M1 Abrams

M1 Abrams
M1 Abrams
Svojstva
Posada	4
Dužina	9.83 m
Širina	3.66 m
Visina	2.88 m
Težina	63 t
Oklop i naoružanje
Oklop	višeslojni razmaknuti (sendvič) oklop: čelik visoke tvrdoće, aluminijev (III) oksid (Al2O3), silicijev karbid (SiC), umetci od tvrde plastike, umetci od osiromašenog uranija u prednjem dijelu kupole, sloj kevlara
Osnovno naoružanje	120 mm M256 glatkocijevni top
Sekundarno naoružanje	1x teški mitraljez 12.7 mm M2HB; 2x mitraljez 7.62 mm M240
Pokretljivost
Pogon	plinska turbina AGT-1500 ; 1500 KS (1100 kW)
Brzina na cesti	67 km/h
Snaga/težina	23.8 KS/t
Domet	425 km

M1 Abrams je naziv za američki glavni borbeni tenk (MBT) koji je ušao u operativnu upotrebu 1980. godine. Smatrao se najboljim tenkom u svijetu koji objedinjuje vatrenu moć, pokretljivost i oklopnu zaštitu. Ratovi u Iraku pokazali su ipak suprotno - da Abrams nije toliko superioran kao što se pretpostavljalo i zasigurno nije najbolji tenk na svijetu. Problem je njegova prevelika masa (naročito A2 i A2 SEP verzije) i nedostatan oklop na stražnjoj strani, bočnim stranama i vrhu kupole uspoređujući ga s ostalim konkurentskim tenkovima.

Razvoj

XM1 prototip

Početak razvoja M1 Abramsa seže još iz zajedničkog projekta sa Zapadnom Njemačkom po nazivom MBT-70 koji je bio prvi pokušaj zamjene starijeg M60 Patton tenka. MBT-70 je imao neke dobre značajke kao što su zračno podesivi ovjes, te manje tijelo tenka jer je vozač bio smješten u kupolu tenka. Na kraju MBT-70 se pokazao tenkom ispred svojeg vremena, previše skupim i zahtjevnim projektom, nakon čega je projekat otkazan. Nakon prekida ovog projekta, Amerikanci kreću s razvojem novog tenka pod nazivom XM803, koji je zadržao neka rješenja s projekta MBT-70.

Kada je otkazan i projekt XM803, kreće se u razvoj i realizaciju novog projekta pod nazivom XM815, koji je kasnije preimenovan u XM1 Abrams, koji je dobio ime po američkom generalu Creighton Abramsu.^[1] Prvi prototipovi su isporučeni 1976. godine od strane Chrysler Defense i General Motorsa nsoružani s licencno izrađenim topom kalibra 105 mm Royal Ordnance L7, s ciljem uporednog testiranja zajedno s njemačkim Leopard 2 tenkom. Ispitivanje osobina novog tenka je bilo pod istim uvjetima kao kod njemačkog Leoparda 2, a rezultati nikada nisu objavljeni. Amerikanci su kao glavno oružje preuzeli top kalibra 120mm s Leoparda 2, a sve ostalo su razvili samostalno.

Serijska proizvodnja pod oznakom M1 Abrams počela je 1980. u Ohio. Početno se proizvodilo 30 komada mjesečno, a kasnije se priključila još jedna fabrika, Detroit Arsenal Tank Plant, pa su zajedno proizvodili 60 tenkova mjesečno. U periodu od 1979. do 1985. godine proizvedeno je ukupno 3.273 M1 Abrams tenkova. 1984. razvijena je verzija M1IP koja je sadržavala male nadogradnje. M1IP model je korišten na takmičenju Canadian Army Trophy 1985. i 1987. godine.

Oko 6.000 M1A1 Abrams tenkova koji su proizvedeni u periodu od 1986. do 1992. su naoružani topom M256 kalibra 120 mm koji je nastao na osnovu njemačkog Rheinmetall topa 120 mm, tenkovi su također poboljšani po pitanju oklopa i ABHO zaštite. Troškovi jednog tenka od 1999. godine smatra se da koštaju oko 5 miliona američkih dolara.

Opis tenka

M1 Abrams kod Taunusa prilikom vojnih vježbi

M1A1 Abrams tokom paljbe iz topa u bitci kod Fadžule u Iraku.

