Naše doba (Indexi)
Naše doba je druga EP ploča bosanskohercegovačkog i jugoslavenskog sastava Indexi. Objavljen je u septembru 1967. godine nakon velikih promjena u njihovoj postavi. Prethodni ansambl, poznat prvenstveno po svojim instrumentalnim izvedbama hitova angloameričkih muzičkih sastava The Shadows, Johnny and the Hurricanes i drugih, razišao se tokom 1965 i 1966. U sastavu Indexa ostali su bubnjar Đorđe Kisić, gitarist i osnivač Ismet Arnautalić i pjevač Davorin Popović. Pridružili su im se bivši gitarist grupe Lutalice Slobodan Kovačević i basist Fadil Redžić. Petočlani Indexi, privremeno bez klavijaturiste, počeli su se oslanjati na pisanje vlastitih pjesama, umjesto na tada uobičajenu praksu među jugoslavenskim sastavima kopiranja i prevođenja zapadnih pop hitova.
Naše doba | ||||
---|---|---|---|---|
EP ploča Indexa | ||||
Objavljen | 1967. | |||
Snimljen | 1967. | |||
Mjesto | Sarajevo, SR Bosna i Hercegovina, SFRJ | |||
Studio | RTV Sarajevo | |||
Žanr | pop-rok, psihodelični rok, beat | |||
Izdavač | PGP RTB | |||
Hronologija albuma Indexa | ||||
|
Pisanje i sastav albuma
urediOva ploča sadrži četiri pjesme snimljene u periodu od oktobra 1966. do juna 1967. Naslovna pjesma "Naše doba" koja otvara A-stranu na ploči snimljena je početkom juna 1967. Komponirao ju je Ismet Arnautalić, a pjesma započinje u tipičnom beat ritmu, zajedno s burlesknim harmonijskim pjevačkim aranžmanima novopridošlog Kornelija Kovača, koji se tek pridružio Indexima kao klavijaturist prije njegove sesije snimanja. Zvuk gitare u pozadini obogaćen zanimljivim distorzija efektom na električnoj gitari. Međutim, prijelaz u sredini pjesme izveden je pomoću studijskih manipulacija, poput nasumičnog "avangardnog" sviranja klavira i posebno obrnutih tonskih traka, pokazujući utjecaj savremenih psihodeličnih eksperimenata. U središnjem dijelu pjesme pomiješan je dio kratkih izgovorenih riječi lokalnog sarajevskog pozorišnog glumca, koji predstavlja glas starije generacije koja nerado prihvaća novitete mladih, ali istovremeno dobronamjerno misli "niko ih ne bi trebao spriječiti u tome, jer je to dio mladosti". Na neki način pjesma "Naše doba" je bio jugoslavenski odgovor na pjesmu britanske rock grupe The Who "My Generation", koja predstavlja univerzalni koncept nerazumijevanja među generacijama. Rok kritičari jugoslavenskog muzičkog časopisa Džuboks pohvalili su pjesmu i primijetili su tek manju tehničku nedosljednost tokom miješanja gore navedenog eksperimenta sa tonskom trakom.
"Zašto je prazan čitav svijet" nastavlja se na način netipičan za beat muziku. Pjesma je snimljena 28 decembra 1966, u vrijeme kada su The Beatlesi počeli snimati tonske probe za svoj album "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band".[1] Komponirao ju je Slobodan Kovačević na tekst Nikole Borote, još jednog sarajevskog muzičkog entuzijasta, kasnije poznatog po stapanju balkanske narodne muzike sa pop muzikom na svom projektu sa grupom Kamen na kamen. Pjesma je neobične strukture (barem za tadašnju jugoslavensku pop-muziku) i promjene taktova. Kratki uvod na akustičnoj gitari je u neparnom taktu, stih je u parnom, dok je refren u oba, pa uprkos upečatljivoj melodiji i predivno komponiranom harmonijskom pjevanju. Međutim, ne može se baš plesati uz ovu pjesmu. Indexi se ovdje poigravaju umetanjem pauze i instrumentalnog prijelaza koji podsjeća na spori barokni tempo, a tu su i akustična gitara, električne orgulje, zvuči nalik flauti i visoki tonovi na udaraljkama koji podsjećaju na zvuke ksilofona. U kombinaciji s ubjedljivim pjevanjem Davorina Popovića, koji pjeva o romantičnom sanjarenju usamljenog dječaka, dobijamo vrlo mračnu, melanholičnu, pa čak i psihodeličnu atmosferu, nimalo drugačiju od stila po kojem su bili poznati sastavi poput The Moody Blues ili The Zombies. Aktivno prateći tadašnji razvoj popularne muzičke produkcije na Zapadu, zajedno sa svojom odjećom živopisnih boja vidljivim na prednjim rukavima kao da su uzeti izravno iz londonske ulice Carnaby, Indexi su bili dovoljno vješti da ih prenesu u svoj lokalni kontekst, stvarajući tako snažnu vezu između lokalne jugoslavenske beat scene i rastućeg psihodeličnog pokreta na Zapadu.
