Asteci (MexSp Aztecas, Aztecos; AmerEng Aztecs /sing. Aztec/) Nekad moćan indijanski narod koji je u 15. i 16. vijeku vladao velikim carstvom u južnom Meksiku. Oni su bili narod iz grupe Nahua-govornika koje je sebe nazivalo imenom Mexica. Sebe su označavali i kao Culhua-Mexica, povezujući se s Culhuacánom, središtem najciviliziranijeg naroda u Dolini Mexica. Ime Tenochca (Tenočki; u pl. Tenochcas) dobili su prema svome središtu Tenochtitlán. Asteci su u stvari bili savez od 3 plemena koje je prema van djelovalo kao jedan narod pod astečkim imenom. Ova plemena bila su Acolhua iz grada Texcoca, Tenochca ili Mexica iz Tenochitlana, i najmanji Tlacopans (Tlakopanci) s glavnim gradom Tacuba (ili Tlacopan). Od 1426-1520 konfederacija se angažirala u ratovima kojima su savladana plemena od Doline Mexica do Pacifika. Carstvo je osvojio Hernan Cortes 1519.

Ime uredi

 
Astečki kalendar

Sa značenjem imena Asteka se dosta špekulira, došla je od riječi Aztlan, legendarne zemlje njihovog porijekla koja se nalazila negdje na sjeveru ili sjeverozapadu, neki znanstvenici njihovo ime prevode kao 'white land' (ili bijela zemlja), drugi kao 'near the cranes', navodno od 'aztatl', u pl. 'azta' =ždral + 'tlan', u označavanju blizine. Postoji i špekulacija, nekima draga, da je ime Atlantskog okeana također došlo od njihove riječi 'atl', označava 'vodu', tražeći u Astecima potomke stanovnika Atlantide, koji su nakon katastrofe uspjeli doći do Meksika i tamo izgraditi novu civilizaciju.

Historija uredi

Dolazak Asteka

Acosta koji je posjetio Meksiko 1585. i čije je djelo izdano 1589. zapisao je njihovu tradiciju o seobi 7 plemena iz zemlje Aztlan ('bijela zemlja'), nalazio se negdje na sjeveru. Prvo od 7 plemena Nahuatlac (tako su se kolektivno nazivali) došlo je u Dolinu.

  • Xochimilca (Sochimilca) 'narod cvjetnog sjemena' (‘nation of the seeds of flowers’), koji se nastanio na jugu Doline.
  • Chalca 'narod usta' (‘people of mouths’), dolaze u Dolinu mnogo poslije Xochimilca i nastanjuju se na jezeru Chalco.
  • Pleme Tepanec 'narod mosta' ili ‘people of the bridge’ dolazi treće u Dolinu i nastanjuju se u Azcapotzalcu, zapadno od jezera Texcoco.
  • Četvrti su Acolhua 'snažni narod' ('strong people'), kasnije poznati kao Texcocans, nastanili su se na istočnoj obali jezera Texcoco.
  • Peti dolaze Tlatluicans /Tlatluikanci/ 'Ljudi s planine' (‘Men of the Sierra’) koji prelaze Sierru.
  • Šesti su Tlaxcalteca /Tlaškalteki, Tlaskalteci/ 'ljudi hljeba' (‘Men of Bread’), živjeli su jedno vrijeme sa Tepanekima, pa su se nastanili u današnjoj Tlaxcali.

Posljednji dolaze Asteci ili Mexica koji zauzeše područje današnjega grada Meksika. Pleme Mexica u svojoj seobi prvo zaustavilo se 1163. u mjestu Coatepec, blizu Tollana, grada kojeg su 1168. razorili Čičimeci (Chichimecs). Legendarni toltečki kralj Quetzalcoatl te godine bježi iz grada, a Tollan je 1200. potpuno razoren. Dolinom su tada zavladala dva grada, tepanečki Azcapotzalco, zapadno od jezera Texcoco, i Colhuacan (Culhuacan) plemena Culhua, jugoistočno od jezera. 1323. Asteci su na jezeru Texcoco pronašli mjesto gdje će 1325. osnovati svoj grad Tenochtitlan. 1358. niknuo je novi grad, Tlatelolco, podigli su ga migranti iz Tenochtitlana. Nakon ratova sa Tepanecima i pada Azcapotzalca 1428, rodio se savez 3 grada. Nezahualcoyotl (Gladni Kojot) iz Texcoca, tlatoani Itzcóatl iz Tenochtitlana i Totoquihua iz Tlacopana osnovaše astečki savez. Kasnije ovaj savez postaje dominantna sila koja je ovladala područjem od preko 200.000 kilometara kvadratnih (80 hiljada kvadratnih milja) i 5-6.000.000 stanovnika. U njen sastav je ušlo 400-500 državica. Sam grad Tenochtitlan imao je preko 140.000 stanovnika, a prostirao se na 13 kvadratnih kilometara. Svoj svijet Asteci su nazivali Cem-Anáhuac Tenochca tlalpan ili 'svijet, Zemlja Tenočka'. Vladar je nosio titulu Cem-Anáhuac tlatoani, ili 'Gospodar svijeta'.