Oklop

Oklop M1 Abrams tenka je baziran na britanskom Chobham oklopu koji predstavlja kompozitni oklop koji se sastoji od slojeva čelika, keramike, plastike, kevlara što predstavlja dobru odbranu protiv visokoeksplozivnih protivtenkovskih granata i kinetičkih penetratora. Tenk je također zaštićen reaktivnim oklopom ili TUSK-om (Tank Urban Survival Kit). 1987. godine počinje se na M1A1 verzije ugrađivati oklop od osiromašenog uranija zbog njegove velike gustoće na prednju stranu kupole i trupa tenka. Prvi M1A1 tenkovi opremljeni ovakvim oklopom su bili oni stacionirani u Zapadnoj Njemačkoj jer su bili prva linija odbrane od SSSR-a. Ovi tenkovi su kasnije upotrijebljeni u Zaljevskom ratu.

Naoružanje

M1A1 u Iraku

Glavno naoružanje M1A2 je top kalibra 120 mm glatke cijevi, koji je originalno razvijen u njemačkoj kompaniji Rheinmetall za tenk Leopard 2, a koji se licencirano proizvodi u SAD-u pod oznakom M256. Dužina cijevi topa je 5,28m što je bitno kraće od njemačkih, ruskih, francuskih i engleskih rješenja na tenkovima. Borbeni komplet za top 120 mm čini 40 granata za M1A1 verzije, odnosno 42 granate za M1A2 verzije i sastoji se od dvije vrste streljiva: potkalibarske granate s penetratorom od osiromašenog urana popularno nazvana Srebrni metak (Silver Bullet) oznake M-829 te M829 A1, A2 i najnoviji A3, te granate M830A1 Heat-MP-T.

Glavni dio granate "Srebrni metak" je potkalibarni metak napravljen od osiromašenog urana. Ukupna masa granate je 20,9 kilograma, dok je masa samog penetratora devet kilograma. Penetrator od osiromašenog urana djeluje tako da sa zabile velikom brzinom (između 1500 i 1700 m/s, ovisno o verziji) u čelični oklop pri čemu se, zbog siline trenja, zapali puneći tenk užarenom plazmom koja spaljuje. Pritom često dolazi do zapaljenja streljiva i eksplozije tenka. Američki izvori tvrde da "Srebrni metak" ima maksimalan domet 3000 metara uz probojnost veću od 600 mm svih vrsta oklopa. Srebrni metak uspješno je korišten u Pustinjskoj oluji i Iraku gdje je bez problema uništavao sve iračke tenkove.

Višenamjenska granata M830A1 Heat-MP-T služi za uništavanje različitih ciljeva. Granata teži 22,3 kg, od čega 11,4 kg otpada na kumulativno-rasprskavajući projektil. Maksimalan domet joj je 3000 metara.

M1A1 ima jedan od najsuvremenijih SUP-ova svijeta i sastoji se od balističkog računala, laserskog daljinomjera i termovizijske kamere unutar nišanske naprave, komandirova neovisnog nišana i senzora vjetra postavljenog na kupolu. Top i nišanska naprava stabilizirani su u dvije ravni. M1A2 može djelovati noću i u teškim vremenskim uvjetima i može gađati ciljeve iz pokreta.

Tenk M1A2 uz top od 120 mm koristi i spregnuti mitraljez M240 kalibra 7,62 mm, dok je s lijeve strane kupole postavljeno slično oružje namijenjeno puniocu topa. Komandiru tenka namijenjeanje M2HB teški mitraljez 12,7 mm na desnom dijelu kupole.

Pokretljivost

Tenk M1A2 nije tako pokretljiv kao njegove ranije verzije zbog veće mase od 7 tona u odnosu na verziju M1. Po pitanju pokretljivosti, ne može parirati ruskim tenkovima. Za pogon M1A2 koristi plinsku turbinu AGT-1500 ^[2] snage 1500 KS (1100 kW). Najveći okretni moment iznosi 3754 Nm. Turbina je višegoriva što znači da M1A2 može koristiti više vrsta goriva što je prednost u ratnim operacijama. Spremnici goriva imaju kapacitet od 1900 litara. Najveće mane plinske turbine su velika potrošnja, za rad je potrebno četiri puta više zraka nego Dieselov motor i ispušta vidljivi toplinski trag koji ga čini lakom metom navođenih raketa. Abrams ima najveći toplinski odraz od svih suvremenih tenkova što je vrlo velik nedostatak koji još uvijek nije uklonjem. Iako je vijek trajanje turbine veći, ona ima velikih problema u pustinjskim uvjetima zbog pijeska koji zaštopava filtre za zrak.

