Maglajska sahat-kula
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Maglajska sahat-kula se nalazi u predvorju maglajskog starog grada. Završetak izgradnje ove sahat-kule je bio 17. oktobra 1697. godine.
Kako su se za njene opravke i za sve ostalo brinuli desetljećima članovi porodice Uzeirbegovića, nije isključeno da ju je neko od njih i sagradio. U drugoj polovini 20. vijeka o satu se brinuo maglajski sahadžija Mahmud Đonlija. Zadnji član porodice Uzeirbegovića, koji je ovu kulu popravio, bila je Vasvi-hanuma, supruga Mustajbega Uzeirbegovića, rođena Osmanbegović. Po njenoj oporuci njen muž Mustaj-beg i bratić Osman-beg Osmanbegović su kupili 1923. godine u Zagrebu na sajmu zvona za sahat-kule u Maglaju i Gradačcu.
U horizontalnom presjeku kula je kvadrat sa stranicama od oko 3 m (3,07 m). Visina sahat-kule je 17,10m (stražnja strana je 14,77m). U središnjem vertikalnom dijelu nalaze se tri prosjeka koja propuštaju svjetlost u unutrašnji dio objekta te osvjetljavaju stepenište. Prosjeci su postavljeni na središnjoj osi prozora koji je oko 50cm širok i zasvođen lûkom.
Sahat-kula je relativno dobro očuvana mada satni mehanizam danas nije u ispravnom stanju. 1950-ih godina samo pet sahat-kula je imalo satne mehanizme u ispravnom stanju i to u Sarajevu, Pruscu, Foči, Maglaju i Tešnju. Prve dvije pokazuju vrijeme a la turca, a ostale idu po srednjoevropskom vremenu.