Omer Muhtar

Omer Muhtar
Omer Muhtar
Rođenje	20. august 1861.; Janzur, Ejalet Tripolitanija, Osmanlijsko Carstvo
Smrt	16. septembar 1931 (70 godina); Italijanska Libija

Omer Muhtar (arap.: عمر المختار ) (20. august 1861. – 16. septembar 1931.) poznat pod nadimkom "Pustinjski lav", a među kolonijalnim Italijanima kao "Matari iz Mnife"^[1], bio je libijski revolucionar i imam, koji je u okviru sufijskog reda Sanusa od 1912. organizovao i blizu 20 godina predvodio otpor starosjedilaca u Kirenaici (Istočna Libija) protiv italijanske kolonizacije Libije. Italijani su ga uhvatili i objesili 1931. godine. Učitelj koji je postao general, Omar je bio istaknuta ličnost vjersko-političkog pokreta Sanusi i smatra se nacionalnim herojem Libije i simbolom otpora u arapskom i islamskom svijetu. ^[2]

Rani život

Omer Muhtar je rođen u selu Janzur, istočno od grada Tobruka u istočnoj Kirenaici,Libija. Rano je ostao siroče i bio usvojen od strane šejha Šerifa el Garijanija, političkog i vjerskog vođe u Kirenaici. Prvo obrazovanje je stekao u mektebu, nakon čega je devet godina studirao na senusijskom univerzitetu u gradu El Jaghbub, oazi blizu granice sa Egiptom, koja je bila centar pokreta Sanusija. Godine 1899. zajedno sa ostalim pripadnicima sanusijskog pokreta bio je poslan u Čad kako bi se sa tamošnjim stanovništvom borio brotiv francuske okupatorske kolonijalne vlasti.

Italijanska okupacija Libije

Tokom italijansko-turskog rata, oktobra 1911. godine, italijanski pomorski kontingent se iskrcao na obalama Libije, koja je u to vrijeme bila pod kontrolom Osmanlijskog Carstva. Komandant italijanskih snaga je postavio ultimatum snagama koje su branile Tripoli, predaju ili uništenje grada. Umjesto predaje, preostale osmanlijske snage zajedno sa domaćim vojnicima povukle su se u unutrašnjost, nakon čega su italijani zauzeli grad. Uslijedila je dvodecenijska borba italijanskih okupatora sa pokretom otpora libijskog naroda koga je predvodio Omer Muhtar. ^[3]

Gerilsko ratovanje

Omer Muhtar sa svojim borcima.

Učitelj Kur’ana po profesiji, Omer Muhtar je bio dobro upućen u strategiju i taktiku pustinjskog gerilskog ratovanja. Shvatio je prednosti libijskih boraca na domaćem pustinjskom terenu koji nije odgovarao italijanskim snagama. Snage pod vođstvom Omera Muhtara, taktički mobilne i pokretljive, vršile su uspješne napade na italijanske trupe iz zasjeda prekidajući im lance snadbijevanja i komunikacije. ^[4] U planinskom regionu Ghebel Akhdara italijanski guverner Ernesto Bombelli formirao je snage koje su nanijele nekoliko poraza pokretu otpora u aprilu 1925. nakon čega je Omer Muhtar promijenio svoju taktiku uz pomoć podrške iz Egipta. Između 1927. i 1928. on je potpuno reorganizirao snage sanusija, što mu je donijelo riječi poštovanja od italijanskog generala Teruzzija. Novi guverner Libije od januara 1929. Pietro Badoglio, nakon dugotrajnih pregovora je sklopio sporazum sa Omerom Muhtarom. Sporazum je odbačen krajem oktobra 1929. nakon čega Omer Muhtar počinje ponovnu reorganizaciju i pripremanje libijskih snaga za sukob sa generalom Rodolfom Grazijanijem, italijanskim vojnim komandirom od marta 1930. Masovna ofanziva protiv pokreta otpora izvedena u junu je propala, nakon čega general Graziani uz punu podršku fašističkog rukovodstva pravi plan o preseljenju oko 100.000 stanovnika Kirenaike u koncentracijske logore na obali, u blizini libijsko-egipaske granice, kako bi vojnicima pokreta otpora uskratio svaku pomoć koju su mogli dobijati od domorodačkog stanovništva. U namjeri da presječe svaku moguću pomoć iz vana, general Graziani je naredio da se podigne pojas od nekoliko stotina kilometara bodljikave žice prema granici sa Egiptom. Stanovništvo je usljed mjera prisilnog preseljavanja u koncentracijske logore bilo desetkovano, tako da je populacija u Kirenaici sa 255.000, kolika je bila 1928., spala na 142.000 u 1931. godini. Grazijanijeva akcija je obuhvatala i desetkovanje stočnog fonda, tako da je između 1930. i 1931. godine broj ovaca i koza u Kirenaici sa 270.000 spao na svega 67.000. Akcija je za posljedicu imala veliko slabljenje snaga pokreta otpora usljed nedostatka pojačanja i ofanzivom italijanskih snaga s kopna i iz zraka. Muhtar se uz velike napore nastavio boriti, ali je naposljetku uhvaćen od italijanskih snaga 11. septembra 1931. u zasjedi. ^[5]

Zarobljavanje i pogubljenje

Omer Muhtar prilikom ulaska u sudnicu.

