Pavao Pavličić

Pavao Pavličić (Vukovar, 16. augusta 1946. -) je hrvatski književnik koji je istaknut po pisanju kriminalističkih romana za djecu i odrasle. Objavio je preko šezdeset knjiga. Prevodio je sa italijanskog, te napisao više filmskih i televizijskih scenarija.

Biografija

Pavao Pavličić rođen je 16. augusta 1946. godine u Vukovaru, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je komparativnu književnost i italijanski jezik, a doktorirao je 1974. tezom iz područja metrike (Sesta rima u hrvatskoj književnosti).

Od 1970. g. zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i danas redovni profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. Književni i naučni interesi kod njega su podjednako zastupljeni i isprepliću se. Kao naučnika, Pavličića zaokupljaju teme iz starije hrvatske književnosti i literarne teorije. Iz tog područja objavio je veći broj rasprava i nekoliko knjiga: Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti (1979), Književna genologija (1983), Stih u drami, drama u stihu (1985), Sedam interpretacija (1986), Poetika manirizma (1988), Stih i značenje (1993), Barokni stih u Dubrovniku (1995).

Književnu karijeru započeo je kao novelist i izdao je tri knjige pripovijedaka:Lađa od vode (1972), Vilinski vatrogasci (1975), Dobri duh Zagreba (1976), te dvadesetak romana: Plava ruža (1977), Stroj za maglu (1978), Umjetni orao (1979), Večernji akt (1981), Slobodni pad (1982), Trg slobode (1986), Rakova djeca (1988), Koraljna vrata, Diksilend, Kruh i mast (1996), i drugi.

Neraskidiva veza Pavličićeva naučnog i književnog interesa može se i “pročitati” iz njegovih romana. Naime, gotovo svi njegovi glavni junaci imaju nekakve veze s njegovim zvanjem. Tako u romanu Koraljna vrata filolog odlazi na Lastovo pregledati stare spise, među kojima će pronaći dva izgubljena pjevanja Gundulićevog Osmana. U Rupi na nebu glavni lik je prevoditelj (Pavličić je prevodio italijanske dolcestilnoviste) koji otkriva zagrebačke gornjogradske podzemne hodnike, a u romanu Numerus clausus u središtu radnje je student književnosti kao pripovjedač i njegov prijatelj, student medicine.

Već u Pavličićevoj novelističkoj fazi (treća zbirka pripovjedaka Dobri duh Zagreba) primijećena je stanovita promjena u njegovom pisanju koja je postala njegova trajna odlika: miješanje fantastike i postupaka karakterističnih za kriminalistički roman. Naime, u osnovi većine Pavličićevih romana je struktura enigme, a fantastične elemente koristi pri stvaranju zapleta. Osim strukture enigme i fantastičnih elemenata, u njegovim romanima uočljivi su i postupci karakteristični za tzv. zabavnu književnost: dinamična fabula (puna neočekivanih obrata), jednostavan izraz, plošni likovi, odnosno likovi svedeni na funkcije koje imaju u strukturi zapleta.

Bibliografija

• Trojica u Trnju
• Magda i Trešnjevački fantom
• Plava ruža
• Diksilend
• Kruh i mast
• Koraljna vrata
• Studije o Osmanu
• Umjetni orao
• Večernji akt
• Stroj za maglu
• San koji se ponavlja
• Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti
• Književna genologija
• Stih u drami, drama u stihu
• Sedam interpretacija
• Poetika manirizma
• Stih i značenje
• Barokni stih u Dubrovniku
• Lađa od vode
• Vilinski vatrogasci
• Dobri duh Zagreba
• Slobodni pad
• Trg slobode
• Rakova djeca
• Zaborav
• Pasijans
• Numerus clausus
• Rupa na nebu

Filmografija

Autor je scenarija za filmove:

• Ritam zločina (1981)
• Zločin u školi (1982)
• Treći ključ (1983)
• San o ruži (1986)
• Osuđeni (1987)
• Čovjek koji je volio sprovode (1989)
• Orao (1990)
• Vukovar se vraća kući (1994)
• Putovanje tamnom polutkom (1996)
• Treća žena (1997)

Vanjski linkovi

• Filmografija na IMDb
• Filmografija na Balkanmedia.com