Natalia Aszkenazy
Natalia Ashkenazy ili Natacha Eschkenazi[1] i Askenazy,[2] kasnije i Natalia Drohojowska (Moskva, 1915. – New York City, 1988.) – poljska diplomatkinja, predavač i publicista.
Natalia Aszkenazy | |
|---|---|
| Rođenje | 5. juni 1915. |
| Smrt | Juni 1988 (72–73 god) |
| Mjesto počivanja | Cuernavaca, Meksiko |
| Nacionalnost | poljska |
| Druga imena | Natacha Eschkenazi (Askenazy) |
| Alma mater | Univerzitet u Ženevi |
| Zanimanje | diplomatkinja, predavač, publicista |
| Supružnik/ci | Jan Marceli Drohojowski (1943–1961), Marcel Franco (od 1964) |
| Djeca | Francisco Drohojowski |
| Roditelji | Alexandra Wadiaeff (Bukaran), David Askenazy |
Biografija
urediKći Aleksandre Wadiaeff iz porodice Bukaran i varšavskog bankara Davida Askenazyja. Njen stric je bio Szymon Askenazy.[3] Njen otac je umro 2 godine nakon njenog rođenja. Natalijina majka se potom preselila u Rim, a kasnije u Pariz. Udala se za bogatog industrijalca Karola Sachsa. Porodica se nastanila u Varšavi, gde se Natalija školovala u Francuskoj gimnaziji.[2] Studirala je na Lycée Victor-Duruy u Parizu, Londonu i Varšavi, gdje je 1933. godine diplomirala. Potom se školovala u oblasti ekonomije i društvenih nauka na Univerzitetu u Ženevi, gdje je diplomirala političke nauke 1938. Savladala je poljski, engleski, francuski i njemački.[3]
Godine 1939, prije izbijanja rata, Aszkenazy je napustila Poljsku i otputovala preko Francuske u Sjedinjene Države. Nakon početka Drugog svjetskog rata pridružila se Međunarodnom Crvenom križu u Njujorku.[4] Zatim, još 1939. godine, postala je glasnogovornica poljske ambasade u Vašingtonu.[5] Zbog dogovora proizašlih iz sporazuma Sikorski-Majski, 1941. godine upućena je u Poljsku ambasadu u Moskvi, gdje je ostala do 1943. godine, kada je otkriven masakr u Katinu.[6] Njen posao je u to vrijeme uključivao i brigu o 1,5 miliona Poljaka koji su tada boravili u SSSR-u i evakuaciju poljskih Jevreja iz SSSR-a u Irak. U to vrijeme, ona je bila jedina žena u moskovskom diplomatskom koru i jedina žena u poljskoj diplomatiji.[7] Tokom rata, držala je predavanja u Sjedinjenim Državama o svojim iskustvima kao žene u diplomatiji i poslijeratnim prilikama za Poljake. Njen „strastveni“ izgled i stajling su bili temom rasprave podjednako kao i njeni govori.[8]
U ljeto 1943. u Londonu se udala za poljskog diplomatu Jana Drohojowskog (1901–1979).[9] Godine 1944. organizovala je proslave godišnjice donošenja poljskog ustava.[10] Godine 1945., zajedno sa suprugom, poslana je od strane vlasti Poljske Narodne Republike kao diplomata u Meksiko, gdje je Jan zauzela mjesto poslanika. 1947. godine, njihov jedini sin Francisco (Pancho) Drohojowski rođen je u Meksiku. Njihova kuća je postala mjesto okupljanja intelektualaca i umjetnika. Zahvaljujući svojoj posvećenosti lokalnim zajednicama, stekla je nadimak „Dobra sijenka“ („La Buena Sombra“). U San Sebastianu Chimalpa u Meksiku je financirala bunare i knjige 1950. godine.[11] Dopisivala se s Pablom Nerudom i Gabrielom Mistral.[12] Neruda joj je 1949. posvetio Canto General número 32. Zatim se okušala u pisanju i novinarstvu.[13] Godine 1950. par je poslan u Egipat, gdje je Jan također postao poslanik. Godine 1952. Drohojowski je proglašen personom non grata pod optužbom za zavjeru protiv monarhije. Jan je opozvan u Poljsku, dok su Natalija i njihov sin otišli u Pariz.[2]
