Pacta sunt servanda

Nema pregledanih verzija ove stranice, što znači da možda nije provjereno odgovara li standardima projekta.

Pacta sunt servanda [1] ("sporazumi se moraju održati") je temeljni princip zakona koji smatra da su međunarodni ugovori/sporazumi ili ugovori obavezujući za strane koje su ga sklopile. [2] To je princip pretežno međunarodnog običajnog prava. [3] Prema Hansu Wehbergu, profesoru međunarodnog prava, "mali broj pravila za uređenje društva ima tako dubok moralni i vjerski utjecaj" kao što je ovo pravilo.[4]

U svom najprostijem smislu, načelo se odnosi na privatne ugovore i propisuje da se odredbe, odnosno klauzule ugovora vode kao zakon između dvije ili više ugovornih strana, te prema tome implicira da zanemarivanje njihovih obaveza predstavlja kršenje ugovora. Prvi poznati izraz brokarda nalazi se u spisima kanoniste kardinala Hostiensisa iz 13. stoljeća nove ere, koji su potom objavljeni u 16. stoljeću.[5]

Moderna jurisprudencija

uredi

U jurisdikcijama i građanskog i običajnog prava, princip je povezan sa opštim principom korektnog ponašanja u trgovini, uključujući pretpostavku dobre vjere (Bona fides).[6] Iako većina jurisdikcija u svijetu ima neki oblik dobre vjere u svojim pravnim sistemima, postoji debata o tome kako se ona determiniše i mjeri. [7] Naprimjer, u Sjedinjenim Državama – jurisdikciji common law – podrazumijevana jeobaveza dobre vjere i poštenog poslovanja postoji u svim komercijalnim ugovorima. [8]

Međunarodno pravo

uredi

Pod međunarodnim pravom, "svaki ugovor koji je na snazi je obavezujući za strane i moraju ga izvršavati u dobroj vjeri ." [9] Ovo daje pravo državama potpisnicama Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora (potpisana 23. maja 1969. , stupila na snagu 27. januara 1980.) da zahtijevaju da se obaveze uspostavljene ugovorima poštuju i da računaju na to da će se te obaveze i prava ispoštovati. Ova osnova dobre vjere za ugovore podrazumijeva da se jedna strana u ugovoru ne može pozivati na odredbe svog domaćeg zakona kao opravdanje za nemar prema svojim obaveza određenim u ugovoru o kojem je riječ.

Jedina ograničenja apliciranja principa pacta sunt servanda su imperatorne norme iz opšteg međunarodnog prava, koje se nazivaju " jus cogens ", ili prinudno pravo. Također, pravni princip clausula rebus sic stantibus u međunarodnom običajnom pravu dopušta neizmirivanje obaveza prema ugovoru zbog neizbježne promjene okolnosti.

Vidi takođe

uredi

Izvori

uredi
  1. ^ Latin for "agreements must be kept", Black's Law Dictionary (8th ed. 2004)
  2. ^ Wehberg, Hans (1959). "Pacta Sunt Servanda". American Journal of International Law (jezik: engleski). 53 (4): 775–786. doi:10.2307/2195750. ISSN 0002-9300. JSTOR 2195750.
  3. ^ Kunz, Josef L. (1945). "The Meaning and the Range of the Norm Pacta Sunt Servanda". American Journal of International Law (jezik: engleski). 39 (2): 180–197. doi:10.2307/2192340. ISSN 0002-9300. JSTOR 2192340.
  4. ^ Wehberg, H., 'Pacta Sunt Servanda', The American Journal of International Law 53, no. 4 (1959), accessed 10 February 2022
  5. ^ Hyland, 1994, p. 416
  6. ^ E., Nedzel, Nadia. A Comparative Study of Good Faith, Fair Dealing, and Precontractual Liability. str. 98–99. OCLC 1306381919.
  7. ^ Mackaay, Ejan (2011). "Good Faith in Civil Law Systems – A Legal-Economic Analysis". SSRN Electronic Journal: 157–170. doi:10.2139/ssrn.1998924. ISSN 1556-5068.
  8. ^ Kelly, Catherine (July 26, 2016). "What You Should Know about the Implied Duty of Good Faith and Fair Dealing". The American Bar Association. Arhivirano s originala, April 2, 2022. Pristupljeno June 16, 2022.
  9. ^ Vienna Convention on the Law of Treaties (signed in Vienna, Austria on 23 May 1969 and entered into force on 27 January 1980), Article 26; and Vienna Convention on the Law of Treaties between States and International Organizations or between International Organizations (signed in Vienna on 21 March 1986), Article 26: not yet entered into force.

Vanjski linkovi

uredi