B strana na ploči započinje sa pjesmom "Pružam ruke". Napisali su je zajedno Slobodan Kovačević i Nikola Borota, a snimljena je u februaru 1967. godine, prije nego što su učestvovali na jugoslavenskom izboru za pjesmu Evrovizije u Beču. Bila je to također jedna od prvih pop pjesama u Jugoslaviji za koju je snimljen video klip koji je premijerno prikazan na jugoslavenskoj TV krajem 1966. Urađena je u raskošnom aranžmanu poznatog producenta i mentora ovog sarajevskog muzičkog sastava Esada Arnautalića, uz upotrebu simfonijskog orkestra, sa snažnom melodijom i privlačnim tekstom. Pošto tadašnji dvokanalni magnetofon u studiju nije omogućavao rad u fazama, sve je moralo biti snimljeno odjednom, sa svim muzičarima u studiju. Najveći problem je bio smjestiti u tako malen prostor cijeli Simfonijski orkestar Radio Sarajeva, koji je brojao gotovo 70 muzičara. Ova pjesma se često proglašava jednom od najvažnijih kompozicija cjelokupne jugoslavenske pop i rok scene.
Budući da je cjelokupni zvuk Indexa u ovom razdoblju bio pod snažnim utjecajem The Beatlesa, bilo je sasvim prikladno uvrstiti obradu Lennon-McCartneyjeve pjesme "Nowhere Man" da se završi ova ploča. Snimljena je 20. oktobra 1966. i pokazuje da su Indexi na svom terenu kada je u pitanju tumačenje tada veoma popularnih The Beatlesa. Ismet Arnautalić je napisao nove tekstove, nevezane za originalnu pjesmu, a naslovljena je "Jednom smo se svađali". Indexi se ovdje drže svoje uobičajene romantične ljubavne teme, uprkos engleskom originalu koji je predložio introspektivnije čak i filozofsko razmišljanje. Indexi na ovom albumu pokazuju da savršeno vladaju beat stilom, kao i dobro uređenim harmonijama.
Na ovoj ploči uspješno su kombinirane progresivne tendencije studijskog eksperimentiranja na A-strani s orkestralnim popom i ritmom na B-strani. Prema dugogodišnjem uredniku A&R-a izdavačke kuće Jugoton i plodnom autoru Siniši Škarici, ploča "Naše doba" grupe Indexi, jedno je od tri najvažnija jugoslavenska izdanja koja pokazuju potencijale pisanja domaćeg rock'n'rolla objavljenog 1967. godine. Druga dva albuma su "Osmijeh" Grupe 220 i "Sjaj izgubljene ljubavi" Kameleona. Ujedno, na ovoj ploči predstavljeno je najbolje od jugoslavenskog beat ili ranog rock zvuka koje je nadmašilo dotadašnju praksu oponašanja i kopiranja stranih muzičkih idola.[2]
Spisak pjesama
urediPrva strana | ||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Br. | Naziv | Trajanje | ||||||||
1. | "Naše doba" | 2:19 | ||||||||
2. | "Zašto je prazan čitav svijet" | 2:51 | ||||||||
Ukupno trajanje: |
5:10 |
Druga strana | ||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Br. | Naziv | Trajanje | ||||||||
1. | "Pružam ruke" | 2:30 | ||||||||
2. | "Jednom smo se svađali (Nowhere Man)" | 2:03 | ||||||||
Ukupno trajanje: |
4:33 |
Članovi grupe
uredi- Davorin Popović – vokal
- Ismet Arnautalić – gitara
- Fadil Redžić – bas-gitara
- Đorđe Kisić – bubnjevi
- Slobodan Kovačević – gitara
Reference
uredi- ^ Dujmović, Josip (2006). Indexi u inat godinama. Sarajevo: Quattro Media. str. 82.
- ^ "Indexi -Naše doba / Što je prazan čitav svijet". progarchives.com. Pristupljeno 31. 7. 2021.
Vanjski linkovi
urediIndexi - "Naše doba", na discogs.com Arhivirano 19. 2. 2021. na Wayback Machine