Olga Ripakova
Olga Sergejevna Ripakova (rođ. Aleksejeva) nekadašnja je kazahstanska atletičarka. Počela je kao sedmobojka da bi se kasnije prebacila prvo na skok u dalj, a zatim i na troskok, nakon 2007.
Karijera
urediPočeci: Višeboji i prelazak na horizontalne skokove
urediPrvi juniorski nastup na svjetskom nivou imala je sa 16 godina, završivši na 11. mjestu u kvalifikacijama za skok u dalj na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2000. Bila je uspješnija u sedmoboju: završila je četvrta na Svjetskom kadetskom prvenstvu 2001. i osvojila srebro na Svjetskom juniorskom prvenstvu sljedeće godine iza Caroline Klüft, tadašnje zvijezde u usponu. Te godine postala je i prvakinja Kazahstana u sedmoboju.[1] Ustrajala je u višebojima i počela se takmičiti na međunarodnom nivou, završivši peta s najboljim ličnim rezultatom sezone na Multistarsu 2003,[2] a postala je dvoranska prvakinja Kazahstana u petoboju 2004.[1]
Prvi seniorski nastup na velikim takmičenjima imala je u septembru 2005. u skoku u dalj na Azijskom prvenstvu u Incheonu, završivši na četvrtom mjestu. Dva mjeseca kasnije osvojila je svoje prvo zlato, popevši se na vrh postolja u petoboju na Azijskim dvoranskim igrama. Nastavljajući s petobojem, osvojila je zlato na Azijskom dvoranskom prvenstvu 2006, postavivši rekord Azije i Azijskih dvoranskih prvenstava od 4582 boda. Dospjevši prvi put na svjetsku dvoransku pozornicu, učestvovala je na Svjetskom prvenstvu 2006, ali se nije dalje popravila i zauzela je sedmo mjesto sa 4368 bodova.
Predstavljala je Aziju prvi put na Svjetskom kupu 2006, ali je u skoku u dalj uspjela skočiti samo 6,21 m, završivši na osmom mjestu. No, u sljedećim sedmicama ostvarila je napredak, skočivši 6,63 m (novi lični rekord) za drugo mjesto na Šarenom mitingu u Daeguu.[3] Na Azijskim igrama 2006. pomjerila je svoje granice u sedmoboju osvojivši zlatnu medalju s 5955 bodova, a zatim je učestvovala i u skoku u dalj,[4] osvojivši bronzu samo dan nakon završetka sedmoboja.[5]
Brzi niz velikih takmičenja definisao je njenu sezonu 2007. Počela je tako što je osvojila dva zlata u horizontalnim skokovima na Azijskom prvenstvu 2007. u julu, što je uključivalo rekord prvenstava i državni rekord od 14,69 m u troskoku.[6] Sljedećeg mjeseca na Univerzijadi donijela je svojoj zemlji prvu atletsku zlatnu medalju na takmičenju s ličnim rekordom od 6,85 m u skoku u dalj.[7]
Tri sedmice kasnije učestvovala je na svom prvom Svjetskom prvenstvu. Odlučila se takmičiti u troskoku i u kvalifikacijama je bila četvrta. Međutim, nije mogla ponoviti takvu formu u finalu i završila je 11. Namjeravala je završiti godinu nastupom na Azijskim dvoranskim igrama, ali se povukla iz takmičenja.
