Međunarodni dan pismenosti
UNESCO je 17. novembra 1965. proglasio 8. septembar Međunarodnim danom pismenosti. Ovaj praznik prvi je put obilježen 1967. Njegov je cilj istaći važnost pismenosti za pojedince, zajednice i društva. Svake godine na ovaj dan UNESCO podsjeća međunarodnu zajednicu na status pismenosti i obrazovanje odraslih na globalnom nivou. Obilježava se širom svijeta.[1]
| Međunarodni dan pismenosti | |
|---|---|
| Praznik u | svim državama članicama UN-a |
| Vrsta | Međunarodni praznik |
| Značenje | Isticanje važnosti pismenosti |
| Datum | 8. septembar |
| Trajanje | Jedan dan |
Približno 775 miliona odraslih ima problem s nedostatkom minimalne pismenosti; jedno od pet odraslih i dalje je nepismeno, a dvije trećine tog broja čine žene[2]; 60,7 miliona djece ne pohađa školu, a još mnogo njih pohađa je neredovno ili prekine školovanje.[3]
Prema UNESCO-ovom "Izvještaju o globalnom praćenju obrazovanja za sve"[4], južna i jugozapadna Azija imaju najnižu stopu pismenosti za odrasle (58,6%), a prate ih supsaharska Afrika (59,7%) i arapske države (62,7%). Države s najnižom stopom pismenosti u svijetu jesu Burkina Faso (12,8%), Niger (14,4%) i Mali (19%). Ovaj izvještaj pokazuje jasnu povezanost između nepismenosti i izuzetno siromašnih država te između nepismenosti i predrasuda o ženama.
Obilježavanje
urediObilježavanja ovog praznika uključuju specifične teme, u skladu s ciljevima "Obrazovanja za sve" i drugih UN-ovih programa, kao što je UN-ova decenija pismenosti. Tema za 2007. i 2008. bila je "Pismenost i zdravlje", s nagradama koje su dodijeljene organizacijama koje prednjače u zdravstvenom obrazovanju.[5] Na ovome je bio i tematski naglasak UN-ove decenije pismenosti za 2007. i 2008.[6] Pojedinačno, Međunarodni dan pismenosti 2008. imao je snažan naglasak na "Pismenost i epidemije", s fokusom na zarazne bolesti, kao što su sida, tuberkuloza i malarija, koje spadaju među glavne rizike za javno zdravlje. Za 2009. i 2010. naglasak je stavljen na "Pismenost i (društveno) osnaživanje"[7], s posebnim osvrtom na jednakost rodova i društveno osnaživanje žena. Tema za obilježavanje 2011. i 2012. bila je "Pismenost i mir".[8]
Kako bi se podigla svijest javnosti o izvanrednoj vrijednosti pisane riječi i potrebi da se promovira pismeno društvo, sljedeći pisci podržavaju UNESCO posredstvom inicijative "Pisci za pismenost":[9] Margaret Atwood, Paul Auster, Philippe Claudel, Paulo Coelho, Philippe Delerm, Fatou Diome, Chahdortt Djavann, Nadine Gordimer, Amitav Ghosh, Marc Levy, Alberto Manguel, Anna Moi, Scott Momaday, Toni Morrison, Erik Orsenna, Gisèle Pineau, El Tayeb Salih, Francisco Jose Sionil, Wole Soyinka, Amy Tan, Miklós Vámos, Abdourahman Waberi, Wei Wei, Banana Yoshimoto. Osim toga što ovi pisci doprinose podizanju svijesti o problemu nepismenosti, postoje i razne kompanije i humanitarne organizacije koje podržavaju borbu protiv nepismenosti, među kojima su Centar za istraživanje globalnog razvoja, Montblanc, Nacionalni institut za pismenost i Rotary International.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ "International Literacy Day: Literacy and Sustainable Development". (en)
- ^ "Literacy and Education Data for the school year ending in 2010". Arhivirano s originala, 28. 7. 2012. Pristupljeno 27. 10. 2014. (en)
- ^ "Statistički podaci UNESCO-a". Arhivirano s originala, 10. 6. 2017. Pristupljeno 27. 10. 2014.
- ^ "Education For All Global Monitoring Report". (en)
- ^ "UNESCO International Literacy Prize Winners 2008: Zambia – The UNESCO King Sejong Literacy Prize 2008". (en)
- ^ "United Nations Literacy Decade (2003-2012)". (en)
- ^ "UNESCO International Literacy Prizewinners 2011". (en)
- ^ "UNESCO International Literacy Prizes (letak)" (PDF). (en)
- ^ ""Writers for Literacy"". (en)