Panzer VI

Panzer VI Tigar je bio njemački tenk koji se nalazio u upotrebi od 1942. do 1945. godine.

Tiger Ausf. E
Rani Panzer VI zarobljen kod Tunisa
Svojstva
Posada	5
Dužina	6.3 m
Širina	3.7 m
Visina	3.0 m
Težina	57 tona
Oklop i naoružanje
Oklop	100 mm
Osnovno naoružanje	88 mm KwK 36 L/56
Sekundarno naoružanje	2×mitraljeza 7.92 mm MG34
Pokretljivost
Pogon	V-12 benzinac Maybach HL230 P45 700 KS (520 kW)
Brzina na cesti	38 km/h
Snaga/težina	12 KS/tona

Nastanak

Kako je bilo proteklo više od 7 godina od početka gradnje novog tenka, u maju 1941. godine Hitler izdaje naredbu za izgradnju novog njemačkog tenka koji je trebao naslijediti Panzer III i Panzer IV. Na Hitlerov rođendan 20. aprila 1942. godine kompanije Porsche i Henschel su predstavile svoje prve prototipe. U julu iste godine prihvaćen je Henschelov model nakon čega počinje njegova proizvodnja pod imenom Panzer VI Tigar.

Ratno djelovanje

Vatreno krštenje ovaj je tenk imao u kasno ljeto 1942. godine kod Lenjingrada kada doživljava debakl zbog mehaničkih kvarova nastalih zbog potpunog izostanka testiranja. Puno je više uspjeha imao na zapadnom frontu tokom bitke za Tunis početkom 1943. godine kada izaziva užas među Amerikancima i Britancima. Izvještaji Saveznika govore o potpunoj nemoći savezničkih tenkova prema Tigru, odnosno da je potrebno 5 tenkova Sherman koji moraju u širini napasti Tigra kako bi jedan od njih došao dovoljno blizu i možda ga uništio. Iz takvih napada u najboljem se slučaju vraćao samo jedan Sherman.

Na istočnom frontu ostao je zabilježen događaj u kojem je jedan Tigar napao pedesetak tenkova T-34 i uništio ih više od dvadeset, vrativši se u bazu nakon što je ispucao municiju. Crvena armija smatrala je da Tigra ponekad može uništiti T-34 (ovisno o tome u koji ga dio pogodi) pucajući iz najveće blizine ili klasičnim kamikaza napadom tokom kojeg se T-34 zabijao u Tigra samo da bi ubrzo oba izgorjela.

Panzer VI Tigar izložen u muzeju tenkova Bovington, Dorset

Oprema

Osnovna plan proizvodnje ovog oklopnog ratnog vozila bilo je postavljanje proslavljenog njemačkog protutenkovskog i protuavionskog topa od 88 mm u njegovu kupolu. Kako se s razvojem započelo prije pojave sovjetskih T-34 tenk je imao ravan oklop, za razliku od Panzera V, što je bilo nadoknađeno debljinom oklopa od 100 mm. Top je uništavao pogođene ciljeve na udaljenosti od 2 km tako da mu se protivnik nije uspijevao približiti dovoljno da bi ga uništio.

Zbog skupoće izgradnje Panzera VI koji je težio 56 tona napravljeno je manje od 1400 primjeraka, što je samo 25% od ukupne proizvodnje Panzera V koji se počeo proizvoditi 6 mjeseci kasnije. Taj problem ipak nije spriječio Njemačku da u još kasnijoj fazi rata započne s izgradnjom još težeg nasljednika, Panzera VIb Kraljevskog tigra.

Crvena armija nije htjela koristiti zarobljene primjerke ovoga tenka zbog njegovih stalnih mehaničkih problema.

Prenamjene

Prva prenamjena upotrebljavana u borbi je bio lovac tenkova Ferdinand kasnije preimenovan Elefant (slon) za čiju osnovu su poslužile 90 šasije koje je napravio Porsche za slučaj spore proizvodnje Henschelove varijante. Odlučeno je da se na stražnji dio tenka ugradi fiksna kupola s poboljšanim topom od 88 mm PaK 43/2 L/71, prednji okolop je povećan sa 100 na 200mm.

Na prvi proizvedenim inačicama napravljen je banalni propust i nije ugrađena standarna strojnica 7,9mm za zaštitu od pješaštva. Taj propust se pokazao kobnim u bitki kod Kurska gdje je sovjetska pješadija s lakoćom prilazila metalnom čudovištu i uništavala ga molotovljevim koktelima i drugim priručnim sredstvima - u očajnoj samoodbrani posade su čak pucale strojnicom kroz cijev topa.

O učinkovosti protiv neprijateljskog oklopa najbolje govori podatak da je jedan bataljon za vrijeme bitke kod Kurska uništio 320 sovjetskih tenkova uz gubitak 13 Ferdinanda. Puno više Ferdinanda je izgubljeno uslijed mehaničkih kvarova, a nekoliko se čak i zapalilo zbog curenja goriva.

Ferninand (Elefant) izložen u muzeju tenkova Kublinka,Moskva

Sturmpanzer VI

Napravljeno je samo 18 ovih jurišnih topova na šasijama oštećenih Tigrova. Za naoružanje je izabran pomorski minobacač od 380mm SturmMörser RW61 L/5.4. Potreba za ovakim oružjem se pojavila nakon stravičnih gubitaka njemačke pješadije u Staljingradu gdje tadašnji njemački tenkovi i jurišni topovi nisu bili u stanju pružiti dovoljno jaku vatrenu podršku koja bi neutralizovala sovjetska uporišta. Oklop je povećan na 150mm, a masa vozila se popela na 68 tona. S obzirom da u trenutku njihovog ulaska u upotrebu njemačka vojska je bila u defanzivi nisu vidjeli previše akcije, dva su učestvovala u gušenju Varšavskog ustanka, a sedam je korišteno u Ardenima.

Bergetiger

Ovaj pokušaj prenamjene kako bi se dobio Tigar koji može izvući drugog ostećenog Tigra se pokazao kao neuspješan.