Svjetska dvoranska i olimpijska viceprvakinja (2008)
urediSezonu 2008. počela je novim uspjehom u dvorani: osvojila je svoje drugo zlato i postavila svoj drugi rekord prvenstava na Azijskom prvenstvu, ovog puta u troskoku (14,23 m). Ubrzo je uslijedilo Svjetsko prvenstvo. Iako je sa 14,58 m postavila novi azijski dvoranski rekord, to nije bilo dovoljno da nadmaši Mariju Šestak, koja je osvojila bronzanu medalju.[8] Slične mješovite rezultate ostvarila je na ljeto u Pekingu, kada je prvi put predstavljala Kazahstan na Olimpijskim igrama. Učestvovala je u oba takmičenja u horizontalnim skokovima i zabilježila novi azijski rekord od 15,11 m u troskoku. Uprkos tome, ostala je desetak centimetara iza bronzane Hrysopiyi Devetzi. Olimpijske nastupe okončala je lošim izdanjem u kvalifikacijama u skoku u dalj, ne plasiravši se u finale. No, 11 godina kasnije, na njen rođendan, uručena joj je srebrna medalja u troskoku nakon naknadne diskvalifikacije Devetzi i Tatjane Lebedjeve, čiji su uzorci krvi iz 2007. i 2008. bili pozitivni na zabranjene supstance na ponovljenim testiranjima 2016. i 2017.[9][10]
Sljedeće godine nastupila je na svom drugom svjetskom prvenstvu, ali nije mogla bolje od desetog mjesta u troskoku s 13,91 m. Unatoč ovom skromnom nastupu na svjetskoj sceni, ostala je dominantna na kontinentalnom nivou osvojivši zlatne medalje i u skoku u dalj i u troskoku na Azijskim dvoranskim igrama (postavivši dva rekorda Igara i pomogavši Kazahstanu da završi na vrhu tabele osvajača atletskih medalja).[11] Na svom posljednjem prvenstvu te godine odbranila je titulu u troskoku na Azijskom prvenstvu (14,53 m), pobijedivši Xu Tingting i Irinu Litvinjenko.
Svjetska dvoranska prvakinja s 15,25 m (2010)
urediPočetkom 2010. postala je državna dvoranska prvakinja u skoku u dalj i troskoku,[1] a na Svjetskom dvoranskom prvenstvu odlučila se takmičiti u troskoku. U finalu je kompletirala niz ličnih rekorda, boreći se protiv braniteljice titule Yargelis Savigne za zlatnu medalju. Osiguravši prvo mjesto u četvrtoj seriji sa 14,93 m i oslobođena pritiska, u posljednjoj seriji dosegnula je novi nivo skočivši 15,14 m, što ju je dovelo na treće mjesto svih vremena u dvorani nakon bivših svjetskih prvakinja Ashie Hansen i Lebedjeve.[12] Iste sezone pobijedila je na dva mitinga Dijamantne lige: u Šangaju i u finalu u Briselu. Na kraju je u ukupnom poretku imala jednak broj bodova kao Savigne, ali Kubanka je sakupila više pobjeda (četiri), pa je Ripakova ostala druga.[13]
Izabrana je u azijsko-pacifički tim za Kontinentalni kup, održan u Splitu 2010, gdje je ostvarila najbolji rezultat godine – 15,25 m,[14] nadmašivši za 16 cm troskok Savigne iz Monaka pet sedmica prije, čime je dospjela na sedmo mjesto svih vremena.[15]
Na mitingu u Londonu početkom augusta 2011. povrijedila je nogu i morala je prekinuti s treninzima. Ipak, uspjela se vratiti na vrijeme za Svjetsko prvenstvo u Daeguu krajem tog mjeseca, odakle se vratila sa srebrom zahvaljujući troskoku od 14,89 m u petoj seriji, ostavši samo 5 cm iza Ukrajinke Olhe Saladuhe.[16] U tom troskoku odrazila se 15 cm od daske, zbog čega je ostala bez zlatne medalje. Također je ponovo bila druga u ukupnom poretku Dijamantne lige.[17]
Olimpijsko zlato (2012)
urediIako je tokom zimske sezone imala povredu leđa, osvojila je srebrnu medalju na Svjetskom dvoranskom prvenstvu 2012. u Istanbulu. Sa 14,63 m nije uspjela odbraniti titulu iz Dohe 2010, ostavši iza naturalizovane 40-godišnje Britanke Yamilé Aldame za 19 cm. Ljetnu sezonu otvorila je pobjedom na mitingu u Dohi sa 14,33 m. Sezonu je završila kao prva u generalnom poretku Dijamantne lige s 24 boda, ponajviše zahvaljujući pobjedama u Dohi, New Yorku, Lozani i Bruxellesu.
