Nacionalni park Gesäuse

Gesäuse je nacionalni park u austrijskoj saveznoj pokrajini Štajerskoj, osnovan 2002. Proteže se uz rijeku Enns u sjevernom dijelu Štajerske. Administrativno pripada općinama Admont s naseljima Johnsbach i Weng, Landl s naseljem Hieflau i St. Gallen.

Nacionalni park Gesäuse
Nationalpark Gesäuse
IUCN kategorija II
(nacionalni park)
Karta prikazuje lokaciju Nacionalni park Gesäuse
Karta prikazuje lokaciju Nacionalni park Gesäuse
LokacijaAustrija
Najbliži gradAdmont (Štajerska)
Koordinate47°34′27″N 14°38′11″E / 47.57417°N 14.63639°E / 47.57417; 14.63639
Površina120 km2
Osnovano26. oktobar 2002. (2002-10-26)
Veb-sajtwww.nationalpark.co.at

Geografija

uredi

Trenutna površina nacionalnog parka iznosi približno 120 km2 (12.118 ha). Smješten je zapadno od zavoja Ennsa u Gornjoj Štajerskoj. Gotovo 99% današnje površine parka u vlasništvu je Štajerskih šuma, dok je manji dio vodenih površina opće dobro, te privatni posjedi. Karakteristika nacionalnog parka jesu strmi obronci masiva Gesäuse, s prepoznatljivm stijenama, kao i klisurasto korito Ennsa između ulaza u Gesäuse i Hieflaua. Nadmorska visina kreće se između 490 m i 2.369 m (Hochtor).

Podjela

uredi

Nacionalni park podijeljen je na dvije zone: prirodnu i zonu održavanja. Prirodna zona obuhvata otprilike 75% površine, te će nakon provođenja planiranih mjera ostati netaknuta. U zoni održavanja dozvoljeno je ograničeno korištenje prirodnih resursa, npr., u vidu ekstenzivne planinske poljoprivrede i stočarstva, te sadrži i infrastrukturne objekte. U cilju približavanja slobodi djelovanja, 2018. godine, nakon obimnih priprema, 85% površine proglašeno je zaštitnom šumom (Schutzwald) biotopa (po §32a austrijskog Zakona o šumi iz 1975). U ovom se slučaju zemljovlasnici oslobađaju obaveze preduzimanja protivmjera u borbi protiv potkornjaka. Iako se šumskohigijenske mjere više ne provode u ovoj označenoj zoni, na preostalim područjima one se strogo primjenjuju kako bi se susjedna šumska gazdinstva i infrastruktura zaštitili od velike štete.[1]

Prirodno okruženje

uredi

Voda, šuma, pašnjak i stijene karakteristični su životni prostori u ovom nacionalnom parku. Zbog izuzetnog značaja, "ugrađeni" su i u logo nacionalnog parka u vidu plave, zelene i sive linije.[2] Rijeka Enns provlači se kroz ulaz u Gesäuse jednim vidom klisure. Napajaju je potoci Johnsbach i Hartelsgraben, te mnogobrojne povremene pritoke. Otprilike polovina nacionalnog parka prekrivena je šumom. U dolinama su močvarno šumsko rastinje i šume javora i jasena. Na nekim mjestima raste crnjuša u borovim šumama, kao ostaci iz ledenog doba. Šume s jelama, smrčama i bukvama čine prostorno najveći dio, ali s naznakom da su mnoge šume u prošlosti šumarskim radom zasađene jelovim nasadima. Na većim nadmorskim visinama prisutan je ariš. Posebnost ovog kraja jesu šume sa švicarskim borovima (limbe), koje se prostiru u istočnom dijelu parka. U nekim rubnim dijelovima šume prisutan je i planinski bor. Zbog strmog terena, mnoge biljne vrste uslijed odrona i lavina, rastu i u nižim predjelima, tako da je tipične planinske biljke moguće naći u dolinama parka.

Zaštićene vrste

uredi

Po Direktivi Evropske unije 92/43/EU, zaštićene životinjske vrste u ovom nacionalnom parku jesu leptiri: apolon, pjegavi mravnik, danja medonjica, šumski okaš i močvarni šarenac, zatim alpska strizibuba, žutotrbi mukač, peš, paklare, širokouhi ljiljak, mali potkovnjak i vidra. Od biljaka su zaštićene gospina papučica, zeleni bičak i Buxbaumia viridis[3] Osim toga, od 90 vrsta ptica 17 ih podliježe Direktivi o zaštiti ptica, kao ugrožene ptičije vrste u Austriji.[3]

Endemi

uredi

Na službenom sajtu nacionalnog parka navedeno je 15 endemičnih vrsta biljaka, između ostalih, štajerski karanfil (Dianthus plumarius), alpski mak (Papaver alpinum) i vrsta zvončića Campanula pulla, dok je ukupno 89 endemičnih životinjskih vrsta prisutno u parku, kao zglavkari kosci i štajerski trčak.[4]

Turizam

uredi

Reference

uredi
  1. ^ "Faktenblatt Biotopschutzwald" (jezik: njemački). Arhivirano s originala, 6. 11. 2018. Pristupljeno 5. 11. 2018.
  2. ^ "Službeni sajt nacionalnog parka" (jezik: njemački). Arhivirano s originala, 13. 5. 2018. Pristupljeno 5. 11. 2018.
  3. ^ a b Daniel Kreiner, Alexander Maringer (ur.): Erste Dekade. Forschung im Nationalpark Gesäuse (= Schriften des Nationalparks Gesäuse. 9). Nationalpark Gesäuse GmbH, Weng im Gesäuse 2012, ISBN 978-3-901990-08-3.
  4. ^ Wolfgang Rabitsch, Franz Essl: Endemiten. Kostbarkeiten aus Österreichs Pflanzen- und Tierwelt. Naturwissenschaftlicher Verein für Kärnten, Klagenfurt 2009, ISBN 978-3-85328-049-2.

Vanjski linkovi

uredi