Kundska kultura
Kundska kultura, koja potiče iz Sviderijanske kulture, obuhvata mezolitske zajednice lovaca-sakupljača iz baltičke šumske zone koja se proteže na istok, kroz Latviju do sjeverne Rusije, a datira iz perioda 8.500 – 5.000 prije nove ere prema kalibriranom radiokarbonskom datiranju. Ime je dobio po estonskom gradu Kunda, udaljenom oko 110 kilometara istočno od Talina duž Finskog zaliva, u blizini mjesta gdje je otkriveno prvo opširno proučavano naselje na brdu Lammasmäe i u okolnom tresetištu.[1] Najstarije poznato naselje kulture Kunda u Estoniji je Puli. Kundska kultura naslijedila je Narvska kultura, koja je koristila grnčariju i pokazala neke tragove proizvodnje hrane.
 Alati Kundske kulture | |
| Geografski raspon | Istočna i Sjeverna Evropa |
|---|---|
| Period | Mezolit |
| Datiranje | 8500. p. n. e – 5000. p. n. e. |
| Glavni lokaliteti | Puli, Estonija |
| Prethodnik | Sviderijanska kultura |
| Nasljednik | Narvska kultura |
Kultura uredi
Većina Kundskih naselja nalazi se u blizini ivica šuma pored rijeka, jezera ili močvara. Losovi su se intenzivno lovili, možda su im pomogli obučeni domaći lovački psi. Na obali je zastupljen lov na tuljane. Štuke i druge ribe vađene su iz rijeka. Bogata je industrija kostiju i rogova, posebno u pogledu ribolovne opreme. Alati su bili ukrašeni jednostavnim geometrijskim dizajnom, kojima je nedostajala složenost modernih zajednica Maglemozijanske kulture na jugozapadu.
Porijeklo kulture uredi
Čini se da je Kundska kultura prošla kroz tranziciju od paleolitske Sviderijanske kulture koja se ranije nalazila na većem dijelu istog raspona. Jedno takvo prelazno naselje, Pasieniai 1C u Litvaniji, sadrži kameno oruđe kasne Sviderijanske i rane Kundske kulture. Jedan oblik proizveden u obje kulture je retuširana tanga točka. Konačna Sviderijanska kultura datiran iz perioda 7.800 – 7.600 prije nove ere kalibriranim radiokarbonskim datiranjem, koje je u preborealnom periodu, na kraju kojeg vremena, bez razmaka, počinje rana Kundska kultura. Očigledno su potomci Sviderijanske kulture bili prvi koji su naselili Estoniju kada je postala pogodna za stanovanje. Druge post-sviderijanske grupe protezale su se čak na istok do Uralskih planina.[2]
Genetika uredi
Jones i dr. (2017) utvrdili su u jednom primjeru (6.467 - 6.250 p.n.e) Kundske kulture i drugom nasljedne Narvske kulture bliži genetski afinitet sa zapadnim lovcima-sakupljačima (ZLS) nego istočnim lovcima-sakupljačima (ILS). [3]
Mittnik i dr. (2018) analizirali su ostatke muškarca i žene koji se pripisuju Kundskoj kulturi. Otkrili su da muškarac nosi haplogrupu I i U5b2c1, dok je žena nosila U4a2. Utvrđeno je da imaju "veoma blizak afinitet" sa ZLS-ima, iako sa "značajnim doprinosom" drevnih Sjevernih Euroazijaca. Njihovo porijeklo bilo je niže od porijekla skandinavskih lovaca-sakupljača, što ukazuje da su drevni Sjeverni Euroazijati porijeklo ušlo u Skandinaviju bez prelaska Baltika. [4]
Matthieson i dr. (2018) analizirali su veliki broj pojedinaca sahranjenih na groblju Zvejnieki, od kojih je većina bila povezana s kulturom Kunda i sljedećom Narvskom kulturom. MtDNK je pripadala haplotipovima U5, U4 i U2, a velika većina uzoraka Y-DNK pripadala je R1b1a1a i I2a1. Rezultati su potvrdili da su Kundske i Narvske kulture bile oko 70% ZLS i 30% ILS. Naprotiv, utvrđeno je da obližnja moderna Pit-Comb kultura sadržava oko 65% ILS. [5]
Oko 3.700 - 3.600 godine prije nove ere došlo je do potpunog obrta do sada y-hg R1a1a1, od 900 - 800 nadalje, uglavnom u Estoniji sa sve većim uticajem y-hg N1a1 (Mittnik 2018, Saag 2019, i drugi).
Lokacije lokaliteta uredi
Reference uredi
- ^ Shaw, Ian; Jameson, Robert, ured. (1999). A Dictionary of Archaeology. Blackwell Publishing. str. 346. ISBN 0-631-23583-3.
- ^ Šatavičius, Egidijus (2005). "Swiderian Culture in Lithuania". Lietuvos archeologija. 29. ISSN 0207-8694.
- ^ Jones 2017.
- ^ Mittnik 2018.
- ^ Mathieson 2018.
Citirani izvori uredi
- Jones, Eppie R. (20. 2. 2017). "The Neolithic Transition in the Baltic Was Not Driven by Admixture with Early European Farmers". Current Biology. Cell Press. 27 (4): 576–582. doi:10.1016/j.cub.2016.12.060. PMC 5321670. PMID 28162894.
- Mathieson, Iain (21. 2. 2018). "The Genomic History of Southeastern Europe". Nature. Nature Research. 555 (7695): 197–203. Bibcode:2018Natur.555..197M. doi:10.1038/nature25778. PMC 6091220. PMID 29466330.
- Mittnik, Alisa (30. 1. 2018). "The genetic prehistory of the Baltic Sea region". Nature Communications. Nature Research. 16 (1): 442. Bibcode:2018NatCo...9..442M. doi:10.1038/s41467-018-02825-9. PMC 5789860. PMID 29382937.