Orfej i Euridika

Orfej i Euridika (opera Christopha Willibalda Glucka) prva je reformistička opera ovog kompozitora. Libreto za operu zasnovan je na starogrčkom mitu o Orfeju, a napisao ga je Ranieri de' Calzabigi. Premijerno je izvedena 5. oktobra 1762. godine u bečkom nacionalnom teatru Burgtheater.

Ilustracija naslovne strane prve edicije nota (1764.).

Iako ova opera ponegdje podsjeća na izvjesne konvencionalnosti ozbiljne opere, Orfej je u historiji njenog razvoja nov po sastavu libreta i čitavom nizu pojedinosti koje ga od dotadašnje prakse ozbiljne opere znatno razlikuju. U ovoj operi prvenstveno privlači pažnju toplina osjećajnosti glavnih lica koja ne prelazi u neprirodnost i izvještačenost, niti u naglost i burnost koji su karakteristični za romantičare, već se kreće u granicama suzdržanosti i dostojanstvenog sklada antičke ljepote. Gluck je u Orfeju napustio svaki izlišni virtuozitet: pjev služi drami i uzdiže se do moćne snage samo onda kada to zatraži logika dramske radnje i pojačana intenzivnost unutrašnjeg života. Hor u Gluckovim operama dobija veliko značenje, pa tako i u Orfeju. Orkestar je mnogo interesantniji i bogatiji nego u italijanskoj ozbiljnoj operi. Posebnu pažnju Gluck je u ovoj operi obratio glumi i izvedbi. Važno je i napomenuti da se u naslovu Orfeja ne nalazi uobičajeni naziv: "opera seria", već: "dramma per musica".

Sadržaj opere

Gaetano Guadagni, prvi Orfej.

Prolog

Nakon uvodne toccate slijedi ritornello za gudače. Pojavljuje se Muzika i pjeva o Orfeju koji je svojom umjetnošću krotio divlje zvijeri i slamao zlo.

1. čin

Zbor nimfa i pastira slavi ljubav i skoro vjenčanje Orfeja i Euridike. Orfej Euridiki pjeva himnu Rosa del ciel - Ružo neba.

2. čin

Ushićen svojom srećom, Orfej pjeva šumi koja je nekad slušala njegove tužaljke. Svečano se raspoloženje mijenja dolaskom glasnice Silvije koja nosi tragičnu vijest: Euridiku je u polju usmrtila zmija. Orfej je očajan i nariče za izgubljenom nevjestom: Tu sei morta - Ti si mrtva. Pastiri pjevaju tužaljku.

3. čin

Odlučan izbaviti Euridiku iz vlasti podzemnih sila, Orfej u pratnji Nade stigne do Hada. Na vratima podzemnoga svijeta Nada ga mora ostaviti: Lasciate ogni speranza voi ch'entrate - Ostavite svaku nadu vi koji ulazite, pjeva Nada citirajući Dantea. Orfej stigne do rijeke Stiks i susretne lađara Harona koji ga odbije prevesti u carstvo mrtvih. Arija Posente spirito - O, moćni duše vrhunac je opere u kojem Orfej nastoji umilostiviti lađara. Tek u drugom pokušaju on pjevom uspavljuje Harona i prelazi rijeku.

4. čin

Kralj podzemnoga svijeta Pluton i njegova žena Persefona čuli su Orfejeve molbe. Persefona se zalaže za Orfeja i Pluton dopušta da se Euridika vrati na zemlju. Ali Orfej je ne smije pogledati. Zbor komentira milost koju čovjek može zadobiti i u Hadu. Orfej pjeva u čast svoje lire: Qual onor di te sia degno - Koja čast ti pripada, moja svemoguća liro. No ubrzo posumnja da ga Euridika doista slijedi. Osvrne se, a ona nestane zauvijek. Zbor komentira kako je Orfej pobijedio Had, ali pobijeđen je od vlastitih strasti.

5. čin

U tračkim poljima Orfej tuguje, a jeka mu odgovara. Odluči da nikad više ne pogleda ženu. Odjednom se ukaže Apolon, njegov božanski otac, koji ga vodi u nebo gdje će opet vidjeti Euridiku u suncu i zvijezdama. U apoteozi zbor prati posljednji Orfejev put.

Reference

• Josip Andreis, Historija muzike, (1960.);
• Članak sadrži i prevedene odlomke iz Wikipedije na engleskom jeziku.