Na Olimpijske igre u Londonu došla je kao velika favoritkinja. Ta je očekivanja i opravdala osvojivši zlato u troskoku sa 14,98 m ispred Kolumbijke Caterine Ibargüen i Saladuhe, tadašnje aktuelne svjetske prvakinje.[18] Osim što je postala prva kazahstanska olimpijska pobjednica u toj disciplini, također je svojoj zemlji donijela prvu zlatnu medalju u atletici nakon pobjede Olge Šišigine na 100 m s preponama u Sydneyju 2000.[19]
Povratak (2014) i bronza na SP u Pekingu (2015)
urediNastavila je s treninzima u oktobru, ali je mjesec i po kasnije morala prekinuti zbog trudnoće. Zbog toga je u maju 2013. objavila da će tu sezonu pauzirati. Na stazu se vratila 24. augusta 2014. na mitingu Dijamantne lige u Birminghamu, osvojivši drugo mjesto sa 14,37 m. Učestvovala je na Azijskim igrama u Incheonu krajem godine i odbranila titulu iz 2010. zahvaljujući troskoku od 14,32 m.
Daleko od forme iz 2012, na Svjetsko prvenstvo u Pekingu stigla je sa šestim rezultatom sezone u svijetu (14,48 m). Lahko prošavši kvalifikacije sa 14,33 m, u finalu je osvojila bronzanu medalju troskokom od 14,77 m, i to u posljednjoj seriji.[20] Nadmašile su je Ibargüen (14,90 m) i Izraelka Hana Knjazjeva-Minjenko (14,78 m). Na završnom mitingu Dijamantne lige, Memorijalu Van Damme u Bruxellesu, bila je peta sa 14,26 m, ali je završila na drugom mjestu u ukupnom poretku, iza Ibargüen.
Treća olimpijska medalja (2016)
urediU prvom nastupu u sezoni 2016, na mitingu Dijamantne lige u Dohi, ostvarila je normu za Olimpijske igre u Rio de Janeiru sa 14,61 m, ali je ipak zauzela treće mjesto (iza Ibargüen i Yulimar Rojas).[21] Dana 2. juna bila je druga na mitingu u Rimu (14,51 m), ponovo iza Ibargüen.[22] Tri dana kasnije revanširala se Kolumbijki u Birminghamu sa 14,61 m, prekinuvši njenu seriju od 34 uzastopne pobjede.[23]
Na Olimpijskim igrama u Brazilu branila je titulu. U prvoj seriji skočila je 14,73 m i preuzela vodstvo. No, kasnije su je nadmašile Ibargüen i Rojas sa 15,17 m, odnosno 14,98 m. Ripakova se do kraja popravila samo za centimetar, tako da nije odbranila zlato, ali je osvojila drugu uzastopnu olimpijsku medalju, bronzu.[24] Razočaranoj, ali i odlučnoj da bude bolja na 2020. u Tokiju,[25] ipak joj je čestitao predsjednik Nursultan Nazarbajev, koji ju je nazvao "majkom heroinom".[26]
Dana 9. septembra bila je druga na Memorijalu Van Damme sa 14,41 m iza Ibargüen i tako još jednom osigurala drugo mjesto u generalnom poretku Dijamantne lige.[27]
Nova svjetska medalja (2017)
urediNa Atletskom kupu Kazahstana 14. maja 2017. postavila je najbolji rezultat godine u svijetu sa 14,45 m,[28] ali ga je samo tri dana kasnije nadmašila Rojas sa 14,67 m. U Rabatu je sredinom jula postigla 14,20 m,[29] a zatim 14,12 m u Monaku.[30]
Na Svjetskom prvenstvu u Londonu u kvalifikacijama je ostvarila najbolji troskok – 14,57 m.[31] U finalu, kao i u Pekingu 2015. i na Olimpijskim igrama prethodne godine, osvojila je bronzu sa 14,77 m, iza Rojas i Ibargüen. To joj je bila treća medalja sa svjetskih prvenstava.[32]
