Pikolo
Pikolo (italijanski: piccolo; u prijevodu "mali"; u Italiji ga zovu ottavino)[1] jest flauta, ali upola kraća i pripada porodici drvenih puhačkih instrumenata. Današnji pikolo ima većinom isti prstored kao i njegov veći srodni muzički instrument, standardna poprečna flauta,[2] ali je zvuk koji proizvodi za oktavu viši od napisanog. Zbog toga je pikolo dobio ime ottavino (italijanski za "malu oktavu"), kako se ovaj muzički instrument naziva u partiturama italijanskih kompozitora.[3] Također se naziva flauto piccolo ili flautino.
Pikoli se danas uglavnom proizvode u C-ključu. Početkom 20. stoljeća proizvodili su se u D♭, jer su to bili raniji modeli današnjeg pikola.[4]
U orkestru se svirač pikola često naziva "treća flauta" ili čak "pomoćna flauta". U većim orkestrima pikolu je određeno mjesto solo muzičkog instrumenta zbog zahtjeva muzičke literature. Pikoli su često orkestrirani kako bi udvostručili zvuk violine ili flaute, dodajući sjaj i briljantnost cjelokupnom zvuku zbog spomenute jednooktavne transpozicije prema gore. U podešavanjima koncertnog orkestra pikolo se gotovo uvijek koristi, a njegova koncertna dionica gotovo je uvijek dostupna.
Literatura uredi
- Gippo, Jan (ur.), The Complete Piccolo: A Comprehensive Guide to Fingerings, Repertoire, and History, drugo izdanje, predgovor: Laurie Sokoloff; ostali urednici: Therese Wacker, Morgan Williams i Tammy Sue Kirk; Bryn Mawr: Theodore Presser Company, 2008; ISBN 978-1-59806-111-6
Reference uredi
- ^ "Piccolo". Merriam-Webster. Pristupljeno 26. 5. 2012.
- ^ "Transverse flute". The Free Dictionary By Farlex. Pristupljeno 26. 5. 2012.
- ^ "The Names of Instruments and Voices in English, French, German, Italian, Russian, and Spanish". Yale University Music Library. Pristupljeno 26. 5. 2012.
- ^ Hanlon, Keith D. "The Piccolo in the 21st Century: History, Construction, and Modern Pedagogical Resources." Order No. 10286261, West Virginia University, 2017. https://search.proquest.com/docview/1947737021