Kičma
Kičma (latinski: columna vertebralis) je koštani stub izgrađen od pršljenova. Postavljena je u srednjoj liniji zadnje strane vrata i trupa i čini osnovu čitavog skeleta. Zahvaljujući tome, kičma ima statičku, mehaničku i zaštitnu ulogu. Prostire se od baze lobanje do trtične kosti. Unutar kičemenog stuba se nalazi kanal u kome je smještena kičmena moždina sa odgovarajućim omotačima i korjenovima kičmenih živaca.
| Kičma – Kičmeni stub (Columna vertebralis) | |
|---|---|
 | |
 Kičmeni stub koze | |
| Anatomska terminologija |
Kod ljudi kičma posjeduje 33-34 pršljena: 7 vratnih, 12 grudnih, 5 slabinskih, 5 krstačnih i 4-5 trtičnih (repnih) pršljenova (srasli u trtičnu kost).[1]
Pregled
urediKičma je pokretljivi koštani stubu koji obilježavajuća karakteristika kičmenjaka. Sastavljena je od pršljenova od kralježaka koji su međusobno spojeni zglobovima i ligamentima. Evoluirala je od notohorde (chorda dorsalis), koja se javlja i tokom embrionskom razvoju svih kičmenjako, osim primitivnih Chordatas.
Kičma Vertebrata se općenito nalazi leđno, u manje ili više horizontalnom položaju, a sastoji se od 7 vratnih, 13-18 leđnih, 5-6 slabinskih, 4-5 (sraslih) krstačnih i 10, 20 ili 25 repnih pršljenova. Kod čovjeka, kičma ima 33-34 pršljena: 7 vratnih, 12 grudnih, 5 slabinskih, 5 (sraslih) krstačnih (os sacrum) i 4-5 trtičnih, sraslih u trtičnu kost (os coccygis). Od glave prema karlici, prešljenovi su sve krupniji i jači jer podnose sve veći teret, koji se , preko karlice prenosi na noge. Vratno i slabinsko područje kičme su blago povijeni, sa lučnim dijelom prema naprijed (fiziološka lordoza), a u grudnom i krstačnom prema nazad (fiziološka kifoza). Ovakav (sigmoidni) oblik kičme je posljedica prilagodbi na bipedalizam, odnosno uspravni hod i držanje. Tako oblikovana kičma ima svojstva svojevrsne opruge jer omogućava amortizaciju pokreta i skokova, odnosno zaštitu moždanih opni od pritiska na izbočine dna lobanje
Vratni, grudni i slabinski pršljenovi su međusobno spojeni hrskavično-vezivnim (međupršljenskim) diskovima, koji omogućavaju međusobne pokrete susjednih pršljenova i dodatno djeluju kao amortizeri, koji ublažavaju osovinska opterećenja i udarce na kičmu.
Kičmeni pršljenovi (vertebrae) su kosti nepravilnog oblika, koji uključuju valjkasto tijelo (corpus vertebrae) i nastavake. Leđni nastavci grade luk (arcus) koji okružuje kičmeni otvor (foramen). Otvori okomito jedan ispod drugih, duž kičme, oblikujujući kičmeni kanal (canalis vertebralis), u kojem je kičmena moždina. Na taj način ona je dobro zaštićena, kao i živčani korijnovi koji iz nje izlaze. Drugi nastavci kičmenih pršljenova služe kao hvatišta mišića i ligamenata, a imaju i zglobne ploče za međupršljenske zglobove, od kojiz zavise smjer i opseg pokreta među susjednim pršljenovima, a grudnio pršljenovi usto imaju i zglobne plohe za spajanje s rebrima. Leđni tvrdi trnoliki (spinozni) nastavci su hvatišta međutrnastih i nadtrnastih ligamenata, koji se protežu duž cijele kičme. Skupa sa ostalim ligamentima i snažnim mišićima, oni osiguravaju čvrstoću kičme i održavanje uspravnoga hodfa i držanja.[2] [3][4][5]
Prvi vratni pršljen se zove atlas, koji se svojim parnim zglobnim plohama dodiruje sa odgovarajućim plohama potiljačne kosti lobanje, gradeći zglob kičme s glavom. Taj zglob omogućava pokrete glave u pravcima naprijed-nazad. Drugi vratni pršljen - axis ili epistropheus - na tijelu ima okomiti zub (dens epistrophei), oko kojeg se atlas obrće poput prstena na osovini, pa se u tom zglobu glava okreće lijevo i desno. Vratni pršljenovi, na bočnim nastavcima imaju, lijevo i desno, po jedan otvor za prolaz kičmene arterije koja, prema gore, doprema krv u mozak.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=(pomoć) - ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
Vanjski linkovi
uredi