Pale Blue Dot

Gledano sa udaljenosti od 6 milijardi milja, Zemlja nalikuje sićušnoj tački (plavkasto-bijeloj tački otprilike u sredini narančaste trake s desne strane) unutar tame dubokog svemira.[1]

Pale Blue Dot (Blijeda Plava tačka) je fotografija planete Zemlje, snimljena 1990. godine sa svemirske letjelice Voyager 1, na tada rekordnoj udaljenosti od oko 6 milijardi kilometara od Zemlje. Dio je Porodičnog portreta, koji prikazuje sve planete Sunčevog sistema. Na fotografiji je Zemlja vidljiva kao mala tačka (0,12 piksela) u odnosu na širinu svemira. Na zahtjev Carl Sagana, NASA je poslala Voyager 1, koji nakon što je završio svoju glavnu misiju bio na svom putu da napusti Sunčev sistem, dobio komandu da svoje kamere usmjeri prema Zemlji kako bi napravio posljednji snimak Zemlje preko ogromnog svemirskog prostranstva.

Naziv fotografije Sagan je kasnije koristio kao naslov svoje knjige iz 1994. godine, Blijeda plava tačka: vizija ljudske budućnosti u svemiru.

PozadinaUredi

Voyager 1 je svemirska letjelica koju [2] je američka svemirska agencija NASA pokrenula 5. septembra 1977. [2] sa zadatkom da istraži vanjski dio Sunčevog sistema,[3] i kasnije, međuzvijezdani prostor. Operirajući 35 godina 4 mjeseca i 5 dana (od 10. januara 2013. ), Voyager redovno prima komande i šalje podatke natrag u Deep Space Network. To je prva sonda koja je napustila Sunčev sistem i istovremeno najudaljeniji objekt od Zemlje koji je čovjek napravio.[4][5]

Svemirska letjelica trenutno je na proširenom zadatku da odredi i istraži granice Sunčevog sistema, uključujući Kuiperov pojas, heliosferu i međuzvjezdarni prostor.[3] Njena glavna misija završila je 20. novembra 1980., nakon prolaska pored sistema Jupitera 1979. i Saturna 1980. To je prva svemirska letjelica koja je napravila detaljne fotografije dvije najveće planete i njihovih prirodnih satelita .

 
Voyager 1

Očekivalo se da će Voyager 1 funkcionirati samo tokom Saturnovog susreta. Kad ga je prošao 1981. godine, Sagan je promovirao ideju upotrebe svemirskog broda za posljednju fotografiju Zemlje.[6] On je istakao da dobivena fotografija ne bi bila od velike naučne vrijednosti, jer bi Zemlja bila premala za Voyagerove kamere da bi razabrala bilo kakve detalje na površini, ali bi bila korisna za određivanje našeg mjesta u ogromnom svemirskom prostranstvu. Iako je ideja dobila podršku u programu Voyager, većina se bojala da bi fotografisanje Zemlje u blizini sunca dovelo do mogućnosti oštećenja video sistema sonde. Krajem 1989. kalibracije instrumenata dodatno su odgodile stvaranje fotografije. Pored toga, tehničari zaduženi za pisanje i slanje radio komandi Voyageru otpušteni su ili preusmjereni na druge projekte. Napokon, tadašnji NASA-in administrator Richard Trully založio se za snimanje fotografije.[7][8] Blijeda plava tačka je fotografija uskog ugla. NASA- ina Laboratorija za mlazni pogon (JPL) također je objavila kompozitnu fotografiju koja se sastoji od dijela širokougaone slike Sunca i prostora u kojem su se tada nalazile Zemlja i Venera, a na njima su prikačene dvije ugaone fotografije.[9]

FotografijaUredi

Blijeda plava tačka napravljena je kad je Voyager 1 stigao na rub Sunčevog sistema, 12 godina nakon lansiranja, putujući brzinom od 64.000 km / h [7] na rekordnoj udaljenosti od oko 6 milijardi kilometara.[10][11][12] 14. februara 1990.[13][14] Nakon završetka svoje glavne misije, NASA je naredila svemirskoj letjelici da se okreće i fotografira planete Sunčevog sistema.[15] Dizajn naredbenog niza koji će se poslati letjelici i proračuni vremena izlaganja za svaku fotografiju napravili su naučnici Candy Hansen iz JPL-a i Carolyn Porco sa Univerziteta u Arizoni.[8] NASA-in tim je najprije odlučio snimiti vanjske planete iz straha da usmjeravanje kamere prema Suncu neće oštetiti opremu, što će onemogućiti snimanje drugih fotografija. Između 14. februara i 6. juna 1990. Voyager 1 je na Zemlju poslao 60 fotografija.[1][16] Jedna od tih slika prikazala je Zemlju kao blijedoplavu tačku na zrnastoj fotografiji.

