Takt (muzika)

Takt ili mjera, u muzičkoj notaciji predstavlja segment vremena koji odgovara određenom broju otkucaja u kojem je svaki takt predstavljen određenom notnom vrijednošću, a granice svakog takta su označene vertikalnim linijama (takticama).

Početak takta je uvijek naglašen, to je teški taktov dio i zove se teza. Za njim slijedi lahki, nenaglašeni dio takta, zove se arza.

Zbirna vrijednost nota i pauza svakog takta mora uvijek odgovarati vrsti takta. Recimo, 4/4 takt znači da u svakom taktu zbirno mora biti četiri četvrtine

Taktovi se odvajaju jedan od drugog uspravnom taktnom crtom koja se zove još taktica^[1] i koje povećavaju preglednost

Završetci delova kompozicije označavaju se dvema paralelnim i uspravnim crtama jednake debljine^[1]

Sam kraj kompozicije ili završetak nekog njenog dela beleži se paralelnom tanjom i debljom crtom, tzv. završnicom^[1]

Ako želimo da ponovimo neki takt ili grupu taktova, upisujemo početnu repeticiju^[1]

Ako želimo da označimo kraj takta ili grupe taktova koji treba da se ponove, upisujemo završnu repeticiju^[1]

Vrste taktova

U muzici postoje mnoge vrste taktova. Oni se označavaju razlomkom, bez razlomačke crte. Gornji broj razlomka - brojilac - govori koliko ima taktovih delova, dok donji broj - imenilac - govori na koliko je jednakih dijelova podijeljen takt. On određuje jedinicu brojanja. Na primjer:

Dvo-četvrtinski takt označavamo ovako:^[1] . Brojilac kaže: takt ima dva dijela, a imenilac: četvrtina je jedinica brojanja.
Tro-četvrtinski takt označavamo ovako:^[1] . Brojilac kaže: takt ima tri dijela, a imenilac: četvrtina je jedinica brojanja.
Četvero-osminski takt označavamo ovako:^[1] . Brojilac kaže: takt ima četiri dijela, a imenilac: osmina je jedinica brojanja.
Dvo-polovinski takt označavamo ovako:^[1] . Brojilac kaže: takt ima dva dijela, a imenilac: polovina je jedinica brojanja.

Još neki načini pisanja vrste takta

U novije vrijeme se vrsta takta piše i ovako: brojilac - brojem, a imenilac - umjesto broja upiše se odgovarajuća notna vrijednost.

Na primjer, dvočetvrtinski takt se i ovako označava:

Četvoročetvrtinski takt , sem cifarskim simbolom, može da se označi i znakom^[1]

Gdje i kada se se upisuju vrste taktova

Vrsta takta se upisuje na samom početku muzičkog djela, odmah iza ključa^[1] i predznaka^[1]. Moguće je da u toku kompozicije dođe do promjene takta^[1]. To se čini upisivanjem novog željenog razlomka.

Kakav takt može da bude

Takt može da bude:

Jednostavan (prost) - ima samo 1 naglašen taktov dio (teza) i 1 ili 2 nenaglašena (arza). Tu spadaju svi dvodijelni i trodijelni taktovi.
Složen - obrazuje se kombinovanjem više jednostavanih taktova u jedan, te, samim tim, ima više naglašenih i nenaglašenih taktovih dijelova.

Reference

^ ^a ^b ^c ^d ^e ^f ^g ^h ⁱ ^j ^k ^l ^m Radivoj Lazić - Vlastimir Peričić, Osnovi teorije muzike

[Primeri-1] ^ ^a ^b ^c ^d ^e ^f ^g ^h ⁱ ^j ^k ^l ^m Radivoj Lazić - Vlastimir Peričić, Osnovi teorije muzike

[1]