Michael Phelps
Michael Fred Phelps II nekadašnji je američki plivač, višestruki svjetski prvak i olimpijski pobjednik. Mnogi ga smatraju najboljim plivačem svih vremena. Nakon OI 2012. povukao se iz plivanja, ali se vratio 2014. Takmičio se i na OI 2016. i to mu je bilo peto uzastopno učešće na Olimpijskim igrama, po čemu je prvi Amerikanac (muškarac) u historiji.[3] S 28 olimpijskih medalja (23 zlatne, tri srebrne i dvije bronzane) najtrofejniji je olimpijac svih vremena.
Rani život i prvi rekordi
urediRođen je u Rogers Forgeu blizu Towsona i najmlađe je od troje djece. Njegova majka Deborah Sue (rođena Davisson) i njegov otac Michael Fred Phelps razveli su se 1994. Počeo se baviti plivanjem sa sedam godina. Do svoje desete godine bio je nacionalni rekorder za svoj uzrast. Tada je počeo trenirati u North Baltimore Aquatic Clubu s trenerom Bobom Bowmanom. Godine 2000. kvalificirao se za Olimpijske igre. Ušao je u finale na 200 m delfin i bio peti. Naredne godine oborio je svjetski rekord u istoj disciplini (1:54.92). Postao je najmlađi svjetski rekorder u plivanju sa samo 15 godina i devet mjeseci.
SP 2003.
urediNa Svjetskom prvenstvu u Barceloni osvojio je šest medalja: četiri zlatne (200 m delfin, 200 m mješovito, 400 m mješovito i štafeta 4 x 100 m mješovito) i dvije srebrne (100 m delfin i 4 x 200 m slobodno). Oborio je dva pojedinačna svjetska rekorda (200 m mješovito – 1:56.01 i 400 m mješovito – 4:09.09) i jedan ekipni (4 x 100 mješovito – 3:31.54).
Na OI u Atini 2004. plivao je 100 m delfin, 200 delfin, 200 mješovito, 400 mješovito, 200 slobodno i štafete 4 x 100 slobodno, 4 x 200 slobodno i 4 x 100 mješovito. Osvojio je šest zlatnih i dvije bronzane medalje.
U svojoj prvoj disciplini, 400 m mješovito, osvojio je zlato i oborio svjetski rekord. U štafeti 4 x 100 slobodno osvojio je treće mjesto s vremenom 3:14.62. Na 200 slobodno bio je treći iza Iana Thorpea i Pietera van den Hoogenbanda s vremenom 1:45.32. Plivao je i 200 delfin, gdje je bio prvi, oborivši olimpijski rekord s vremenom 1:54.04. U štafeti 4 x 200 slobodno osvojio je zlato s vremenom 7:07.33. Na 200 mješovito bio je prvi i oborio još 1 olimpijski rekord (1:57.14). Na 100 delfin s vremenom 51.25 (olimpijski rekord) bio je prvi ispred tadašnjeg svjetskog rekordera, Iana Crockera, koji je bio samo četiri stotinke sporiji. Tako je dobio mjesto u štafeti 4 x 100 m mješovito, ali je to prepustio Crockeru. Američka štafeta bila je prva, a s obzirom na to da je Phelps plivao u kvalifikacijama, i on je dobio medalju.
Tako je sa samo 20 godina bio drugi po broju osvojenih medalja iza zemljaka, Marka Spitza, koji je na OI u Münchenu 1972. osvojio sedam zlatnih medalja.
SP 2005.
urediNa Svjetskom prvenstvu u Montréalu plivao je 400 slobodno, 200 slobodno, 100 slobodno, 100 delfin, 200 mješovito i sve 3 štafete. Osvojio je pet zlatnih i jednu srebrnu medalju. Na 400 slobodno plivao je 3:50.53 i nije ušao u finale.
Osvojio je zlato na 200 m slobodno s vremenom 1:45.20, što je bio američki rekord. Na 100 slobodno bio je sedmi (48.99), a na 200 mješovito osvojio je zlato (1:56.68). Na 100 delfin bio je drugi iza Crockera. Phelps je plivao 51.65, a Crocker 50.40. U sve tri štafete osvojio je zlato. U štafeti 4 x 100 slobodno osvojio je zlato s Neilom Walkerom, Nateom Dusingom i Jasonom Lezakom. Na 4 x 200 slobodno osvojio je zlato s Ryanom Lochteom, Peterom Vanderkaayem i Kleteom Kellerom, a na 4 x 100 mješovito nije plivao u finalu, u kojem su Amerikanci osvojili zlato, ali je dobio medalju jer je plivao u kvalifikacijama.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Harris, Nick (11. 8. 2008). "'Baltimore Bullet' has history in his sights". The Independent. London. Arhivirano s originala, 25. 8. 2010. Pristupljeno 25. 8. 2010.
- ^ "'Flying Fish' Phelps largely unknown in China". MSNBC. 17. 8. 2008. Arhivirano s originala, 14. 11. 2012. Pristupljeno 21. 4. 2012.
- ^ Nick Zaccardi (3. 5. 2016). "Michael Phelps left with one meet before Olympic Trials". Olympics on NBC. Pristupljeno 23. 5. 2016.
Vanjski linkovi
uredi