Društvo kod Asteka uredi

 
Borac Jaguar

Asteci, kao i sjevernoamerički Irokezi (Iroquois), su prema svim ostalima izvana djelovali kao jedan narod. Svako pleme unutar konfederacije bilo je nezavisno u onom što se odnosilo na lokalnu samoupravu. Svako pleme imalo je savjet poglavica i glavnog ratnog poglavicu. U izboru vrhovnog astečkog ratnog poglavice učestvovala su sva 3 astečka plemena, Tenočki, Tezkukanci (Acolhua) i Tlakopanci.

Zemljom je, prema Diegu Duranu, na čelu sa 'kraljem', upravljao kraljevski savjet bez čijeg mišljenja se nije moglo ništa učiniti. Duran ih titulira imenima Tlacachcalcatl (tlakačkalkatl), Tlacatecal (tlakatekatl), Ezuauuacatl (ezuauakatl), i Fillanealque (filanealkve). Naziv položaja koji je imao Montezuma II bio je 'teuctli' (ratni poglavica) ili kao član savjeta zvao se 'tlatoani' (govornik).

Zakoni su bili objavljivani i zapisivani slikovnim pismom. Bili su strogi. Ubistva i preljub kažnjavali su smrću.

Asteci su svoju djecu školovali u posebnim školama zvanim 'calmecac'. Školovanje i odgoj djece bio je jedan od glavnih zadataka astečkog svećenstva. U calmecacu omladina se pripremala za život, tu su se upućivali u tajnu pisma, narodnu tradiciju, religiju i nauku. Iz ovih škola odlazili su uz velike ceremonije. Najsposobniji su, uz preporuku, odlazili na odgovorne položaje.

Kod Asteka nije bilo trgovina nego su svaki peti dan održavali sajmove. U velike gradove slijevala se masa ljudi iz raznih krajeva donoseći poljoprivredne proizvode i rukotvorine. Platežno sredstvo bile su vrećice kakaa, s određenim brojem zrnja, ili komadići kalaja rezanih u obliku slova T. Ova trgovina vodila se dijelom i trampom ili zamjenom.

Mnogoženstvo se dozvoljavalo, vjerovatno se ograničavalo samo na bogatiju klasu. Asteci kasta nisu imali, ali postojalo je ropstvo. Trgovina robljem smatrana je kod Asteka časnim zanimanjem.

Običaj je bio da sin nastavi zanimanje svog oca. Ovi zanatlije udruživali su se u neku vrst cehova. Zanat je uživao posebno poštovanje.

Privreda uredi

Zemlja je kod Asteka pripadala calpullima (neki to smatraju klanovima ili plemenima), svaki calpulli sastojao se od više callija (ili domaćinstava). Ovu zemlju su zajednički obrađivali, a prinos od nje plaćali su državi i svećenstvu kao porez. Dio calpullijske zemlje pripadao je calpulliju, i bio je razdijeljen po domaćinstvima, već prema potrebi. Zemlja koju calli obrađuje nasljeđivala se s oca na sina, u slučaju izumiranja porodice vraćala bi se calpulliju.

Od pokorenih zemalja Asteci su ubirali poreze. Iz raznih provincija dolazile su kože, kakao, zlato, raznobojno perje, smaragdi, ambra, pamučna odijela i drugi proizvodi.