Nakon zarobljavanja, Omer Muhtar izveden je pred vojni sud, koji mu je nakon trodnevnog suđenja 14. septembra 1931. izrekao kaznu pogubljenja vješanjem. Na pitanje da li bi na kraju imao šta reći, Omer Muhtar je citirao Kur’anski ajet:

“Svi smo mi Allahovi i svi ćemo se Allahu vratiti”

. U nadi da će pokret otpora libijskog naroda protiv kolonijalne okupacije njihove zemlje prestati njegovom smrću, Italijani su Omera Muhtara javno smakli 16. septembra 1931. pred njegovom sljedbenicima u koncentracionom logoru u Suluku. ^[6]

Naslijeđe

Jedno od najznačajnijih literarnih djela koje opisuje stanje u okupiranoj Libiji i borbu domaćeg stanovništva pod vođstvom Omera Muhtara protiv italijanske okupacije izašlo je iz pera danskog novinara i publiciste Knuda Holmboa. Djelo pod nazivom "Desert encounter", (u bosanskom izdanju "U susret Omeru Muhtaru", sa prijevodom dr. Enesa Karića).

Otpor Omera Muhtara i njegovih snaga kao i njegove zadnje godine života predstavljeni su u filmu "Lion of the desert" ("Pustinjski lav") iz 1981. godine u kojem glavnu ulogu igra Anthony Queen.

Prilikom službene posjete Rimu 2009. Muammar el-Gaddafi je na svojim grudima nosio sliku Omera Muhtara.

Lik Omera Muhtara nalazi se na libijskoj novčanici od deset dinara.

Reference

^ Mnifa is "a generic name for many groups of 'Clients of the Fee' (Marabtin al-sadqan)."A Libyan arab tribe. These are client tribes having no sacred associations and are known as Marabtin al-sadqan because they pay sadaqa, a fee paid to a free tribe for protection. Peters, Emrys L. (1998) "Divine goodness: the concept of Baraka as used by the Bedouin of Cyrenaica", page 104, In Shah, A. M.; Baviskar, Baburao Shravan and Ramaswamy, E. A. (editors) (1998) Social Structure and Change: Religion and Kinship (Volume 5 of Social Structure and Change) Sage Publications, Thousand Oaks, California, ISBN 0-7619-9255-3; Sage Publications, New Delhi, India, ISBN 81-7036-713-1
^ Dan Jones; Marina Amaral (2018). The Colour of Time: A New History of the World, 1850-1960. str. 241.
^ Vandervort, Bruce (1998). Wars Of Imperial Conquest In Africa, 1830-1914. London: Routledge. str. 261. doi:10.4324/9780203005934. ISBN 978-1-135-36465-6.
^ Libya profile - Timeline, BBC News Asia, 1 November 2011
^ Rodolfo Graziani, "Cirenaica Pacificata" pg.265
^ Domenico Quirico (2002). Lo squadrone bianco. Milan: Edizioni Mondadori Le Scie. str. 313.

Vanjski linkovi

[1] Mnifa is "a generic name for many groups of 'Clients of the Fee' (Marabtin al-sadqan)."A Libyan arab tribe. These are client tribes having no sacred associations and are known as Marabtin al-sadqan because they pay sadaqa, a fee paid to a free tribe for protection. Peters, Emrys L. (1998) "Divine goodness: the concept of Baraka as used by the Bedouin of Cyrenaica", page 104, In Shah, A. M.; Baviskar, Baburao Shravan and Ramaswamy, E. A. (editors) (1998) Social Structure and Change: Religion and Kinship (Volume 5 of Social Structure and Change) Sage Publications, Thousand Oaks, California, ISBN 0-7619-9255-3; Sage Publications, New Delhi, India, ISBN 81-7036-713-1

[2] Dan Jones; Marina Amaral (2018). The Colour of Time: A New History of the World, 1850-1960. str. 241.

[Vandervort-3] Vandervort, Bruce (1998). Wars Of Imperial Conquest In Africa, 1830-1914. London: Routledge. str. 261. doi:10.4324/9780203005934. ISBN 978-1-135-36465-6.

[4] Libya profile - Timeline, BBC News Asia, 1 November 2011

[grazaniaboutmukhtar-5] Rodolfo Graziani, "Cirenaica Pacificata" pg.265

[6] Domenico Quirico (2002). Lo squadrone bianco. Milan: Edizioni Mondadori Le Scie. str. 313.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

Omer Muhtar

Rođenje	(1861-08-20) 20. august 1861. Janzur, Ejalet Tripolitanija, Osmanlijsko Carstvo
Smrt	16. septembar 1931(1931-09-16) (70 godina) Italijanska Libija