Međuvladin panel za klimatske promjene

Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) jest međuvladino tijelo Ujedinjenih naroda odgovorno za unapređenje znanja o klimatskim promjenama uzrokovanim ljudskim djelovanjem.[1][2][3][4] Osnovali su ga 1988. godine Svjetska meteorološka organizacija (WMO) i Program Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP), a kasnije ga je odobrila Generalna skupština Ujedinjenih naroda.[5] Sa sjedištem u Ženevi, sastoji se od 195 država članica.[6][7]

IPCC pruža objektivne i sveobuhvatne naučne informacije o antropogenim klimatskim promjenama, uključujući prirodne, političke i ekonomske uticaje i rizike, te moguće opcije odgovora. Ne provodi originalna istraživanja niti prati klimatske promjene, već radi na periodičnom, sistematskom pregledu relevantne objavljene literature.[8][9] Hiljade naučnika i drugih stručnjaka dobrovoljno se javljaju da pregledaju podatke i sastave ključne nalaze u „Izvještaju o procjeni” za kreatore politike i širu javnost;[10] ovo je opisano kao najveći proces recenzije u naučnoj zajednici.[11]

IPCC je međunarodno prihvaćen autoritet za klimatske promjene, a oko njegovog rada se slažu vodeći klimatski naučnici, kao i vlade.[11][12] Njegovi izvještaji igraju ključnu ulogu u Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC),[8][13] s Petim izvještajem o procjeni koji u velikoj mjeri informiše značajni Pariski sporazum 2015.[14] IPCC je podijelio Nobelovu nagradu za mir 2007. s Alom Goreom za doprinos ljudskom razumijevanju klimatskih promjena.[15]

IPCC-om upravljaju njegove države članice, koje biraju biro naučnika koji će služiti tokom ciklusa procjene (obično šest do sedam godina); Biro bira stručnjake koje imenuju vlade i posmatračke organizacije za pripremu izvještaja IPCC-a.[16] IPCC podržava sekretarijat i razne "jedinice za tehničku podršku" iz specijaliziranih radnih grupa.[16]

Nakon izbora svog novog biroa 2015. godine, IPCC je započeo svoj šesti ciklus procjene, koji će biti završen 2022. godine. U augustu 2021, radna grupa za fizičke nauke IPCC-a objavila je svoj doprinos Šesti izvještaj o procjeni,[17] koji je The Guardian opisao kao "najveće upozorenje do sada" o "velikim neizbježnim i nepovratnim klimatskim promjenama",[18] tema je odjeknula od strane mnogih novina širom svijeta.[19] Tokom ovog perioda, IPCC je objavio nekoliko specijalnih izvještaja, uključujući Specijalni izvještaj o globalnom zagrijavanju od 1,5 °C, Specijalni izvještaj o klimatskim promjenama i kopnu (SRCCL) i Specijalni izvještaj o okeanu i kriosferi u klimi koja se mijenja ( SROCC). Shodno tome, šesti ciklus procjene je opisan kao najambiciozniji u historiji IPCC-a.[20]

Porijeklo i ciljevi uredi

IPCC se razvio iz međunarodnog naučnog tijela, Savjetodavne grupe za gasove staklene bašte koju su 1985. osnovali Međunarodni savjet naučnih unija, Program Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP) i Svjetska meteorološka organizacija (WMO) kako bi pružili preporuke zasnovane na trenutnim istraživanja. Ova mala grupa naučnika nije imala resurse da pokrije sve složeniju interdisciplinarnu prirodu nauke o klimi. Vlada Sjedinjenih Država tražila je međunarodnu konvenciju o ograničenjima stakleničkih plinova, a pod konzervativnom Reaganovom administracijom izrazila je zabrinutost zbog neograničenog utjecaja nezavisnih naučnika ili tijela Ujedinjenih naroda kao što su UNEP i WMO. Vlada SAD-a bila je glavna snaga u oblikovanju IPCC-a kao autonomnog međuvladinog tijela u kojem su naučnici učestvovali i kao stručnjaci ali i kao zvanični predstavnici svojih vlada, koje bi proizvodilo izvještaje koje bi podržavali svi vodeći relevantni naučnici, a koji su potom morali postići konsenzus saglasnost svake vlade učesnice. Na ovaj način, IPCC je formiran kao hibrid između naučnog tijela i međuvladine političke organizacije.[2]

Ujedinjeni narodi su formalno podržali stvaranje IPCC-a 1988, navodeći činjenicu da bi "određene ljudske aktivnosti mogle promijeniti globalne klimatske obrasce, prijeteći sadašnjim i budućim generacijama potencijalno teškim ekonomskim i društvenim posljedicama", te da "kontinuirani rast atmosferskih koncentracija 'stakleničkih' plinova mogao bi dovesti do globalnog zagrijavanja s eventualnim porastom nivoa mora, čiji bi efekti mogli biti pogubni za čovječanstvo ako se ne preduzmu pravovremeni koraci na svim nivoima."[21] U tom cilju, IPCC je imao zadatak da pregleda recenziranu naučnu literaturu i druge relevantne publikacije kako bi pružio informacije o stanju znanja o klimatskim promjenama i njihovim posljedicama i uticajima.