Pokorena plemena bila su obavezna raditi i na javnim radovima, kao izgradnji puteva ili građevina. Asteci su imali, a imaju i njihovi potomci danas, vrstu plovećih vrtova (na jezeru Xochimilco) poznatih kao 'chinampas ' sing. 'chinampa', na kojem su seljaci uzgajali razne kulture koje bi zatim završavale na tenočtitlanskoj tržnici. Između chinampasa nalazili su se plovni kanali kojima se roba u čamcima mogla dopremati. Danas ovi kanali još postoje a služe za vožnju dokonim turistima. Po njima danas plove veliki dekorirani kanui 'trajineras', i prevoze turiste dok ih zabavljaju meksički pjevači 'mariachis' (marijači). Pleme koje je nekada živjelo u području jezera Xochimilco zvalo se Xochimilca. Ovo pleme bilo je podložno Astecima. Glavni ratarski alat bio je štap za kopanje, zvan u njihovom jeziku 'coa'.

Mlinski kamen zamjenjivali su 'metate' i 'mano', sastojao se od udubljenog kamenog postolja i oblog kamena, kojim se udaralo po kukuruzu dok se ne pretvori u brašno.

Astecima danas zahvaljujemo na čokoladi. Oni su proizvodili jedno piće od kakaa i vanilije (rasla je u ograničenim primorskim predjelima Meksika) i zvali ga chocolatl, bilo je pjenasto, a uzimalo se hladno.

Religija uredi

 
Zid lobanja, Tenochtitlan. Asteci su prinosili ljudske žrtve kakve, po ranim piscima, svijet nikada nije vidio. Na slici se vide lobanje žrtvovanih ratnika ugrađenih u zid.

Astečka religija bila je mnogobožanska, Asteci su svojim dolaskom pokupili mnoge elemente drugih mezo-američkih kultura i ranijih naroda. Najvažniju ulogu u vjerskom životu imali su Huitzilopochtli, bio je bog rata. Tonatiuh je bio bog Sunce. Suncu su se prinosile ljudske žrtve, zbog njega su vođeni neprekidni ratovi (takozvani 'rat cvijeća') kako bi se moglo doći do novih zarobljenika. Njihova srca biti će žrtvovana Suncu, tijela će se raskomadati i podijeliti narodu da budu pojedena. Prema vjerovanju Asteka samo duše ratnika koji su pali u borbi i bili žrtvovani odlaze na nebo. Duše žena umrlih pri porođaju također.

Tlaloc bio je bog kiše, a Quetzalcoatl ili 'Pernata Zmija' bio je dijelom bog, dijelom kulturni heroj. On je bog-prosvjetitelj koji je širio kulturu i nauku.

Kultura uredi

Pismo uredi

Asteci su usvojili sistem pisanja (logografsko, odnosno pojmovno) koje je u središnjem Meksiku bio u upotrebi najmanje hiljadu godina. Kada su Asteci u ranom 15. vijeku pokorili susjedne države prihvatili su njihovo pismo. Danas ne postoje preživjeli astečki dokumenati koji su porijeklom iz doba prije Kolumba, nastala su tek nakon osvajanja. Postoji samo par 'kodeksa' (codices, codex) iz regije Puebla poznat kao 'international' Mixteca-Puebla stil. Ovaj isti stil mogao bi biti izvor atečkom pismu koje se satoji od obojenih sličica (glifova, 'glyphs'). Mixteca-Puebla stil potekao je od mikstečkog (Mixtec) pisma. Ostali sistemi pisanja su silabičko, piktografsko, ideografsko i alfabetsko.

Kalendar uredi

Azteci su imali svoj kalendar, ustvari dva kalendara. Jedan je bio ritualni, imao je 260 dana i zvao se tonalpohualli. Bio je podijeljen u 13 perioda po 20 dana. Drugi sunčani (xiuhpohualli) imao je 365 dana. Ovaj kalendar dijelio se na 18 mjeseci po 20 dana. Ovome se treba pridodat i 5 dana nazivanih nemontemi. Svakih 52 godine poklopili bi se datumi kalendara, tada su nakon 'pet nesretnih dana' priređivali 'Novu vatrenu ceremoniju'. Dani i mjeseci imali su svoja imena. Kalendar Asteka bio je bazaltni kamen težak 25 tona i promjera 3,7 metara ili 12 stopa. Pronađen je 1790. i smješten u Antropološkom muzeju u Meksiku.

