Takt (muzika)

Takt ili mjera, u muzičkoj notaciji predstavlja segment vremena koji odgovara određenom broju otkucaja u kojem je svaki takt predstavljen određenom notnom vrijednošću, a granice svakog takta su označene vertikalnim linijama (takticama).

Početak takta je uvijek naglašen, to je teški taktov dio i zove se teza. Za njim slijedi lahki, nenaglašeni dio takta, zove se arza.

Zbirna vrijednost nota i pauza svakog takta mora uvijek odgovarati vrsti takta. Recimo, 4/4 takt znači da u svakom taktu zbirno mora biti četiri četvrtine


  • Taktovi se odvajaju jedan od drugog uspravnom taktnom crtom koja se zove još taktica[1] i koje povećavaju preglednost
    Music-bar.png
  • Završetci delova kompozicije označavaju se dvema paralelnim i uspravnim crtama jednake debljine[1] Music-doublebar.png
  • Sam kraj kompozicije ili završetak nekog njenog dela beleži se paralelnom tanjom i debljom crtom, tzv. završnicom[1] Music-endbar.png
  • Ako želimo da ponovimo neki takt ili grupu taktova, upisujemo početnu repeticiju[1] Ritornello 1.JPG
  • Ako želimo da označimo kraj takta ili grupe taktova koji treba da se ponove, upisujemo završnu repeticiju[1] Ritornello 2.JPG

Vrste taktovaUredi

U muzici postoje mnoge vrste taktova. Oni se označavaju razlomkom, bez razlomačke crte. Gornji broj razlomka - brojilac - govori koliko ima taktovih delova, dok donji broj - imenilac - govori na koliko je jednakih dijelova podijeljen takt. On određuje jedinicu brojanja. Na primjer:

  • Dvo-četvrtinski takt označavamo ovako:[1]  . Brojilac kaže: takt ima dva dijela, a imenilac: četvrtina je jedinica brojanja.
  • Tro-četvrtinski takt označavamo ovako:[1]  . Brojilac kaže: takt ima tri dijela, a imenilac: četvrtina je jedinica brojanja.
  • Četvero-osminski takt označavamo ovako:[1]  . Brojilac kaže: takt ima četiri dijela, a imenilac: osmina je jedinica brojanja.
  • Dvo-polovinski takt označavamo ovako:[1]  . Brojilac kaže: takt ima dva dijela, a imenilac: polovina je jedinica brojanja.

Još neki načini pisanja vrste taktaUredi

  • U novije vrijeme se vrsta takta piše i ovako: brojilac - brojem, a imenilac - umjesto broja upiše se odgovarajuća notna vrijednost.

Na primjer, dvočetvrtinski takt   se i ovako označavamo:  

  • Četvoročetvrtinski takt  , sem cifarskim simbolom, može da se označi i znakom[1]  

Gdje i kada se se upisuju vrste taktovaUredi

Vrsta takta se upisuje na samom početku muzičkog djela, odmah iza ključa[1] i predznaka[1]. Moguće je da u toku kompozicije dođe do promjene takta[1]. To se čini upisivanjem novog željenog razlomka.

Kakav takt može da budeUredi

Takt može da bude:

  1. Jednostavan (prost) - ima samo 1 naglašen taktov dio (teza) i 1 ili 2 nenaglašena (arza). Tu spadaju svi dvodijelni i trodijelni taktovi.
  2. Složen - obrazuje se kombinovanjem više jednostavanih taktova u jedan, te, samim tim, ima više naglašenih i nenaglašenih taktovih dijelova.

ReferenceUredi