Oskar Danon

bosanskohercegovački i jugoslavenski kompozitor i dirigent (1913-2009)

Oskar Danon (Sarajevo, 7. februar 1913. – Beograd, 18. decembar 2009.)[1] bio je bosanskohercegovački i jugoslavenski kompozitor i dirigent.[2][3]

Oskar Danon za vrijeme probe sa Mariborskim simfonijskim orkestorm 1961. godine.

Rani život i obrazovanje

uredi

Oskar Danon je rođen 1913. godine u jevrejskoj porodici u Sarajevu, gradu koji je tada bio dio Austro-Ugarske. Klavir je učio privatno kod Ljubomira Bajca, a dirigovanjem se počeo baviti u gimnaziji, gdje je vodio Centralni hor srednjoškolske omladine. Povremeno je vodio i horove Hrvatskog kulturnog društva Napredak i Muslimanskog kulturno-prosvjetnog društva Narodna uzdanica. Pohađao je Prvu mušku gimnaziju, gdje je učestvovao u aktivnostima Literarnog kružoka Omladina. Sa Mješovitim horom (u sastavu sa učenicama Ženske gimnazije) preko ljeta nastupao je širom Kraljevine Jugoslavije. U Makarskoj ga je primjetio profesor Praškog konzervatorija i kompozitor František Picha, koji se zainteresirao te došao u Sarajevo insistirajući kod Danonovog oca da ga pusti u Prag na studij muzike. [4][5]

Od 1932. do 1938. na Praškom konzervatoriju je studirao klavir, a zatim dirigovanje u klasi Metoda Doležila (horsko) i Pavela Dedečeka (orkestarsko). Dirigovanje je usavršio kod Vaclava Talicha i Bruna Waltera 1936., a kompoziciju u klasama Jaroslava Krička i Josefa Suka. Na Karlovom univerzitetu studirao je muzikologiju, gdje je 1939. godine stekao doktorat iz estetike muzike. Po završetku studija Danon se vratio u rodno Sarajevo, gdje je započeo svoju karijeru.[5]

Karijera

uredi

Radio je kao dirigent u Sarajevu i nakon Drugog svjetskog rata postaje dirigent i direktor Beogradske opere (1944-1965). Nakon toga je bio glavni dirigent Slovenskog filharmonijskog orkestra u periodu 1970-1974. Bio je i dirigent Beogradske filharmonije, te je s njom nastupao u Jugoslaviji i inostranstvu.

Godine 1955, kao dio projekta Ruske opere, Beogradske nacionane opere i izdavačke kuće Decca Records dirigovao je opere Princ Igor, Aleksandra Borodina, Evgenij Onjegin Petra Iljiča Čajkovskog te Život cara Mihaila Glinke u beogradskom Domu kulture.[6] Sa Kraljevskim filharmonijskim orkestrom u Londonu snimio je djela Bedřicha Smetane, Georga Enescua, Antonín Dvořáka, Igora Stravinskog, Sergeja Prokofjeva, Camille Saint-Saënsa za Suprafon u Čehoslovačkoj. Za izdavačku kuću snima operu Šeherezada Nikolaja Rimskog-Korsakova, balete Orfej i Pulcinella Igora Stravinskog, kao i Somfoniju u d-molu belgijskog kompozitora Césara Francka.

Imao je prvi nastup u Bečkoj državnoj operi 1964. godine gdje je dirigovao operu Kockar Sergeja Prokofjeva u beogradskoj produkciji. a narednih godina je dirigovao opere Don Kihot francuskog kompozitora Jules Masseneta, jednočinku balet Čudesni mandarin Béle Bartóka, opere Karmen Georges Bizeta, Aidu, Rigoletto, La Traviata i Otello Giuseppe Verdija, Leteći Holanđanin Richarda Wagnera, Madama Butterfly Giacomo Puccinija i mnoge druge. Za Verdijevo pozorište u Trstu dirigovao je operu Boris Godunov Modesta Musorgskog i opereta Baronesa Maritza kompozitora Emmericha Kálmána.[3]

Nastavna karijera

uredi

Bio je profesor na Beogradskoj muzičkoj akademiji.

Nagrade i počasti

uredi

Danon je nagrađen Oktobarskom nagradom grada Beograda, te Nagradom AVNOJ-a.

Organizacije

uredi

Bio je član i predsjednik Udruženja muzičkih umjetnika Srbije.

Umro je u Beogradu 18. decembra 2009. godine, u 96. godini života.

Reference

uredi
  1. ^ Preminuo kompozitor i dirigent Oskar Danon, Politika, Pristupljeno 21. 6. 2016.
  2. ^ Munjin, Bojan (22. 3. 2007). "Ovo su društva bez vizije". Feral Tribune (jezik: hrvatski). Pristupljeno 21. 6. 2016.
  3. ^ a b Čavlović, Ivan (2011). Historija muzike u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Muzička akademija u Sarajevu, Institut za muzikologiju. ISBN 9789958689055.
  4. ^ "Sjećanje: Oskar Danon – SARAJEVO". 2015-02-07. Pristupljeno 2025-05-22.
  5. ^ a b Hadžić, Fatima (2018). Muzičke institucije u Sarajevu (1918-1941) : Oblasna muzička škola i Sarajevska filharmonija (1. izdanje izd.). Sarajevo: Muzička akademija, Institut za muzikologiju. str. 174. ISBN 978-9958-689-21-5.
  6. ^ Philip Stuart.