Mjeseci astečkog kalendara uredi

  • I. Atlacacauallo
  • II. Tlacaxipehualiztli
  • III. Tozoztontli
  • IV. Hueytozoztli
  • V. Toxcatl
  • VI. Etzalcualiztli
  • VII. Tecuilhuitontli
  • VIII. Hueytecuihutli
  • IX. Tlaxochimaco
  • X. Xocotlhuetzin
  • XI. Ochpaniztli
  • XII. Teoleco
  • XIII. Tepeihuitl
  • XIV. Quecholli
  • XV. Panquetzaliztli
  • XVI. Atemoztli
  • XVII. Tititl
  • XVIII. Izcalli

Nemontemi. pet nesretnih dana, tada nisu održavana nikakve ceremonije.

Nazivi dana su: Cipactli (Aligator), Ehecatl (Vjetar), Calli (Kuća), Cuetzpallin (Gušter), Coatl (Zmija), Miquiztli (Smrt), Mazatl (Jelen), Tochtli (Zec), Atl (Voda), Itcuintli (Pas), Ozomatli (Majmaun), Malinalli (Trava), Acatl (Trska), Ocelot (Ozelot; zvijer iz porodice mačaka), Cuauhtli (Orao), Cozcauauhtli (Jastreb), Ollin, Tecpatl (Kremen), Quiahuitl (Kiša), Xochitl (Cvijet).

Običaji uredi

Rat cvijeća i kanibalizam uredi

Da bi došli do ratnih zarobljenika Asteci, a izgleda i neki njihovi susjedi, organizirali bi ratne pohode zvane xochiyaóyotl ili 'rat cvijeća' ('war of the flowers'). Prema hronikama, na inauguraciji najratobornijeg astečkog vladara Ahuitzotla žrtvovano je 80.000 zarobljenika. Asteci su ljude žrtvovali prilikom mnogih prigoda, kao ustoličenja vladara, ili posvećivanja hramova. Obred su vršili svećenici na vrhovima hramova, na žrtvenom kamenu. Zabijanjem noža od vulkanskog stakla u prsa, iščupali bi žrtvi srce i bacali u vatru. Ove vatre stalno su gorjele pred idolima.

Udove bi odsijecali i davali narodu za gozbu, trupla bi bacali psima. Prema drugoj verziji (Precott) svećenici bi predali tijelo žrtvovanog ratniku koji ga je zarobio. On bi tada priredio gozbu na koju bi pozvao svoje prijatelje.

Novac i trgovina. Asteci nisu imali klasičan novac, za standardnu valutu uzimao se kakao za koji se nešto moglo kupiti. Roba se najviše razmjenjivala trampom.

Premda su bili u vječnom ratu sa srodnim plemenom Tlaxcalteca, u kratkim periodima mira ova dva plemena također su trgovala. Izolirani od mora Tlaškalteci nisu imali soli, Asteci su im velikodušno poklanjali so.

Vladari (Tlatoani) uredi

  • Acamapichtli (1372-91).
  • Huitzilihuitl (1391-1416) sin Acamapichtlija.
  • Chimalpopoca (1416-27) sin Huitzilihuitlija.
  • Itzcoatl (1427-40) sin Acamapichtlija.
  • Montezuma I Ilhuicamina (1440-68)sin Huitzilihuitlija.
  • Axayacatl (1468-81) sin Montezume I.
  • Tizoc (1481-6) brat Axayacatlov.
  • Ahuitzotl (1486-1502) brat Tizocov.
  • Montezuma II Xocototzin (1502-20) sin Axayacatlov.
  • Cuitlahuac (1502) brat Montezumin.
  • Cuauhtemoc (1520-1) sin Ahuitzotlov