Godine 1957. dobila je politički azil u Meksiku. Radila je u odjelu za odnose s javnošću u državnoj naftnoj kompaniji. Godine 1962. osnovala je vlastitu PR firmu. Postala je predsjednica meksičkog ogranka Zonta International, globalne organizacije koja podržava osnaživanje žena. Godine 1961. razvela se od muža, koji, uprkos pokušajima, nije mogao da napusti Poljsku. Godine 1964. udala se za Marcela Franka, američkog državljanina koji se nastanio u Meksiku. S njim je bila uključena u aktivnosti Komisije UN-a za ljudska prava, Međunarodnog suda pravde u Hagu, Weitzmanovog naučnog instituta i Alliance Israélite Universelle.[2]
Natalia Aszkenazy umrla je 1988. godine u Njujorku u poseti svom sinu. Položena je u Cuernavaca u Meksikou ispod drveta koje je njen sin nazvao Dobra sijenka.[2]
Reference
uredi- ^ "Drohojowski and Eschkenazi accused of a "protocol incident" in Cairo (1952)". Corpus Christi Caller-Times. 25. 4. 1952. str. 14. Pristupljeno 6. 2. 2023.
- ^ a b c d e "Stulecie Liceum Francuskiego w Warszawie, Tom 1: 1919–1939". calameo.com (jezik: pl fr). str. 72–73. Arhivirano s originala, 28. 2. 2021. Pristupljeno 6. 2. 2023.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- ^ a b "Natalia Aszkenazy spoke in San Bernardino (1944)". The San Bernardino County Sun. 1. 5. 1944. str. 3. Pristupljeno 6. 2. 2023.
- ^ "Soviet Women Strong". The Port Arthur News (jezik: engleski). 21. 8. 1944. Pristupljeno 6. 2. 2023.
- ^ "Nataliza Aszkenazy to be Presented by Literary Council Wed. Afternoon". newspaperarchive.com (jezik: engleski). 8. 1. 1944. Pristupljeno 6. 2. 2023.
- ^ "Natalia Askenazy Served For Two Years at Moscow". The Harvard Crimson (jezik: engleski). 21. 1. 1944. Pristupljeno 6. 2. 2023.
- ^ "Poles Want Soviet Pact; Woman Diplomat Says They Should Be 'on Speaking Terms'". The New York Times (jezik: engleski). 18. 12. 1943. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 6. 2. 2023.
- ^ Playfair, Robert (16. 1. 1944). "Polish Beauty Visitor Hailed as Best-Dressed". login.gate.lib.buffalo.edu. Pristupljeno 6. 2. 2023.
- ^ "Natalia Aszkenazy". Sejm-Wielki.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 6. 2. 2023.
- ^ "Poles Observe Anniversary of Constitution". Los Angeles Times. 8. 5. 1944. Pristupljeno 6. 2. 2023.
- ^ "PUEBLO DE SAN SEBASTIAN CHIMALPA". pueblodesansebastianchimalpa.blogspot.com. Pristupljeno 6. 2. 2023.
- ^ "Drohojowska, Natalia". BND: Territorial: Comunal. Pristupljeno 6. 2. 2023.
- ^ Henestrosa, Andrés (2007–2011). Alacena de minucias (PDF). Adán. Cruz Bencomo (1. izd.). México: Cámara de Diputados, LX Legislatura. str. 33. ISBN 978-970-701-967-6. OCLC 190399498. Arhivirano s originala (PDF), 1. 5. 2017.CS1 održavanje: format datuma (link)