Pola mjeseca kasnije, na mitingu u Zürichu, završnom takmičenju Dijamantne lige i u novom formatu, u kojem pobjednik završnog mitinga osvaja trofej, osvojila je titulu pobijedivši sa 14,55 m ispred svjetske prvakinje Rojas i četverostruke braniteljice titule Ibargüen. To joj je bila druga ukupna pobjeda nakon 2012.[33]
Na kraju sezone osvojila je dvostruku krunu na Azijskim dvoranskim igrama, gdje je skočila 6,43 m[34] i 14,32 m,[35] što joj je drugi takav uspjeh nakon 2009.[35]
Treća uzastopna azijska titula (2018)
urediPropustivši zimsku sezonu kako bi se fokusirala na svoj cilj za ovu godinu, Azijske igre, otišla je na pripreme u Tajland u februaru,[36] a zatim u Tursku u maju.[37] U prvom ljetnom nastupu, na Bislett igrama u Oslu 7. juna, završila je tek na šestom mjestu sa skromnih 14,12 m,[38] dok je 30. juna bila osma na Pariskom mitingu sa 14,25 m.[39]
Na Azijskim igrama u Jakarti 30. augusta ušla je u historiju osvojivši treću uzastopnu titulu u troskoku: s već osiguranom zlatnom medaljom, zahvaljujući rezultatu 14,00 m u prvoj seriji, popravila je svoj najbolji rezultat sezone na 14,26 m u posljednjoj. Tako je osvojila svoju šestu medalju u karijeri na Azijskim igrama.[40]
Nositeljica zastave na OI 2020.
urediPrvobitno prijavljena za Azijsko prvenstvo 2019. u Dohi, odustala je od učešća nekoliko dana kasnije zbog povrede. Na stazu se vratila 30. juna, a olimpijsku normu ostvarila je rezultatom 14,37 m.[41]
Povreda ju je, međutim, spriječila da postiže bolje rezultate tokom cijele sezone: na Svjetskom prvenstvu 2019, također u glavnom gradu Katara, za plasman u finale nedostajala su joj tri centimetra; zauzela je 13. mjesto u kvalifikacijama sa 14,09 m. Osvajačica medalja na svim velikim prvenstvima od 2015, prvi put od debija u disciplini 2007. nije se uspjela plasirati u finale nekog velikog takmičenja.
Tri sedmice kasnije osvojila je zlatnu medalju na Svjetskim vojnim igrama u Wuhanu s rezultatom 14,19 m.
S bokserom Kamšibekom Kunkabajevom izabrana je da bude nositeljica zastave Kazahstana na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara 2020. u Tokiju.[42] Tokom tih Igara, četvrtih u karijeri, bila je daleko od svog nivoa i eliminisana je u kvalifikacijama, završivši na 24. mjestu s 13,69 m.
Povlačenje (2023)
urediDaleko od staza u 2022, po završetku Azijskog dvoranskog prvenstva u Astani 12. februara 2023. objavila je da završava karijeru.[43]
Lični život
urediDiplomirala je na Kazahstanskoj akademiji za sport i turizam kao atletska trenerica. Od 2003. u braku je s Denisom Ripakovom, njenim trenerom i bivšim državnim dvoranskim rekorderom na 400 m. Imaju kćer Anastasiju (2004), skakačicu u dalj, koja je učestvovala na svjetskim i azijskim prvenstvima, i sina Kirila (2013). Žive u Almatiju, gdje su se i upoznali.
Otac joj je bio desetobojac.[25] Govori ruski i engleski jezik.[44]
Priznanja i nagrade
urediVrlo je poznata u svojoj zemlji i članica je Kazahstanskog atletskog saveza. U njenom rodnom gradu Öskemenu (ruski: Ust-Kamenogorsk) izgrađen je sportski kompleks u njenu čast, Arena "Olga Ripakova".
Poštanske marke s njenim likom puštene su u promet u Kazahstanu 2013, u čast njene pobjede na Olimpijskim igrama prethodne godine.