Hronologija uredi

  • 600.Pad Teotihuacana, porijeklo graditelja nije poznato.
  • 856.Utemeljen Tollan (danas Tula) od naroda poznatog kao Tolteci (Toltecas), Nahua-govornika.
  • 1111. (?) Nahuatlaca plemena napuštaju mitsku zemlju Aztlan.
  • 1163. skitalačka plemena Mexica dolaze u Coatepec.
  • 1168. Uništenje Tollana, Čičimeci (Chichimecas; u koje se ubrajaju i Asteci) razorili su grad.
  • Legendarni kralj Quetzalcoatl bježi iste godine.
  • 1200. Potpuno uništenje Tollana.
  • 1250. Susjedni ratoborni Otomí osnivaju grad Xaltocan.
  • 1299. Mexica se naseljavaju kod Azcapotzalca, na brijegu Chapoltepec ('brdo skakavaca'), Tepaneki ih tada još toleriraju.
  • 1300. Vladavina Akolhuanaca (Acolhuas).
  • 1315. (ili još 1299) Tepaneki tjeraju Mexice s Chapultepeca.
  • 1323. Colhua Indijanci tjeraju Mexice iz Tizaapan-a. Oni bježe na maleni otok Acatzintlan, gdje su ugledali orla na kaktusu (vidi meksičku zastavu). Pošto su postali neprijatelji Colhuacana, ponovno dolaze pod zaštitu Tepaneka.
  • 1325. Mexice osnivaju Tenochtitlan.
  • 1358. Mexice osnivaju Tlatelolco.
  • 1372. politička reorganizacija, vladar Acamapichtli uzima si ženu iz svakog 'calpulli'-ja (ponegdje calpolli), prva mu je žena Ilancuetl, Colhua plemkinja, ali nije imala djece. Uvodi se titula 'tlatoani' (=govornik).
  • 1375-1465, devedeset-godišnji rat sa Chalco Indijancima.
  • 1395 (?), misteriozna smrt Huitzilihhuitl-ove prve žene, tlakopanske princeze.
  • 1406, misteriozna smrt Huitzilihhuitl-ove druge žene, Miahuaxihuitl, princeze iz plemena Tlahuica, iz grada Cuauhnahuac-a (današnja Cuernavaca).
  • 1407. (?), osvojen Xaltocan, grad Otomija.
  • 1411. osvojen je Chalco, ali je ponovno oslobođen intervencijom drugih gradova-država, uključujući i tepanečki Azcapotzalco, pod čijim su bili patronatom.
  • 1418. vladar Tezkukanaca, Ixtlilxochitl, protjeran je od Tepaneka iz grada Texcoca.
  • 1418-72. Nezahualcoyotl, postaje vladar Texcoca.
  • 1426. Umire tepanečki vladar Tezozomoc. Iste godine Nezahualcoyotl ponovno osvaja grad od Tepaneca. Vodstvo Tepaneka, nakon Tezozomocove smrti preuzeo je njegov sin Maxtla. Ubijeni su tlatoani Chimalpopoca i Tlacateotl, vladar Tlatelolca. Ubice je poslao Maxtla iz Azcapotzalca.
  • 1428. Nezahualcoyotl osvaja Azcapotzalco, uzima si zadovoljstvo iščupati Maxtlino srce. Nastanak saveza Asteka, ujedinjuju se gradovi Tenochtitlan, Texcoco i Tlacopan.
  • 1445. osvajanje Oaxace.
  • 1458. osvajanje Coixtlahuace i Veracruza.
  • 1465. osvajanje Chalca.
  • 1458-1465. ratovi tlatoanija Moteuczoma Ilhuicamina. Osvojio je zemlje Totonaka, Mixteca, Tepeaca i Huasteca.
  • 1478. padaju zadnja uporišta Huasteca. Asteci poraženi u strahovitom ratu s Taraskima.
  • 1486-1502. vladavina Ahuitzotla, daljnja ekspanzija Asteka i masovno žrtvovanje ljudi.
  • 1491-1495. osvojena pacifička obala od Zacatule to Acapulca.
  • 1492. Columbo je na Bahamima, misli da je u Aziji.
  • 1498. osvajanje Tehuantepeca i dolazak prvih kolonista na Haiti.
  • 1500. Špansko osvajanje današnjeg Soconusca (indijanski Xoconoxco). Amerigo Vespucci otkriva da Amerika nije dio Azije.
  • 1503-1520 vladavina Montezume II.
  • 1519. Dolina Mexica ima 1,000,000 do 1,600,000 stanovnika. Tenochtitlan raste 150,000-200,000 stanovnika. Cortés se iskrcava kod Veracruza. Nalazi saveznike u Totonacima, Huastecima i Tlaškaltecima.
  • 1516.-1519. u Texcocu vlada Cacama.
  • 1520. Noche Triste (tužna noć) Španci su potučeni na Tenochtitlanu, mnogo je mrtvih na obje strane. Četveromjesečna vladavina Cuitlahuac-a, umire od boginja.
  • 1520-1521. vladavina Cuauhtemoca.
  • 1521. Tenochtitlan pada.

Spisak božanstava uredi

Također pogledajte uredi

Literatura uredi

  • Alfonso Caso, The Aztecs, People of the Sun. Eng. Tr. /prijevod/,1958
  • G. C. Vaillant, The Aztecs of Mexico.
  • Pismo