Finansiranje uredi

IPCC prima sredstva preko namjenskog fonda, osnovanog 1989. od strane Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP) i Svjetske meteorološke organizacije (WMO). Povjerenički fond prima godišnje novčane doprinose vlada članica SMO, UNEP-a i IPCC-a; uplate su dobrovoljne i nije potreban određeni iznos. Administrativne i operativne troškove, kao što su sekretarijat i sjedište, obezbjeđuje SMO, koji također utvrđuje finansijske propise i pravila IPCC-a.[22] Komisija je odgovorna za razmatranje i usvajanje godišnjeg budžeta konsenzusom.

Reference uredi

  1. ^ "About the IPCC". Intergovernmental Panel on Climate Change. Pristupljeno 22. 2. 2019.
  2. ^ a b Weart 2011
  3. ^ "Principles Governing IPCC Work" (PDF).
  4. ^ "A guide to facts and fictions about climate change" (PDF). The Royal Society. mart 2005. Pristupljeno 30. 11. 2009.
  5. ^ "History — IPCC". Pristupljeno 10. 8. 2021.
  6. ^ "A guide to facts and fiction about climate change". The Royal Society. mart 2005. Pristupljeno 24. 7. 2007.
  7. ^ ANNEX III: List of IPCC Member Countries (ipcc.ch)
  8. ^ a b IPCC. "Principles Governing IPCC Work" (PDF).. Approved 1–3 October 1998, last amended 14–18 October 2013. Retrieved 22 February 2019.
  9. ^ Appendix A to the Principles Governing IPCC Work
  10. ^ "Structure of the IPCC". Intergovernmental Panel on Climate Change. Pristupljeno 22. 2. 2019.
  11. ^ a b "IPCC, the world's unrivalled authority on climate science". www.msn.com. Pristupljeno 11. 8. 2021.
  12. ^ Sample, Ian (2. 2. 2007). "Scientists offered cash to dispute climate study". Guardian. London. Pristupljeno 24. 7. 2007. Lord Rees of Ludlow, the president of the Royal Society, Britain's most prestigious scientific institute, said: "The IPCC is the world's leading authority on climate change..."
  13. ^ Introduction to the Convention, UNFCCC, arhivirano s originala, 8. 1. 2014, pristupljeno 27. 1. 2014.
  14. ^ Schleussner, Carl-Friedrich; Rogelj, Joeri; Schaeffer, Michiel; Lissner, Tabea; Licker, Rachel; Fischer, Erich M.; Knutti, Reto; Levermann, Anders; Frieler, Katja (25. 7. 2016). "Science and policy characteristics of the Paris Agreement temperature goal" (PDF). Nature Climate Change. 6 (9): 827. Bibcode:2016NatCC...6..827S. doi:10.1038/nclimate3096.
  15. ^ "The Nobel Peace Prize for 2007". Nobelprize.org. 12. 10. 2007. Arhivirano s originala, 9. 1. 2010. Pristupljeno 25. 6. 2012.
  16. ^ a b "Structure — IPCC". Pristupljeno 10. 8. 2021.
  17. ^ IPCC Working Group I: The Physical Science Basis (9. 8. 2021). "Climate Change 2021: The Physical Science Basis". United Nations.
  18. ^ Harvey, Fiona (9. 8. 2021). "Major climate changes inevitable and irreversible – IPCC's starkest warning yet". The Guardian.
  19. ^ Sullivan, Helen (10. 8. 2021). "'Code red for humanity': what the papers say about the IPCC report on the climate crisis". The Guardian.
  20. ^ "Decisions adopted by the 43rd Session of the Panel" (PDF). str. 11 decision 6.
  21. ^ General Assembly resolution 43/53, Protection of global climate for present and future generations of mankind A/RES/43/53 (6 December 1988)
  22. ^ "Financial Procedures for the IPCC" (PDF). Pristupljeno 25. 2. 2019.

Vanjski linkovi uredi