Blijedo plava tačka je također prikazana kao dio širokougaone slike Sunca i dijela svemira u kojem su se tada nalazile Zemlja i Venera. Slika je također dopunjena s dvije pravougaone fotografije usredotočene na same planete. Snimljene su s najmračnijim filterom fotoaparata i najkraćom mogućom izloženošću (5 milisekundi) kako bi se izbjeglo zasićenje cijevi za gledanje kamere raspršenom svjetlošću. Iako se sa ruba Voyagerove perspektive Sunce čini malim, i dalje je 8 miliona puta svjetlije od najsjajnije zvijezde na Zemljinom nebu - Siriusa. Zraci oko Sunca su difrakcijski uzorak kalibracione sijalice postavljene ispred širokougaone leće.[9] Slika je sastavljena od 640.000 pojedinačnih piksela.[7] Na fotografiji se Zemlja nalazi usred jednog od zraka raspršene svjetlosti, koji nastaju od slikanja pod malim uglom između Sunca i Zemlje.[1][17][18] Zemlja zauzima manje od jednog piksela (ukupno 0,12). Putem radio signala snimka je vraċena putujući brzinom svetlosti, gotovo 5 sati i 30 minuta da stigne do Zemlje. Detaljna analiza Blijede plave tačke pokazuje da je Voyager 1 također snimio Mjesec, ali je suviše slab da bi se mogao vidjeti bez posebne obrade. Venera je bila u prečniku samo 0,11 piksela. Slabo obojena struktura u oba planetarna okvira rezultat je sunčeve svjetlosti raštrkane u optici.

Saganov osvrtUredi

S ove velike udaljenosti, Zemlja možda i ne izgleda posebno zanimljivo. Ali za nas je drugačija. Ponovno razmislite o toj tački. To je ovdje. To je dom. To smo mi. Na njoj, svi koje ste ikad voljeli, svi koje poznajete, svi za koje ste ikada čuli, svako ljudsko biće koje je bilo, proživjelo je svoje živote. Ukupnost naše radosti i patnje, hiljade uvjerenih religija, ideologija i ekonomskih doktrina, svaki lovac i sakupljač, svaki junak i kukavica, svaki stvaratelj i uništavatelj civilizacija, svaki kralj i podanik, svaki zaljubljeni mladi par, svaka majka i otac, nadobudno dijete, izumitelj i istraživač, svaki učitelj morala, svaki korumpirani političar, svaka "super zvijezda", svaki "vrhovni vođa", svaki svetac i grešnik u historiji naše vrste živio je tu - na trunci prašine u zraci svjetlosti.

Zemlja je jako mala pozornica u prostranoj kosmičkoj areni. Razmislite o rijekama krvi prolivenim od strane svih tih generala i careva da bi u slavi i trijumfu mogli postati trenutačni vladari djelića tačkice. Razmislite o beskrajnim okrutnostima stanovnika jednog ugla ovog piksela nad beznačajno različitim stanovnicima nekog drugog ugla. Kako su česti njihovi nesporazumi, kako su željni ubijati jedni druge, kako je strastvena njihova mržnja. Naši stavovi, naša zamišljena samovažnost, obmana da imamo nekakav povlašten položaj u svemiru, izazvani su od ove blijede svjetlosti. Naša planeta je usamljena mrlja u velikom sveobuhvatnom kosmičkom mraku. U našem mraku, u cijelom ovom prostranstvu, ne postoji naznaka da će nam pomoć doći od drugdje da nas spasi od nas samih.

