Mikroračunar

Mikroračunar (engleski: Microcomputer) jest mali, relativno jeftin računar sa mikroprocesorom kao njegovom centralnom procesorskom jedinicom (CPU). Sastoji se od mikroprocesora, memorije i minimalnog interfejsa za ulaz/izlaz na jednoj printanoj ploči (PCB)^[2] Mikroračunari su postali popularni u 1970-im i 1980-ima pojavom sve snažnijih mikroprocesora. Prethodnici ovih računara, mainframe i miniračunari bili su dosta veći i skuplji. Mnogi mikroračunari (ako su opremljeni tastaturom i ekranom za ulaz i izlaz) se mogu smatrati i ličnim računarima.^[3]

Skraćenica mikro je bila uobičajena tokom 1970-ih i 1980-ih, dok se danas ne koristi u svakodnevnoj upotrebi.

Porijeklo

Izraz mikroračunar je ušao je u popularnu upotrebu nakon uvođenja miniračunara. Najvažnija osobina mikroračunara je mikroprocesor, koji je objedinio mnoge komponente CPU-a jednog miniračunara u jedan integrisani čip.

Francuski Micral N (1973) je patentirao "Micro-ordinateur", što je doslovno značilo "Mikroračunar", kako bi opisali mašinu koja u sebi ima mikroprocesor. U Sjedinjenim Državama, najraniji modeli poput Altair 8800 često su se prodavali kao kompleti koje je korisnik mogao sastaviti, a isporučivali su se sa svega 256 bajtova RAM-a, bez ijednog uređaja za ulaz/izlaz osim indikatorskih lampica i sklopki. Međutim, to je bio primjer koncepta koji je pokazao šta se sve može učiniti i vremenom su mikroprocesori i memorija pojeftinili a mikroračunari postali dosta jednostavniji za upotrebu što je uključivalo nekoliko stvari:

Sve jeftiniji logički čipovi poput serije 7400 omogućavali su bolje interfejse za interakciju poput tastature,.
Upotreba audio kaseta za jeftino pohranjivanje podataka zamijenila je ručni ponovni unos programa svaki put kada je uređaj uključen.
Jeftinija logička kola u obliku memorija samo za čitanje i EPROM-a dovela je mogućnosti da mikroračunari dođu već opremljeni sa samopokretajućim kernelom.
Memorija nasumičnong pristupa postala je dovoljno jeftina da je bilo moguće izdvojiti približno 1-2 kilobajta memorije za video memoriju. To je bilo dovoljno za tekstualni prikaz dimenzija 40x25 ili 80x25 ili pikselastu grafiku u boji na običnoj televiziji u domaćinstvu. To je zamijenilo spor, komplikovan i skup teleprinter koji je prethodno bio uobičajen kao interfejs miniračunara i glavnih centralnih računara.

Ova poboljšanja su rezultirala eksplozijom njihove popularnosti tokom kasnih 1970-ih i ranih 1980-ih. Veliki broj proizvođača računara počeo je da prodaje mikroračunare i za upotrebu u manjim poslovnim okruženjima. Do 1979. godine, mnoge kompanije poput Cromemco, Processor Technology, IMSAI, North Star Computers, Southwest Technical Products Corporation, Ohio Scientific, Altos Computer Systems, Morrow Designs i druge pravili su sisteme namijenjene za krajnje korisnike ili firme koji su mogli poslovnim subjektima da pruže neku uslugu pomoću ovih računara. To je omogućilo preduzećima koja nisu mogla priuštiti zakup miniračunara ili uslugu dijeljenja vremena mogućnost automatizacije poslovnih funkcija. Reprezentativni sistem ove ere koristio bi S100 sabirnicu, 8-bitni procesor poput Intelovog 8080 ili Zilog Z80, sa CP/M ili MP/M operativnim sistemom. Vremenom, kako je industrija sazrijevala, tržište ličnih računara standardizirano je oko IBM PC kompatibilnih operativnih sistema koji su vrtili DOS, a kasnije Windows. Moderni stolni računari, igraće konzole, laptopi, tablet računari i mnoge vrste ručnih uređaja, uključujući mobilne telefone, džepne kalkulatore i ugrađene industrijske sisteme mogu se smatrati primjerom mikroračunara.

Upotreba izraza

Tri mikroračunara često povezana s prvim valom komercijalno uspješnih 8-bitnih kućnih računara: Commodore PET 2001, Apple II i TRS-80 Model 1.

Svakodnevna upotreba termina "mikroračunar" znatno je opala od sredine 1980-ih i gotovo isčezla od 2000.^[4] Ovaj termin se danas najčešće povezuje s prvim valom 8-bitnih mikroračunara kao što su Apple II, Commodore 64, BBC Micro i TRS 80.

U uobičajenoj upotrebi, "mikroračunar" je zamijenjen terminom "lični računar" ili "PC" koji se prvi put pojavio 1959.^[5] IBM je za svoje računare promovirao termin "lični računar" kako bi se razlikovao od ostalih mikroračunara.

Također pogledajte

Reference

^ Kahney, Leander (9. 9. 2003). "Grandiose Price for a Modest PC". Wired. Pristupljeno 4. 11. 2019.
^ A.O., Williman; Jelinek, H.J. (juni 1976). "Special Tutorial: Introduction to LSI Microprocessor Developments". Computer. IEEE. 9 (Computer): 37. doi:10.1109/C-M.1976.218612.
^ An early use of the term personal computer in 1962 predates microprocessor-based designs. (See "Personal Computer: Computers at Companies" reference below). A microcomputer used as an embedded control system may have no human-readable input and output devices. "Personal computer" may be used generically or may denote an IBM PC compatible machine.
^ "microcomputer". OED Online. December 2013. Oxford University Press. 15 February 2014.
^ "personal computer". OED Online. December 2013. Oxford University Press. 15 February 2014

[1] Kahney, Leander (9. 9. 2003). "Grandiose Price for a Modest PC". Wired. Pristupljeno 4. 11. 2019.

[2] A.O., Williman; Jelinek, H.J. (juni 1976). "Special Tutorial: Introduction to LSI Microprocessor Developments". Computer. IEEE. 9 (Computer): 37. doi:10.1109/C-M.1976.218612.

[personalcomputer-3] An early use of the term personal computer in 1962 predates microprocessor-based designs. (See "Personal Computer: Computers at Companies" reference below). A microcomputer used as an embedded control system may have no human-readable input and output devices. "Personal computer" may be used generically or may denote an IBM PC compatible machine.

[4] "microcomputer". OED Online. December 2013. Oxford University Press. 15 February 2014.

[5] "personal computer". OED Online. December 2013. Oxford University Press. 15 February 2014

[2]

[3]

[1]

[4]

[5]