Natko Devčić

hrvatski kompozitor, pijanist, muzički teoretičar i akademik

Natko Devčić (Glina, 30. juni 1914 - Zagreb, 4. septembar 1997.)[1] bio je hrvatski kompozitor, pijanist, muzički teoretičar i akademik.

Natko Devčić
Rođenje (1914-06-30) 30. juni 1914.
Glina, Austro-Ugarska
Smrt4. septembar 1997(1997-09-04) (83 godine)
Zagreb, Hrvatska
Zanimanjekompozitor, pijanist, muzički teoretičar i akademik
Jezikhrvatski
NacionalnostHrvat
ObrazovanjeUniverzitet u Zagrebu
Muzička akademija
Period1928 - 1997.
Poznata djela
Istarska suita za orkestar
Simfonija za orkestar
Fibula za dva orkestra
Panta rei za klavir i orkestar
Labinska vještica (opera)
Kantata o bezimenima
Odrazi za komorni ansambl
Structures volantes za harfu
Gudački kvartet
Osorski triptihon
NagradeNagrada Grada Zagreba
Nagrada Josip Štolcer Slavenski
Nagrada Vladimir Nazor

Biografija

uredi

Natko Devčić rođen je 1914. godine u Glini. Studirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i diplomirao 1937. u klasi Antonije Geiger-Eichhorn, a dvije godine kasnije i kompoziciju u klasi Franje Dugana. U Zagrebu je završio i studij prava.[2] Usavršavao je klavirsko vještinu kod Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a specijalizaciju komponiranja završio na Pariškom nacionalnom konzervatoriju (1955.), kod Josepha Marxa na Bečkoj muzičkoj školi (1959/60.), ljetni tečaj. kompozicije na Darmstadtu (1965) i Univerzitetu Kolumbija u Njujorku (1967/68.). [3]

Odmah po diplomiranju 1939. godine bio je angažiran tri godine kao nastavnik na Srednjoj muzičkoj školi na Državnom konzervatoriju u Zagrebu (današnja Muzička akademija).

Vlasti Nezavisne Države Hrvatske su ga 1942. uhapsile zbog saradnje s komunistima. U zatvoru je proveo godinu dana, prvo u Zagrebu, a potom u logoru Jasenovac. U proljeće 1943. odlazi u partizane, radeći u pozorišnim družinama i organizirajući muzički život u Moslavini, Banovini i Dalmaciji. Godine 1945. vraća se na Muzičku akademiju u Zagrebu, gdje 1947. postaje vanredni, a 1961. redovni profesor za predmet harmonije. [4]

Bio je i tajnik i pomoćnik rektora Univerziteta u Zagrebu od 1945. godine.[3]

Do penzije, bio je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je predavao harmoniju, harmonijsku analizu i aspekte moderne muzike. Bavio se i muzičkim novinarstvom i povremeno je nastupao kao pijanista, izvodeći sopstvene kompozicije. [5]

Natko Devčić je bio član, a u periodu od 1964. do 1971. godine bio je i predsjednik Hrvatskog društva skladatelja, te član Hrvatskog društva muzičkih umjetnika . Od 1966. do 1971. bio je i sekretar Jugoslavenske sekcije Međunarodnog društva za modernu muziku (engleski: International Society for Contemporary Music). Godine 1980. postao je član-suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, od 1988. bio je izvanredni član, a redovni član 1991.[6]

Opisujući svoju kompozitorsku karijeru, jednom je rekao:

»Prešao sam golemu udaljenost u svojoj želji da idem naprijed. Prvotna znatiželja pretvara se vremenom u otkrivanje nekih stvari nezamjetnih u drugim djelima, koje se otkrivaju tek kad se čovjek želi okušati na nepoznatom području. Tada nalaziš nešto što pripada tvom vlastitom ja. I tada nije više riječ samo o znatiželji. Tu znatiželju, nakon što je potaknula određeno stanje ili razinu na kojoj postojiš, izbrisat će neki drugi impuls ili potreba (nužnost da se izraziš na određeni način) te će ubrzo biti zaboravljena.« [3]

Djela

uredi

Numere (izbor)

uredi

Devčićev opus obuhvata široku lepezu muzičkih formi, od horskih kompozicija do kamerne i simfonijske muzike. Njegova djela u početku su obilježila sklonost folkloru i narodnoj muzici, ali su ti uzori u kasnijim kompozicijama potpuno nestali pod utjecajem njegovog otpora eklekticizmu i epigonstvu koji služe kao svojevrsni racionalni i svjesni korektivi. Devčić nikada nije imao predrasude prema novim tendencijama i težnjama, već je namjerno pokušavao da ih unese u svoje kompozicije. [3]

