Las Posadas

Las Posadas su predbožićne proslave koje se slave u Latinskoj Americi, Meksiku, ali i na jugozapadu SAD-a od 16. decembra. Običaj ne poštuju samo rimokatolički kršćani, već se nalazi i na kalendaru Evangeličke luteranske crkve u Americi. Traju ukupno devet dana (devetnica); svaki dan simbolizira mjesec Marijine trudnoće. Običaj prikazuje putovanje Marije i Josipa iz Nazareta u Betlehem prije Isusova rođenja i njihovo traženje utočišta u Betlehemu, stoga se zadnja posada slavi na Badnjak.

Las Posadas procesija u Oaxaca, Meksiko

Djeca u Mexico Cityju slave Las Posadas tradicionalnom pinjatom u obliku zvijezde.

Porijeklo

Tradicija potječe od augustinaca koji su u pokušaju preobraćenja Indijanaca upotrijebili svoje običaje kako bi ih obratili na kršćansku vjeru. Ovako su Asteci slavili dolazak Huitzilopochtlija u decembru. Prva se posada, po predanjima dogodila u samostanu Acolman 52 km sjeveroistočno od Mexico Cityja. Augustinski prior Diego de Soria iz samostana San Agustin Acolman uvjerio je papu Siksta V da devetodnevnoj pobožnosti treba dati posebne oproste.

Običaj

Običaj, započet u crkvama i samostanima, ubrzo je proširio u domovima i susjedstvima. Uvijek su bile pinjate i pjevale su se narodne božićne pjesme. Danas se prijatelji i rodbina sastaju u jednoj kući, mijenjajući se svaki dan. Neki stoje pred ulaznim vratima i predstavljaju Mariju i Josipa koji traže prenoćište. U kući je krčmar sa svojim gostima. Naizmjenično pjevaju. Svatko ima malu svijeću u ruci. Ponekad djeca u rukama nose likove Marije, Josipa i magarca.

Varijante

Na Filipinima je tradicija las sosadas ilustrirana Panunulúyan inscenacijom; ponekad se izvodi neposredno prije Ponoćne mise, a ponekad svake od devet noći. Glavna razlika, u usporedbi s Meksikom, je što se za Mariju i Josipa koriste glumci umjesto kipova i pjevaju molbe za smještaj. Često se pjevaju i stihovi "krčmarica", ali ponekad ovi odgovaraju bez pjevanja. Još jedna razlika je u tome što stihovi nisu na španjolskom nego na filipinskom jeziku.

U Nikaragvi su starije generacije odrasle slaveći posadas, ali je ta tradicija nestala u gradovima do 1960-ih; međutim, postoji jedan veliki praznik koji se zove La Gritería, 7. decembra u čast Prečista Djevice. La Purísima nastala je u Leónu u 17. vijeku s franjevačkom braćom, a slavlje se brzo proširilo diljem zemlje. Do 1800-ih postao je nacionalni praznik i od tada je postao tradicija u nikaragvanskoj dijaspori. La Purísima počinje u podne 7. decembra velikim vatrometom. Oko 18:00 još vatrometa najavljuje vrijeme kada odrasli i djeca izlaze po svojim četvrtima ili gradovima s vrećama od kostrijeti u ruci posjećujući različite oltare pjevajući pjesmu Djevici Mariji. U zamjenu za pjevanje ljudi dobivaju slatkiše, voće i igračke. Slavlje se nastavlja u noć. U ponoć počinje vatromet u obliku Marije, zvijezda i anđela koji obično traje pola sata.