Marcin Czermiński
Marcin Czermiński, fonetski: Marćin Čerminjski (7. januar 1860., Glinjsk, Austro-Ugarska – 7. januar 1931., Lavov, Poljska) bio je poljski isusovac, misionar, hagiograf, etnograf, pionir poljske misiologije.[1][2]
Marcin Czermiński | |
|---|---|
| Rođenje | 7. januar 1860. Glinjsk, Austro-Ugarska |
| Smrt | 8. januar 1931 (71 godina) |
| Nacionalnost | poljska |
| Zanimanje | isusovac, misionar, hagiograf, etnograf |
| Poznat(a) po | pionir poljske misiologije |
Značajna djela | Poljske kolonije u Bosni |
| Roditelji | Janusz Czermiński, Zofija rođ. Jędrzejewicz |
Biografija
urediMarcin Czermiński bio je sin Janusza i Zofije rođene Jędrzejewicz. Završio je srednju školu "Gimnazjum św. Jacka" (srednja škola svetog Hijacinta) 1878. godine u Krakovu, nakon čega odlazi studirati na Papinski univerzitet Gregoriana (Pontificia Università Gregoriana) u Rimu.[1] Tamo je 1885. godine doktorirao filozofiju i diplomirao teologiju. Prije nego što je diplomirao, 24. marta 1883. zaređen je u bazilici sv. Ivana u Lateranu. Nakon studija vratio se u Galiciju i stupio u novicijat isusovačkog reda u Stara Wieś, Poljska. Vratio se u Krakov, gdje je zbog svog znanja historije i sposobnosti pisanja brzo stekao veliku popularnost među lokalnim isusovcima. Objavljivao je svoje radove u galicijskim časopisima: "Nasze Wiadomości" (Naše vijesti) , "Czas" (Vrijeme), "Przegląd Powszechny" (Univerzalni pregled). Od 1889. do 1919. radio je u isusovačkom periodičnom časopisu "Misje katolickie" (Katoličke misije), gdje je nakon određenog vremena postao i urednik. Tokom 30 godina rada Czermińskog u ovom mjesečniku, postao je on jedan od vodećih naučno-popularnih časopisa u Galiciji i Lodomeriji.[3] U to vrijeme bio je to jedan od rijetkih izvora znanja o neevropskim zemljama. Objavljivana su pisma misionara, papinski dokumenti o misijama, misionarske biografije, članci o misijskim terenima, vijesti iz misijskih ustanova. Bio je kapelan u Družbi sestara Gospe od Milosrđa – Łagiewniki u Krakovu, te u infektivnoj bolnici i obrazovnoj ustanovi za djevojke koje su također vodile.[1]
Czermiński je i sam vodio misije, uglavnom na Balkanskom poluostrvu gdje je nekoliko godina bio aktivan u Bugarskoj. Od 1898. do 1909. šest puta je posjetio Bosnu i Hercegovinu u kojoj je vršio crveken službe među lokalnim Poljacima. Također je stigao i do Turske (poljska kolonija u Adampolu), Dalmacije, Crne Gore, Albanije, Francuske, Rusije, Švedske, Njemačke,[1] Grčke i na Kretu (1899).[4] Nakon Prvog svjetskog rata, zbog promjene političke situacije i zdravstvenih problema, povukao se iz misionarskih aktivnosti.[3]
Za života Czermińskog objavljeno je 116 njegovih publikacija (članaka i knjiga), napisano je 5 056 njegovih propovijedi. Djela Czermińskog nisu obuhvatala samo misionarske teme, već i historiju Crkve, mariologiju, biografiju (radio je na biografijama isusovaca (Wojciech Męciński, Maksymilian Ryłła, Jan Beyzym), nekrologiju i hagiografiju.[1] Osim toga, sa njegovih misionarskih putovanja sačuvani su časopisi i memoari koje je redovno vodio, a od kojih su mnoga djela objavljena nakon njegove smrti na jezicima naroda koje je opisivao, npr. na bosanskom[3] i albanskom.[5][6] U svojim putopisima, osim opisivanja vlastitih aktivnosti u sklopu svog rada, veliki dio posvetio je etnografiji i hrišćanskoj arheologiji. Pokazao je veliku estetiku riječi, te je na taj način detaljno opisao lokalnu kulturu, običaje, svakodnevne aktivnosti, narodne nošnje, vjerska vjerovanja i obrede.[1] Na osnovu njegovih djela možemo zaključiti da se Czermiński pojavljuje kao čovjek koji je otvoren za vjersku (uključujući i islam) i etničku različitost. Savremeni istraživači njegova djela također opisuju kao "vrijedan etnografski izvor".[2]
Reference
uredi- ^ a b c d e f Marlena, Sędłak (2016). Kałużny, Józef Cezary (ured.). W „Dalmacyi i Czarnogórze" Marcina Czermińskiego jako przykład zainteresowania antykiem chrześcijańskim w drugiej połowie XIX wieku (PDF). Starożytność chrześcijańska. Materiały zebrane (jezik: poljski). Kraków: Wydawnictwo Uniwersytetu Papieskiego Jana Pawła II w Krakowie. str. 163–170. ISBN 978-83-7438-527-5. Arhivirano s originala (PDF), 28. 4. 2019. Pristupljeno 8. 4. 2021.
- ^ a b Dziekan, Marek M. (2011). "Islam na Bałkanach w relacji z podróży po Bośni i Hercegowinie ks. Marcina Czermińskiego SJ (1860–1931)" (PDF). Południowosłowiańskie Zeszyty Naukowe. Język – Literatura – Kultura (jezik: poljski). ispan.waw.pl: 133–163. ISSN 1733-4802. Arhivirano s originala (PDF), 3. 2. 2021. Pristupljeno 8. 4. 2021.
- ^ a b c Czermiński, Marcin (2020). Omerović, Enes S.; Lis, Tomasz Jacek (ured.). Poljske kolonije u Bosni: Uspomene iz misije goine 1902. i odabrana pisma. Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu – Institut za historiju. str. 16–18. ISBN 978-9958-649-34-9.
- ^ Knopek, Jacek (1997). "Działalność misyjna i oświatowo-społeczna polskich duszpasterzy w Grecji w XIX i początku XX wieku" (PDF). Nasza Przeszłość (jezik: poljski). Kraków: Instytut Wydawniczy Księży Misjonarzy: 295–309. ISSN 0137-3218. Arhivirano s originala (PDF), 12. 7. 2020. Pristupljeno 8. 4. 2021.
- ^ "Marcin Czerminski për Shqipërinë, Malin e Zi dhe Bosnjën". Gazeta Shqiptare Online (jezik: albanski). 15. 1. 2018. Pristupljeno 8. 4. 2021.
- ^ "Në Dalmaci dhe në Malin e Zi". librat.al (jezik: albanski). Pristupljeno 8. 4. 2021.
Vanjski linkovi
uredi- Czermiński, Marcin (1903). "Kolonie polskie w Bośni. Wspomnienia z misyi w roku 1902" (jezik: poljski). Kraków: Czas. Pristupljeno 8. 4. 2021.