Nezir Škaljić
Nezir Škaljić (23. februara 1844 – 10. marta 1905) bio je bosanski političar koji je obnašao dužnost trećeg gradonačelnika Sarajeva (1889–1905).[1] Škaljić je bio pravnik, a služio je i kao Predsjednik Vrhovnog suda Bosne. Njegova se vladavina podudarala s austrougarskom vlašću Bosnom. Škaljić je primio prvorazredni carski austrijski orden Franca Josipa "Veliki križ".
Kao pravnik i sudac, rad Nezira Škaljića ostavio je traga na južnoslovenski, češki i ruski pravni sistem.[2]
Bio je član tročlane Komisije koja je pripremala reformu pravosudnog sistema u habsburškoj okupiranoj Bosni i Hercegovini. Od jeseni 1881. do sredine 1882. živio je i radio u Beču. Među ostalim članovima komisije bili su: Franz von Krauss, Kajetan von Mérey, Hauptmann-revizor Spaczil i kasnije dr. Karl Krall, mađarski predstavnik August Gottel i Eduard Eichler.[3]
Škaljić je smatran stručnjakom za islamsko i trgovačko pravo, prethodno je bio predsjednik Vrhovnog i Privrednog suda u Sarajevu. Stoga je imao veliki utjecaj na transformaciju sudova u Bosni i Hercegovini - oni su bili novostepeni (nekoliko kotarskih sudova i jedan šef u Sarajevu) i stekli su nadležnost samo za porodično i nasljedno pravo. Učestvovao je u djelomičnom prijevodu Osmanskog građanskog zakonika, Mecelle, na bosanski jezik. Ta su rješenja kasnije usvojile druge zemlje i jurisdikcije.[4]
Škaljić je u Sarajevu pokrenuo važne radove na modernizaciji infrastructure i izgradnji važnih objekata. To uključuje razvoj asfalta, prvo okolne Katedrale Srca Isusovog, a kasnije i cijelog grada.
Otvorio je Narodnu banju 20. jula 1902, koja je i danas u funkciji. Također, tokom Škaljićevog mandata, sinagoga Aškenazi u Sarajevu konačno je završena (1902).[5]
Škaljić je obnašao dužnost u novoizgrađenoj sarajevskoj Vijećnici, tada najvećoj i najreprezentativnijoj zgradi austrougarskog razdoblja u Sarajevu, koja je služila kao vijećnica.
Život
urediŠkaljić je rođen i školovao se u Rogatici. Tu je postao je sudija, kao i gradovima Fojnica i Srebrenica. Bio je oženjen Vasvijom Selmanagić. Par je imao tri sina.
Politička karijera
urediŠkaljić je bio jedan od četiri osnivača Rijaseta Islamske zajednice BiH.[6] Njeno stvaranje omogućilo je bošnjačku vjersku i političku emancipaciju od Osmanskog carstva.
Godine 1899. preuzeo je dužnost gradonačelnika Sarajeva kada je Mehmed Kapetanović bio prisiljen odstupiti zbog lošeg zdravlja.
Porodica
urediPorodica Škaljić emigrirala je u Sarajevo iz Škaljara,[7] njihovog naselja u Boki kotorskoj tokom bitke za Perast (1654) koja se vodila između Mletačke Republike i Osmanskog carstva. Od 14. vijeka Kotor je postojao kao neovisna republika poznata kao Republika Cattaro, povremeno potpadajući pod protektorat režima Hrvata, Bosanaca ili Mađara.[8] Venecijanci su tim područjem vladali najduže, gotovo četiri vijeka počevši od 1420. Njihovo naslijeđe je najtrajnije i to je ono što je Kotoru i Perastu izborilo mjesto na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine.[9]
Jednom u Sarajevu, Škaljićevi su kupili velike dijelove zemlje "koja se proteže od predgrađa Sarajeva do Rogatice u istočnoj Bosni".[10] Istakli su se u trgovini. Prema ljetopiscu iz 18. vijeka Mula Mustafi Bašeskiji, Škaljići su bili poznati kao trgovci njemačkog govornog područja.[11] Jedna od sarajevskih ulica i danas nosi prezime - Škaljića sokak.[12]
Praunuk Nezira Škaljića je bosanskohercegovački političar Fehim Škaljić.
Među ostalim članovima porodice Škaljić su Abdulah Škaljić, balkanski lingvista i autor knjige "Turcizmi na srpskohrvatskom jeziku" prvi put objavljene 1966.[13] Od tada je knjiga objavljena u deset izdanja i još uvijek se smatra "jedinstvenim i nezamjenjivim" izvorom za proučavanje južnoslovenskog jezika i kulture.[14]
Reference
uredi- ^ "Gradonačelnik koji je asfaltirao Sarajevo... | Radio Sarajevo". web.archive.org. 11. 1. 2014. Arhivirano s originala 11. 1. 2014. Pristupljeno 8. 4. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ^ "Godišnjak Pravnog fakulteta" (PDF).
- ^ https://library.oapen.org/bitstream/handle/20.500.12657/42832/9783839454176.pdf?sequence=1&isAllowed=y
- ^ Recht und Diversität: Lokale Konstellationen und globale Perspektiven von der Frühen Neuzeit bis zur Gegenwart (jezik: njemački), Bielefeld University Press, 27. 10. 2020, ISBN 978-3-8394-5417-6, pristupljeno 17. 10. 2024
- ^ "Sarajevo, Bosnia & Herzegovina Jewish History Tour". www.jewishvirtuallibrary.org. Pristupljeno 8. 4. 2021.
- ^ "Islamska zajednica u BiH". Islamskazajednica.ba. Pristupljeno 17. 10. 2024.
- ^ "Most 127 (38) - casopis za obrazovanje, nauku i kulturu-Mostar-BiH-Nasuf Fazlagic". www.most.ba. Pristupljeno 17. 10. 2024.
- ^ "Kotor | History, Geography, & Points of Interest | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 10. 2024.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 21. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Husnija Kamberovic- Begovski Zemljisni Posjedi u BiH od 1878 do 1918". MediaFire. Pristupljeno 17. 10. 2024.
- ^ "Mula Mustafa Baseskija - Ljetopis | PDF". Scribd. Pristupljeno 17. 10. 2024.
- ^ "Dani - Politika: Da li je Fehim Škaljić, sada već bivši načelnik općine Stari Grad, budući gradonačelnik Sarajeva?: Moj izbor bio bi čisti nepotizam". www.oslobodjenje.ba. 1. 7. 2013. Pristupljeno 8. 4. 2021.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 25. 11. 2020. Pristupljeno 7. 4. 2021.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Četrdeset pet godina jedne izuzetne knjige". www.jergovic.com. Pristupljeno 17. 10. 2024.
Vanjski linkovi
uredihttp://www.sarajevo.ba; Sarajevski gradonačelnici 1878–2009. Arhivirano 14. 12. 2013. na Wayback Machine
| Političke funkcije | ||
|---|---|---|
| Prethodno Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak 1893–1899. |
Gradonačelnik Sarajeva 1899–1905. |
Poslije Esad Kulović 1905–1910. |