Snažna plinska turbina daje tenku M1A2 odnos snage i težine od dobrih 23,8 KS/t i najveća brzina je 67 km/h. Velika masa tenka (preko 60 tona) ograničava pokretljivost. Najveći američki transportni zrakoplov C-5 Galaxy može ponijeti samo dva, dok savremeni C-17 Globemaster III samo jedan.

Verzije tenka

M1 Abrams

Prva proizvodna varijanta tenka. Proizvodnja je trajala od 1979. do 1985. godine. Ova verzija je bila naoružana topom kalibra 105 mm, kopija britanskog topa L7 s glatkom cijevi. Godine 1985. tenkovi M1 modernizovani su na M1A2 standard. M1IP verzija razlikuje se po poboljšanim karakteristikama kao što su nova kupola s debljim frontalnim oklopom.

M1A1 Abrams

M1A1^[3] je poboljšana verzija M1 Abramsa koja se počela proizvoditi 1985. Glavno oružje ove verzije je glatkocijevni top 120 mm M256, zatim je ojačan oklop tenka.

M1A1HA (Heavy Armor) - verzija opremljena s oklopom od osiromašenog uranija prve generacije, a neke verzije su poboljšanje s ovim oklopom druge generacije i označene kao M1A1HA+.
M1A1HC (Heavy Common) - oklop od osiromašenog uranija druge generacije, ugrađena digitalna kontrola motora, te druge male nadogradnje.
M1A1D (Digital) - digitalne nadogradnje.
M1A1AIM V.1 - verzija sa ugrađenim novim komunikacijskim sistemima, nova optička oprema, IC senzori.
M1A1AIM V.2 - verzija s unaprijeđenjima sličnim kao na M1A1AIM V.1, te sa ugrađenim oklopom od osiromašenog uranija treće generacije.
M1A1FEP - slične nadogradnje kao na M1A1AIM V.2.
M1A1KVT - vizualno modificirana verzija koja nalikuje na sovjetske tenkove, namijenjena upotrebi u Nacionalnom centru za obuku u Fort Irwinu.
M1A1M - varijanta namijenjena izvozu za iračku vojsku.^[4]

M1A2 Abrams

Modernija verzija Abrams tenka, novine na tenku se odnose prvenstveno na oklop i elektroniku. Tenk koristi najnovije sisteme paljbe, najssvremeniji oklop i ne baš pouzdanu plinsku turbinu. Ovu verziju pored SAD-a koriste Saudijska Arabija i Kuvajt.

M1A2SEP - varijanta sa unaprijeđenim oklopom.

Abrams TUSK

Abrams TUSK (Tank Urban Survival Kit) predstavlja program modernizaciju i promjena na tenku koje uključuju povećanje borbenih sposobnosti u urbanim sredinama. Kako se inače kod tenkova najveća po pitanju oklopne zaštite pridaje najviše prednjem dijelu tenka, dok su ostali dijelovi, primjerice krov kupole, stražnji dio tenka ostaju znatno manje zaštićeni, što u gradskim borbama predstavlja poseban.

S bočnih strana je izvršena ugradnja reaktivnog oklopa, a straga je postavljen rešetkasti oklop. Tenk je opremljen posebnom termovizijskom kamerom koja otkriva ciljeve u različitim vremenskim uslovima, danju i noću. Također izvršena je zaštita mitraljeza 7.62 mm.

Američka vojska je u augustu 2006. s kompanijom General Dynamics Land Systems sklopila ugovor vrijedan 45 milijuna američkih dolara za proizvodnju 505 TUSK pribora.