Godine 2017. bila je rangirana na sedmo mjesto među najvećim poslovnim i sportskim zvijezdama u Kazahstanu, u izboru kazahstanskog izdanja magazina Forbes.[45]
Rezultati na velikim takmičenjima
urediGodina | Takmičenje | Lokacija | Plasman | Disciplina | Rezultat |
---|---|---|---|---|---|
2000. | Svjetsko juniorsko prvenstvo | Santiago de Chile | 23. (kv) | Skok u dalj | 5,63 m (+0,1 m/s) |
2001. | Svjetsko kadetsko prvenstvo | Debrecen | 4. | Sedmoboj | 5198 bodova |
2002. | Svjetsko juniorsko prvenstvo | Kingston | 2. | Sedmoboj | 5727 bodova |
2003. | Univerzijada | Daegu | 8. | Sedmoboj | 5690 bodova |
2005. | Univerzijada | İzmir | 14. (kv) | Skok u dalj | 6,11 m |
Azijsko prvenstvo | Incheon | 4. | Skok u dalj | 6,50 m | |
Azijske dvoranske igre | Bangkok | 1. | Petoboj | 3954 boda | |
2006. | Azijsko dvoransko prvenstvo | Pattaya | 1. | Petoboj | 4582 boda |
Svjetsko dvoransko prvenstvo | Moskva | 7. | Petoboj | 4368 bodova | |
Svjetski kup | Atina | 8. | Skok u dalj | 6,21 m[46] | |
Azijske igre | Doha | 3. | Skok u dalj | 6,49 m | |
1. | Sedmoboj | 5955 bodova | |||
2007. | Azijsko prvenstvo | Amman | 1. | Skok u dalj | 6,66 m (v) |
1. | Troskok | 14,69 m (CR) | |||
Univerzijada | Bangkok | 1. | Skok u dalj | 6,85 m (PB) | |
Svjetsko prvenstvo | Osaka | 10. | Troskok | 14,32 m | |
2008. | Azijsko dvoransko prvenstvo | Doha | 1. | Troskok | 14,23 m |
Svjetsko dvoransko prvenstvo | Valencia | 3. | Troskok | 14,58 m | |
Olimpijske igre | Peking | 29. (kv) | Skok u dalj | 6,30 m | |
2. | Troskok | 15,11 m | |||
2009. | Svjetsko prvenstvo | Berlin | 11. | Troskok | 13,91 m |
Azijske dvoranske igre | Hanoi | 1. | Skok u dalj | 6,58 m | |
1. | Troskok | 14,40 m | |||
Azijsko prvenstvo | Guangzhou | 1. | Troskok | 14,53 m | |
2010. | Svjetsko dvoransko prvenstvo | Doha | 1. | Troskok | 15,14 m (AR) |
Kontinentalni kup | Split | 1. | Troskok | 15,25 m[47] (AR, CR) | |
Azijske igre | Guangzhou | 2. | Skok u dalj | 6,50 m | |
1. | Troskok | 14,78 m | |||
2011. | Svjetsko prvenstvo | Daegu | 2. | Troskok | 14,89 m |
2012. | Svjetsko dvoransko prvenstvo | Istanbul | 2. | Troskok | 14,63 m |
Olimpijske igre | London | 1. | Troskok | 14,98 m | |
Dijamantna liga | 1. | Troskok | detalji | ||
2014. | Azijske igre | Incheon | 1. | Troskok | 14,32 m |
2015. | Svjetsko prvenstvo | Peking | 3. | Troskok | 14,77 m |
2016. | Azijsko dvoransko prvenstvo | Doha | 3. | Skok u dalj | 6,22 m |
1. | Troskok | 14,32 m | |||
Olimpijske igre | Rio de Janeiro | 3. | Troskok | 14,74 m | |
2017. | Svjetsko prvenstvo | London | 3. | Troskok | 14,77 m |
Azijske dvoranske igre | Aşgabat | 1. | Skok u dalj | 6,43 m | |
1. | Troskok | 14,32 m | |||
Dijamantna liga | 1. | Troskok | detalji | ||
2018. | Azijske igre | Jakarta | 1. | Troskok | 14,26 m |
2019. | Svjetsko prvenstvo | Doha | 13. (kv) | Troskok | 14,09 m |
2021. | Olimpijske igre | Tokio | 24. (kv) | Troskok | 13,69 m |
Lični rekordi
urediDisciplina | Rezultat | Lokacija | Datum | |
---|---|---|---|---|
Skok u dalj | Vani | 6,85 m | Bangkok | 10. 8. 2007. |
Dvorana | 6,58 m | Hanoi | 2. 11. 2009. | |
Troskok | Vani | 15,25 m AR | Split | 4. 9. 2010. |
Dvorana | 15,14 m AR | Doha | 13. 3. 2010. | |
Sedmoboj | Vani | 6113 bodova | Almati | 2006. |
Petoboj | Dvorana | 4582 boda AR | Pattaya | 10. 2. 2006. |
Reference
uredi- ^ a b c "Olga Ripakova – biografija" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 16. 3. 2010.