  • Valse mélancolique za klavir (1928./29.)
  • Intermezzo u As-duru za klavir (1936.)
  • Sonata-fantazija u e-molu za klavir (1940.)
  • Mitraljeza za mješoviti zbor (1944.)
  • Ognjeni vlak za mješoviti zbor (1944.)
  • Istarska suita za orkestar (1948.)
  • Uvertira mladosti za orkestar (1950.)
  • Simfonija za orkestar (1953.)
  • Balada za klavir i orkestar (1953.)
  • Labinska vještica, opera (1957.)
  • Concertino za violinu i komorni orkestar (1958.)
  • Kantata o bezimenima za komorni zbor i 12 instrumenata (1959.)
  • Naši dani za zbor i komorni ansambl (1964.)
  • Odrazi za komorni ansambl (1965.)
  • Fibula za dva orkestra (1967.)
  • Structures volantes za harfu (1971.)
  • Non nova za orkestar (1972.)
  • Panta rei za klavir i orkestar (1973.)
  • Entre nous za orkestar (1975.)
  • ...ma non troppo... za puhački kvintet (1978.)
  • Gudački kvartet (1987.)
  • Mala suita za violu solo (1988.)
  • Dvije studije za klavir (1989.)
  • Osorski triptihon za baritona i gudački ansambl (1990.)

Teorijski i pedagoški radovi

uredi
  • Devčić, Natko: Zadaci iz harmonije, Zagreb: Muzička akademija, 1962.
  • Članci i natuknice o harmoniji i suvremenoj glazbi u: K. Kovačević (ur.): Muzička enciklopedija (sv. I-III), Zagreb: JLZ, 1971. – 1977.
  • Devčić, Natko: »Strukturirani koncert. U povodu jedne nesvakidašnje londonske glazbene praizvedbe«, u: Selem, P. (ur.): Novi zvuk. Izbor tekstova o suvremenoj glazbi, Zagreb: Matica hrvatska, 1972., str. 209-213.
  • Devčić, Natko: HARMONIJA, Zagreb: Školska knjiga, 1975. / 2. izmijenjeno izd. 1993. i reizdanje 2006. ISBN 953-0-21727-7
  • Devčić, Beata & Devčić, Natko: SOLFEGGIO – I. sv.: Intervali / II. sv.: Ritam, Zagreb: Muzička akademija, 1979. / 1981.
  • Devčić, Natko: Harmonijska komponenta u glazbenom djelu Ive Mačeka, Zagreb: MIC KDZ, 1994.

Nagrade i priznanja

uredi

Literatura

uredi
  • Andreis, Josip: Povijest glazbe 4, Zagreb: SNL, 1989., str. 410-414. ISBN 86-329-0174-5
  • Gligo, Nikša: »Natko Devčić – In memoriam«, u: Bezić, J. (ur.): Natko Devčić 1914. – 1997. Spomenica posvećena preminulom akademiku Natku Devčiću, redovitom članu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Spomenica preminulim akademicima, sv. 86), Zagreb: HAZU, 1999., str. 9-23.
  • Gligo, Nikša:Varijacije razvojnog kontinuiteta: Skladatelj Natko Devčić, Zagreb: Muzički informativni centar, 1985.
  • Kovačević, Krešimir: »DEVČIĆ, Natko«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1971., sv. 1, str. 440.
  • Kovačević, Krešimir: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, Zagreb: Udruženje kompozitora Hrvatske, 1966., str. 188.
  • Marion-Kesić, Ksenija: »NATKO DEVČIĆ«, u: Salter, L.: Vodič kroz klasičnu glazbu, Zagreb: Mladost, 1983., str. 223.

Reference

uredi
  1. ^ Hrvatska enciklopedija: Devčić, Natko, pristupljeno 14. studenog 2013.
  2. ^ K. Kovačević: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, str. 188.
  3. ^ a b c d Hrvatsko društvo skladatelja: Natko Devčić Arhivirano 13. 11. 2013. na Wayback Machine, pristupljeno 5. studenog 2013.
  4. ^ Petrović, Tihomir (2007). "NATKO DEVČIĆ (Glina, 30. lipnja 1914. – Zagreb, 4. rujna 1997)" (PDF). THEORIA, godina IX, broj 9,. IX (9): 38.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
  5. ^ K. Kovačević: Muzička enciklopedija, sv. 1, str. 440.
  6. ^ N. Gligo: »Natko Devčić – In memoriam«, str. 9-23.

Vanjski linkovi

uredi