Inženjerske i eksperimentalne verzije tenka

M1 Grizzly inženjersko vozilo

M1 TTB - prototip s besposadnom kupolom i tri člana posade naoružan topom 120 mm.
CATTB - eksperimentalni model naoružan topom 140 mm i teškom kupolom.
M1 Grizzly - inženjersko vozilo.^[5]
M1 Panther II - inženjersko vozilo za deminiranje.
M1 Panther II - lansirni most.

Operativna upotreba

Abrams tenkovi tokom Zaljevskog rata 1991.

Zaljevski rat

Prvo borbeno djelovanje M1 Abrams tenka je bilo tokom Zaljevskog rata 1991. godine. Ukupno 1848 Abrams tenkova je bilo raspoređeno za potrebe oslobađanja Kuvajta. M1A1 je bio znatno superiorniji od tenkova sovjetske proizvodnje kao što su T-55, T-62 i T-72. T-72 tenkovi koje je koristila iračka vojska nisu imali noćnu optiku i moderne daljinomjere. Tokom rata ukupno 23 tenka M1A1 su bila uništena ili oštećena.

M1A1 tenkovi su tada mogli uništiti neprijateljske tenkove na rastojanjima do 2.500 metara, a T-72 tenkovi koje je koristio Irak mogli su uništavati mete do 2.000 metara.

Rat u Iraku

Uništeni m1 Abrams u Iraku

M1 Abrams je također korišten tokom Rata u Iraku 2003. protiv vojske Sadama Huseina. M1A1 je uspješno uništavao iračke T-72, a tokom jedne bitke ih je uništio čak sedam. Nakon stečenih iskustava u Zaljevskom ratu, kako ne bi došlo do prijateljske vatre, na tenkove su ugrađivane borbene identifikacijske ploče. Nekoliko Abrams tenkova je uništeno od strane prijateljske vatre u slučajevima nemogućnosti kretanja, kako ne bi pali u ruke neprijatelja.^[6] Neki Abrams tenkovi su bili uništavani ili oštećeni prilikom zasjeda, ili vatre iz protivoklopnih raketnih bacača.

Značajan broj M1 Abrams tenkova je uništen ili oštećen od strane impriviziranih eksplozivnih naprava.^[7] Do decembra 2006. u SAD je vraćeno više od 530 tenkova za popravak. U maju 2008. objavljeno je da je američki M1 Abrams oštećen od strane raketnog bacača RPG-29 koji je ispalio visokoeksplozivnu protivtenkovsku granata i tako probio reaktivni oklop na tenku. Amerikanci RPG-29 smatraju prijetnjom za svoje tenkove, te tako su zabranili novoj iračkoj vojsci kupovinu ovih raketnih bacača, kako ne bi pali u ruke pobunjenika.

Sredinom 2014. Abramsi su također korišteni u Iraku kada su snage ISIL-a pokrenue ofenzivu u sjevernom Iraku u junu 2014.

Rat u Afganistanu

Abrams tenkobi su također korišteni tokom rata u Afganistanu, pored Leopard 1 i Leopard 2 tenkova koje su tamo korsitile danske i kanadske snage.

Korisnici

M1A1 australske vojske

Egipatski M1A1

Australija - 59 M1A1 tenkova.
Egipat - 1005 M1A1 tenkova.
Irak - 140 M1A1M tenkova.
Kuvajt - 218 M1A2 tenkova.
Sjedinjene Američke Države - Američka kopnena vojska koristi 1174 M1A2 i M1A2SEP tenkova, te 4393 M1A1 tenkova, dok marinci koriste 403 M1A1 tenkova.
Saudijska Arabija - 373 Abrams tenka koji su unaprijeđeni na M1A2S standard, još 69 M1A2S tenkova je naručeno u januaru 2013.

Potencijalni korisnici

Grčka - 400 korištenih Abrams tenkova je ponuđeno Grčkoj.^[8]
Maroko je izrazio želju za kupovinom Abrams tenkova.
Peru - peruanci su sprovodii testove za kupnju novih 120-170 tenkova u kojima su upoređivani ruski T-90, zatim njemački Leopard 2A6, te T-64, T-80 i T-84. Do septembra 2013. ostali su samo M1A1, T-90, T-80 i T-84 u konkurenciji.
Tajvan - prema izvješćima tajvanska vada razmatra kupnju 200 M1A1 tenkova.