- ^ "Multistars 2003". multistars.it (jezik: engleski). Pristupljeno 16. 3. 2010.
- ^ Mirko Jalava; Chris Turner (29. 9. 2006). "UPDATED – Spearmon blasts to 19.65 in Daegu to become the third quickest 200m runner all-time" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 16. 3. 2010.
- ^ Elshadai Negash (9. 12. 2006). "Jamal on course for double, while track debutant takes 10,000m title – Asian Games, Day Three" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 16. 3. 2010.
- ^ Elshadai Negash (10. 12. 2006). "Ramzi and Simpson defeated in Doha – Asian Games, Day Four" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 16. 3. 2010.
- ^ "Asian Championships Review – China's "B" team prevails" (jezik: engleski). IAAF. 31. 7. 2007. Pristupljeno 16. 3. 2010.
- ^ Javier Clavelo Robinson (11. 8. 2007). "Rypakova leaps 6.85m – World University Games day 2" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 16. 3. 2010.
- ^ Chris Turner (8. 3. 2008). "Savigne secures last round gold with 15.05m" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 16. 3. 2010.
- ^ George Georgakopoulos (28. 9. 2016). "Triple-jumper Devetzi stripped of her 2008 Olympic bronze". eKathimerini.com (jezik: engleski). Pristupljeno 10. 11. 2024.
- ^ "IOC sanctions two athletes for failing anti-doping test at Beijing 2008" (jezik: engleski). 25. 1. 2017. Pristupljeno 10. 11. 2024.
- ^ Bob Ramsak; Ram. Murali Krishnan (2. 11. 2009). "Andreyev's 5.60m vault the highlight as Asian Indoor Games conclude in Hanoi" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 16. 3. 2010.
- ^ Bob Ramsak (13. 3. 2010). "Event Report – Women's Triple Jump Final" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 16. 3. 2010.
- ^ "Poredak u troskoku u Dijamantnoj ligi 2010". diamondleague.com (jezik: engleski). 27. 8. 2010.
- ^ "MPM pour Rypakova". eurosport.fr (jezik: francuski). 4. 9. 2010.
- ^ "Triple jump All Time". iaaf.org (jezik: engleski). Pristupljeno 5. 9. 2010.
- ^ "Rezultati ženskog troskoka na SP 2011" (PDF). daegu2011.iaaf.org (jezik: engleski). 1. 9. 2011. Arhivirano s originala (PDF), 3. 12. 2011. Pristupljeno 5. 11. 2011.
- ^ "Dijamantna liga 2011: ukupni poredak u ženskom troskoku". iaaf.org (jezik: engleski). Pristupljeno 5. 11. 2011.
- ^ "De l'or pour Rypakova". L'Équipe (jezik: francuski). 5. 8. 2012. Pristupljeno 29. 10. 2017.
- ^ "IAAF: Beijing near-miss leads to London triumph for Rypakova". iaaf.org (jezik: engleski). Pristupljeno 29. 10. 2017.
- ^ "Championnats du monde : Caterine Ibarguen garde son titre au triple saut". L'Équipe (jezik: francuski). 24. 8. 2015. Pristupljeno 21. 11. 2023.