Zemlja je jedini poznati svijet, za sada, koji ima život. Ne postoji nigdje drugdje, barem ne u bližoj budućnosti, gdje bi naša vrsta mogla migrirati. Posjetiti, da. Naseliti, još ne. Sviđalo nam se ili ne, za sada, Zemlja je ta gdje zauzimamo svoj položaj. Rečeno je da je astronomija iskustvo koje izaziva skromnost i gradi karakter. Vjerovatno ne postoji bolja demonstracija apsurdnosti ljudske taštine od ove udaljene slike našeg sićušnog svijeta. Za mene, naglašava našu odgovornost za obzirnijim međusobnim odnosima te da sačuvamo i pazimo blijedu plavu tačku, jedini dom koji smo ikad poznavali.

|Carl Sagan, isječak iz knjige Blijeda plava tačka: vizija ljudske budućnosti u svemiru.

ReferenceUredi

  1. ^ a b c http://fettss.arc.nasa.gov/collection/details/the-pale-blue-dot/. Nedostaje ili prazan |title= (pomoć)
  2. ^ a b http://nssdc.gsfc.nasa.gov/nmc/masterCatalog.do?sc=1977-084A. Nedostaje ili prazan |title= (pomoć)
  3. ^ a b http://starbrite.jpl.nasa.gov/pds/viewMissionProfile.jsp?MISSION_NAME=VOYAGER. Nedostaje ili prazan |title= (pomoć)
  4. ^ Butrica, Andrew.J (1994.). "Chapter 11". From Engineering Science To Big Science (1. izdanje). New York: Random House. str. 251. ISBN 0-679-43841-6.
  5. ^ http://www.space.com/1280-earthly-view-mars.html. Nedostaje ili prazan |title= (pomoć)
  6. ^ http://pqasb.pqarchiver.com/thestar/access/497286371.html?FMT=ABS&FMTS=ABS:FT&type=current&date=Feb+25%2C+1995&author=Craig+Marley&pub=Waterloo+Region+Record&desc=It%27s+our+dot+%3A+For+Carl+Sagan%2C+planet+Earth+is+just+a+launch+pad+for+human+explorations+of+the+outer+universe&pqatl=google. Nedostaje ili prazan |title= (pomoć)
  7. ^ a b c http://news.google.com/newspapers?id=_upSAAAAIBAJ&sjid=noEDAAAAIBAJ&pg=4800,1930437&dq=pale-blue-dot+-book&hl=en. Nedostaje ili prazan |title= (pomoć)
  8. ^ a b Sagan, 1994., str. 4 - 5
  9. ^ a b http://photojournal.jpl.nasa.gov/catalog/PIA00450. Nedostaje ili prazan |title= (pomoć)
  10. ^ http://www.nasa.gov/mission_pages/voyager/voyager-20100212.html. Nedostaje ili prazan |title= (pomoć)
  11. ^ http://books.google.hr/books?id=WeuEkS360bYC&pg=PA181&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false. Nedostaje ili prazan |title= (pomoć)
  12. ^ http://books.google.hr/books?id=q37Ytybbp1sC&pg=PR21&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false. Nedostaje ili prazan |title= (pomoć)
  13. ^ http://news.google.com/newspapers?id=SAwxAAAAIBAJ&sjid=F-AFAAAAIBAJ&pg=1117,1085673&dq=pale-blue-dot+-book&hl=en. Nedostaje ili prazan |title= (pomoć)
  14. ^ http://history.nasa.gov/Why_We_/printFriendly/Why_We_03pt1.html. Nedostaje ili prazan |title= (pomoć)
  15. ^ http://books.google.hr/books?id=v9VnZYj75DYC&printsec=frontcover&dq=Impossible+Extinction:+Natural+Catastrophes+and+the+Supremacy+of+the+Microbial+World&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false. Nedostaje ili prazan |title= (pomoć)
  16. ^ http://planetary.org/explore/space-topics/earth/pics-of-earth-by-planetary-spacecraft.html. Nedostaje ili prazan |title= (pomoć)
  17. ^ Gonzalez, Guillermo; Richards, Jay Wesley (2004.). The Privileged Planet: How Our Place in the Cosmos is Designed for Discovery. Regnery Publishing. str. X,224, 444. ISBN 0-89526-065-4.
  18. ^ http://visibleearth.nasa.gov/view.php?id=52392. Nedostaje ili prazan |title= (pomoć)