "Stop The Wedding", koje su postigle zavidan uspjeh na listama popularnosti u SAD. Godine 1963. imala je još jedan veliki hit sa pjesmom "Pushover", a objavila je i koncertni album Etta James Rocks the House, snimljen u New Era Club u Nashville-u, Tennessee. Nažalost, njena ovisnost o heroinu i jedan period izolacije su utjecali na njen privatni i profesionalni život. Usprkos problemima sa drogom, a 1967. godine nastavila je snimati muzičke albume. Tada je snimila veoma uspješnu singl ploču sa pjesmom "Tell Mama" u poznatom "FAME Studios" u gradu Muscle Shoals, sjeverna Alabama. Na B-strani ploče se nalazila pjesma "I'd Rather Go Blind", koja je postala klasična blues pjesma koju su u svojim obradama snimili mnogi drugi umjetnici. Jedan od najpoznatijih primjera je koncertna obrada pjesme "Tell Mama" koju je otpjevala Janis Joplin. Nakon ovog uspjeha, Etta James je postala veoma tražena koncertna atrakcija, iako nikad više nije dosegla vrhunac njenog muzičkog uspjeha iz prve polovine 1960-ih. Nastavila je sa uspješnom karijerom, a singl ploče "Losers Weepers" (1970.) i "I Found a Love" (1972.) bile su dobro plasirane na listama popularnosti. Tako je snimila svoj album "Etta James" 1973. godine, na kojem je pjevala pjesme u rock i funk stilu. Ovaj album je bio predložen za nagradu Grammy i uvršten na američku listu najprodavanijih albuma te godine, Bilboard 200. Naredne godine slijedio je novi album pod nazivom Come Little Closer, na kojem nije bilo velikih hitova, ali su mu muzički kritičari dali dobre ocjene. Objavila je još jedan album 1976. pod nazivom [[Etta Is Betta Than Evvah! (album)|Etta Is Betta Than Evvah!). Njen naredni album iz 1978. pod nazivom Deep in the Night, producirao je Jerry Wexler za izdavačku kuću Warner Bros., na kojem je Etta više pjevala pjesme u stilu rock muzike. Te iste godine, nastupala je prije glavnog koncerta britanske rock grupe The Rolling Stones, nakon kojeg je slijedio nastup na Montreux Jazz Festivalu u Švicarskoj. Međutim, nakon ovog kratkotrajnog uspjeha napustila je Chess Records i nije snimala ništa u narednih deset godina zbog ovisnosti o drogama i alkoholizma.
Kasnija karijera uredi
Tokom kasnih 1970-ih i početka 1980-ih Etta James je povremeno nastupala, ali se nije mnogo čulo o njoj u medijima. Njen prvi značajniji koncertni nastup uslijedio je na svečanosti povodom otvaranja Ljetnih Olimpijskih Igara u Los Angelesu 1984., na kojoj je otpjevala poznatu pjesmu When the Saints Go Marching In. Tri godine kasnije otpjevala je zajedno sa Chuck Berry-em njegovu poznatu pjesmu Rock and Roll Music, snimljenu za dokumentarni film Hail! Hail! Rock 'n' Roll. Godine 1989. potpisala je ugovor sa izdavačkom kućom Island Records, za koju je snimila albume Seven Year Itch i Stickin' to My Guns.
Ušla je u Kuću slavnih Rock and Rolla 1993. prije potpisivanja ugovora sa izdavačkom kućom Private Music Records. Iste godine snimila je album sa pjesmama blues pjevačice Billie Holiday pod nazivom Mystery Lady: Songs of Billie Holiday. Sa ovim albumom započeo je period u njenoj karijeri, gdje je Etta James sve više pjevala u jazz stilu, a 1994. osvojila je i svoju prvu Grammy nagradu za najbolju žensku jazz pjevačicu. Naredne godine izlazi njena utobigrafska knjiga A Rage to Survive, kao i novi studijski album Time After Time. Tri godine kasnije objavljuje novi album Life, Love & the Blues, a među studijskim muzičarima bila su i njena dva sina koji su svirali bubnjeve i gitaru. Povratak blues korijenima počeo je 2000. godine kada je objavila novi studijski album Matriarch of the Blues. Godine 2003. podvrgla se operaciji želuca i izgubila više od 20 kilograma. Dramatičan gubitak težine djelovao je na njen glas. Iste godine Etta James je objavila Let's Roll koji je osvojio nagradu Grammy za najbolji savremeni blues album. Njeni sinovi Donto i Sametto bili su producenti na snimanju ovog albuma zajedno sa Joshom Sklairom. Ovaj tim je učestvovao i na snimanju sljedećeg studijskog albuma Blues to the Bone (2004). Ovaj album joj je donio i treću nagradu Grammy, ovaj put za najbolji tradicionalni blues album. Na njemu se nalaze posebno naglašene pjeme drugih umjetnika kao što su: James Brown, Prince i Marvin Gay. Naredne godine je učestvovala na memorijalnom albumu velike jazz zvijezde Elle Fitzgerald pod nazivom We Love Ella. Tokom 2000-ih u više navrata nastupala je na najznačajnijim jazz, rock i blues festivalima, te osvojila nove nagrade u ovim muzičkim kategorijama. Godine 2006. izdala je album All the Way, a zatim 2011. i njen zadnji album pod nazivom The Dreamer samo dva mjeseca prije njene smrti.
Zadnje godine života uredi
Kako je ušla u svoje sedamdesete Etta James se počela boriti sa zdravstvenim problemima. Godine 2010. bila je hospitalizirana zbog liječenja infekcije krvi uzrokovanom bakterijom Meticilin rezistentni stafilokokus aureus (MRSA) otpornom na mnoge antibiotike. Tokom njenog boravka u bolnici, njen sin Donto otkrio je da je dobila dijagnozu Alzheimerove bolesti u 2008. Kasnije tokom 2011. godine je otkriveno da pjevačica boluje od leukemije. Nekoliko sedmica prije njene smrti doktor je najavio da je pjevačica u završnoj fazi leukemije. Također joj je dijagnosticiran Hepatitis C. Njeni sinovi su tada priznali novinarima da je njeno zdravlje jako loše, te da se o njoj brine liječnička ekipa Community Hospital bolnice u gradu Riversideu koji pripada širem području Los Angelesa. Ubrzo zatim Etta James je umrla 20. januara. 2012. godine. Na njenoj sahrani prisustvovali su brojne poznate ličnosti iz svijeta muzike, među kojima su bili: Stevie Wonder, Beyoncé, Christina Aguilera i drugi. Sahranu je predvodio baptistički svećenik Al Sharpton. Pokopana je na groblju Inglewood Park Cemetery u Okrugu Los Angeles, California.
Vanjski linkovi uredi
| Commons ima datoteke na temu: Etta James |
- Etta James na findagrave.com
- Etta James na allmusic.com