- ^ "Ibarguen and Rojas triple jump duel provides Doha highlight" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 4. 6. 2016.
- ^ "Ibarguen extends her winning streak to 34 in Rome". IAAF. Pristupljeno 4. 6. 2016.
- ^ "Le triple saut du meeting de Birmingham pour Olga Rypakova". L'Equipe (jezik: francuski). Pristupljeno 5. 6. 2016.
- ^ "Catherine Ibargüen ouvre le compteur de la Colombie au triple saut!" (jezik: francuski). 14. 8. 2016. Pristupljeno 20. 8. 2016.
- ^ a b "Doping scandal affected atmosphere at Rio Olympics – Olga Rypakova". inform.kz (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 2. 2018.
- ^ "Nazarbayev named Olga Rypakova mother-heroine". inform.kz (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 2. 2018.
- ^ "Meeting de Bruxelles : Caterine Ibarguen remporte le triple-saut". L'Equipe (jezik: francuski). Pristupljeno 10. 9. 2016.
- ^ "Mondo: Coleman, un giorno da leone". piemonte.fidal.it (jezik: engleski). 15. 5. 2017. Pristupljeno 18. 5. 2017.
- ^ "Caterine Ibargüen ganó el salto triple en la Liga de Diamante de Rabat". El Tiempo (jezik: španski). 15. 7. 2017. Pristupljeno 2. 8. 2017.
- ^ "Triple Jump Result – Herculis" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 2. 8. 2017.
- ^ "The Latest: Ibarguen, Rypakova qualify in triple jump". Star Tribune (jezik: engleski). 5. 8. 2017. Pristupljeno 5. 8. 2017.
- ^ "La Vénézuélienne Yulimar Rojas s'empare du titre au triple saut" (jezik: francuski). Eurosport. 7. 8. 2017. Pristupljeno 8. 8. 2017.
- ^ "IAAF: Jebet threatens world steeplechase record in Zurich" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 25. 8. 2017.
- ^ "Kazakhs off to strong start at Asian Indoor Games in Ashgabat" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 23. 9. 2017..
- ^ a b "Rypakova secures Asian Indoor Games jumps double in Ashgabat" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 23. 9. 2017.
- ^ "Olga Rypakova and Varvara Nazarova are going to the training camp in Bangkok on February 14th". altayproteam.kz (jezik: ruski). 12. 2. 2018. Pristupljeno 3. 6. 2018.
- ^ "Diamond League in Shanghai". altayproteam.kz (jezik: engleski). 9. 5. 2018. Pristupljeno 3. 6. 2018.
- ^ "Caterine Ibargüen ganó la parada de la Liga Diamante en Oslo". ElEspectador.com (jezik: španski). 7. 6. 2018. Pristupljeno 18. 6. 2018.
- ^ "Caterine Ibargüen, reina en París". LaPatria.com (jezik: španski). 30. 6. 2018. Pristupljeno 2. 7. 2018.
- ^ "Asian Games ends on a high as Qatari quartet breaks long-standing Asian 4x400m record" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 31. 8. 2018.
- ^ "Ольга Рыпакова выполнила квалификационный норматив на Олимпиаду". Zakon.kz (jezik: ruski). 30. 6. 2019. Pristupljeno 4. 7. 2019.
- ^ "NOC Kazakhstan announced its Olympic team Flag bearers at Tokyo". olympic.kz (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 2. 2023.
- ^ "Olympic champion Olga Rypakova ends career". inform.kz (jezik: engleski). 13. 2. 2023.
- ^ "RYPAKOVA Olga". Asian Games 2018 (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 8. 2018.
- ^ "Olga Rypakova is represented in the ranking of Forbes Kazakhstan "20 stars of show business and sport"". altayproteam (jezik: engleski). 7. 12. 2017.
- ^ Predstavljala Aziju.
- ^ Predstavljala Aziju-Pacifik.
Vanjski linkovi
urediPrethodi: | Nositeljica zastave Kazahstana: Tokio 2020. |
Slijedi: |
Ruslan Žaparov | Olga Safronova Aslanbek Šimbergenov |